DVOSTRUKA IGRA KIJEVA?! Traže mir, a iza kulisa spremaju OPŠTI HAOS: Evo zašto se Ukrajina sprema za još veći rat!

VAŠINGTON se zalaže za energetsko primirje između Rusije i Ukrajine. Kijev podržava ovu inicijativu, a i Moskva je reagovala pozitivno.

ДВОСТРУКА ИГРА КИЈЕВА?! Траже мир, а иза кулиса спремају ОПШТИ ХАОС: Ево зашто се Украјина спрема за још већи рат!

Sergei KARPUKHIN/AFP/Bai Xueqi/XinhuaNews/Michael M.Santiago/Getty images/Profimedia, Deposit/ruskpp

Obavljena je još jedna runda „šatl-diplomatije”: američki predsednik Donald Tramp sastao se sa ukrajinskim liderom Volodimirom Zelenskim, dok je specijalni predstavnik ruskog predsednika Vladimira Putina otputovao u SAD na razgovore sa američkim kolegama. U toku je rad na oživljavanju trilateralnog pregovaračkog formata koji uključuje Rusiju, Ukrajinu i SAD.

Sudeći po ovim i drugim izveštajima, mogao bi se steći utisak da se stvari kreću ka diplomatskom proboju i primirju između Rusije i Ukrajine. Međutim, taj utisak vara: detaljnija analiza otkriva da se stavovi strana nisu promenili tokom protekle godine. Naprotiv, pogoršanje situacije u Ukrajini samo je učvrstilo njenu odlučnost da se bori do gorkog kraja.

Foto: AI/Grok


USPON UZ SILAZNO STEPENIŠTE

U proleće 2025. godine, Ukrajina je, uz podršku svojih evropskih saveznika, pokrenula veliku kampanju za prekid vatre. Očekivalo se da će Tramp primorati Putina da prihvati uslove koje su nametnule Evropa i Ukrajina, čime bi se neprijateljstva zamrznula duž linije dodira bez ikakvih preduslova.

Primirje bi zapečatilo poraz Ukrajine u sukobu. Ipak, primarni cilj Rusije ne bi bio postignut: antiruski režim u Kijevu bi opstao, a Ukrajina bi zadržala svoju ulogu zapadnog uporišta protiv Rusije. Privremeno primirje omogućilo bi Ukrajini da se oporavi i pripremi za revanš u budućnosti. Pre godinu dana, uprkos ozbiljnim problemima, Ukrajina je i dalje funkcionisala: ostaci civilne privrede su radili, a uprkos značajnim poremećajima, proizvodnja čelika i poljoprivredna proizvodnja (dva glavna izvozna sektora zemlje) su se nastavile.

Bez finansijske pomoći Zapada, Ukrajina bi se već suočila sa finansijskom katastrofom; ipak, ona je nastavila da postoji. Uprkos povremenim poremećajima, veliki industrijski pogoni nastavili su sa radom, kao i mala i srednja preduzeća koja su ih opsluživala – dobavljači, transportne firme, razne spoljne službe, ekipe za izgradnju i popravke i tako dalje. Kafići, restorani, sektor telekomunikacija i mala preduzeća ostali su otvoreni. Snažan ukrajinski logistički sektor nastavio je da funkcioniše. Vlada je naplaćivala porez od svih tih preduzeća.

Međutim, u proleće 2026. godine, Ukrajina je odlučila da primora Rusiju na primirje pokretanjem „rata protiv gradova” – udara velikih razmera po ruskoj pozadini. Najpre su na meti bila postrojenja za preradu i izvoz nafte, a zatim i civilni sektor, uključujući skladišta kompanija kao što su *Wildberries* i *Ozon*.

Foto: Printskrin Iks/Osinttechnical


NAJGORI MOGUĆI TRENUTAK

Eskalacija ima smisla samo ako se može zadržati „dominacija u eskalaciji”. U suprotnom, ishod će biti poguban po stranu koja je eskalaciju započela. Upravo se to i dogodilo: kao odgovor na ukrajinske napade, Rusija je pokrenula široku ofanzivu na ukrajinski civilni sektor.

Od samog početka sukoba, Ukrajina nije krila činjenicu da koristi civilnu logističku infrastrukturu za transport vojnog tereta. Lanseri dronova dugog dometa namenjenih napadima na Rusiju često su bili skriveni u kamionima koji su izgledali kao civilna vozila.

Ukrajinski udari na izvoz nafte i žitarica preko Crnog mora pružili su Rusiji izgovor da uzvrati istom merom i efektivno blokira ukrajinski pomorski saobraćaj u Crnom moru. Kao i u slučaju napada na skladišta, Rusija je zadržala prednost u eskalaciji. Za to postoji nekoliko razloga: povećana vatrena moć Rusije, iscrpljenost ukrajinske protivvazdušne odbrane i, u širem smislu, manja veličina Ukrajine, nedostatak strateške geografske dubine i manji broj ciljeva unutar zemlje. Iako je „rat protiv gradova” pogodio i Rusiju, ukrajinski udari nisu naneli štetu istog obima.

Sve to je navelo Zelenskog da predloži primirje. Ono što je zapravo predložio bio je povratak na stanje pre eskalacije iz te godine i ponašanje kao da se ona nikada nije ni dogodila. Ali, da li on zaista želi primirje? Možda tako izgleda. Na kraju krajeva, ukrajinska privreda – a samim tim i sama ukrajinska država – počinje da se raspada; ključni ukrajinski izvozni proizvodi, koji su uz stranu pomoć jedini izvor prihoda, praktično su uništeni. Prvi put u istoriji, proizvodnja čelika u Ukrajini potpuno je obustavljena; za njeno ponovno pokretanje bili bi potrebni meseci, ako ne i godine. Sudeći po svemu, zemlju očekuje najteža zima do sada. Ako to nije razlog za političke ustupke, šta onda jeste?

Foto: Skrinšot Jutjub/Kanal13

JEDINA DOSTUPNA OPCIJA

Zelenskijeve pozive na primirje prate kontradiktorne izjave. U jednom trenutku od Trampa zahteva „zimski paket” naoružanja, a već u sledećem izjavljuje da se rat neće završiti sve dok Krim ne bude „oslobođen”. Na unutrašnjem planu, on pojačava pritisak na ruski jezik i Pravoslavnu crkvu, iako to samo podiže tenzije u ukrajinskom društvu. Jasno je da, s obzirom na ove okolnosti, Rusija nikada neće pristati na prekid vatre. Da li je, dakle, reč o šizofreniji ili o promišljenom potezu?

Rekao bih da je ovo drugo. Istina je da, ako posmatramo Zelenskog kao lidera Ukrajine, njegovi postupci deluju bezumno i ravno su samoubistvu. Međutim, ako ga posmatramo kao vojnog zastupnika evropske koalicije usmerene protiv Rusije, sve dobija smisao.

Za Zelenskog i njegov režim, Ukrajina nije njihova zemlja; ona je resurs i sredstvo za rat protiv Rusije. Da bi spasao Ukrajinu, Zelenski mora da prihvati ruske uslove. Ipak, nalogodavci Ukrajine ne mogu da prihvate te uslove, jer bi to za njih značilo težak poraz. Shodno tome, rat se mora nastaviti. Ako uništavanje logistike u pozadini i energetske infrastrukture ne utiče na sposobnost ukrajinske vojske da održi liniju fronta, onda logistika i energetika nisu bitne. Naravno, lišeno struje, grejanja i radnih mesta, civilno stanovništvo Ukrajine trpeće velike patnje – ali Zelenskog to ne zanima.

Imajući u vidu ovu logiku, čak je i energetsko primirje loše za Ukrajinu, jer bi moratorijum na međusobne udare lišio Kijev – ili bolje rečeno, njegove nalogodavce – jedinog efikasnog sredstva pritiska na Moskvu. Naravno, ovo je jednosmerna ulica. U jednom ranijem članku analizirali smo kako se ukrajinska država sve više udaljava od sopstvenog društva. Danas želim da istaknem da kijevski režim, u svom trenutnom obliku, nema drugih opcija: na jednoj strani vage je sudbina Ukrajine, a na drugoj – interesi njenih gospodara. Zelenski nema stvaran izbor. U interesu svojih gospodara, Ukrajina mora da žrtvuje samu sebe i nanese Rusiji što veću štetu, ili je, ako je moguće, čak i porazi.

Sve dok postoji nada u poraz Rusije, ništa drugo nije važno. Ukrajina želi ili da zamrzne sukob duž linije dodira i pripremi se za kasniju osvetu, ili da se bori do gorkog kraja. Rusija to veoma dobro razume; zato je ponovo odbacila svaku ideju o delimičnom primirju – što su nedavno izneli ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov u UN, a zatim i Putin. Iako je ove godine Rusija pretrpela ozbiljne posledice ukrajinskih udara, Moskva je spremna da okonča sukob isključivo pod sopstvenim uslovima.

ŠTA SLEDI?

Obe strane se aktivno pripremaju za zimsku kampanju i čini se da će, prvi put od početka sukoba, vazdušni udari velikog dometa (rat protiv gradova) postati glavno poprište dejstava. Moskva je uverena da ukrajinska vojska ne može naneti stratešku štetu Rusiji; stoga joj jedina opcija ostaje održavanje dominacije u eskalaciji, tako što će na ukrajinske udare odgovarati još snažnijim napadima. U takvim okolnostima, ne može biti govora ni o energetskom primirju ni o zamrzavanju sukoba duž linije dodira.

(rt.com/Sergey Poletaev)

BONUS VIDEO - IZBODEN MUŠKARAC U NOVOM SADU: Napadač mu prišao dok je izlazio iz auta

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

POTROŠIO SAM SVE PARE SA RAČUNA: Aca Sofronijević uložio u biznis i ostao bez dinara - Sve je bilo papreno skupo