UNIFORMU NOSIO KAO ZAVET: Srbija se oprašta od pilota majora Gorana Bulajića, oca dvoje dece, kolege, spasioca iz poplava u Obrenovcu...

POSTOJE ljudi koji uniformu nose kao deo svog posla, a postoje i oni koji je nose kao zavet da će, kad god je potrebno, stati između opasnosti i tuđeg života.

УНИФОРМУ НОСИО КАО ЗАВЕТ: Србија се опрашта од пилота мајора Горана Булајића, оца двоје деце, колеге, спасиоца из поплава у Обреновцу...

Foto: Printskrin Jutjub/Vojska Srbije - zvanični kanal

Takav je bio major Goran Bulajić, koji je poginuo u utorak, 17. novembra, kada se avion "mig 29" kojim je upravljao srušio između Nove i Stare Pazove. To svedoče i objave na mrežama onih koji su odrastali, školovali se ili leteli u Eskadrili "Vitezovi". Buki, kako su ga zvali prijatelji, bio je pilot, ronilac, bajker, a pre svega - dobar čovek, pišu njegovi prijatelji i kolege posle tragedije koja je zauvek odložila dogovoreni susret i "motanje" oko čamca sa drugarom iz detinjstva, još jedan let, zagrljaj njegovo dvoje dece...

Uzroci tragedije još se ispituju. Nezvaničo, ostaci aviona prebačeni su na aerodrom Batajnica, a javnost polemiše da li je Bulajić svojim poslednjim manevrom sprečio još veću tragediju - da avion padne u naseljeno mesto. Da li se zbog toga nije katapultirao ili se dogodilo nešto drugo.

Bošković: Ogroman gubitak

O majoru Bulajiću za medije je govorio i njegov kolega i prijatelj, vojni pilot Saša Bošković koji je izjavio da je nebeska eskadrila nažalost dobila još jednog člana.
- Buki je neko koga smo svi voleli. Dočekao sam ga u Prištini 1996. i sa tom generacijom sam bio jako blizak. Ja sam bio malo stariji od njih. Oni su neki koji su sa mnom leteli prvi put u paru. On je konkretno neko ko je u mojoj kasnijoj karijeri seo u prvu kabinu, a ja sam bio u ulozi nastavnika kontrolora, tako da je gubitak ogroman. Još jednom da naglasim tu njegovu strast prema različitim sportovima. Između ostalog, on je bio ronilac pa je u tom svojstvu spasavao ljude 2014.
Što se tiče nesretnog događaja, pilot Saša Bošković je izjavio da pre zvaničnog izveštaja komisija koje su formirane ne bi bilo korektno da se nagađa šta se tu dogodilo.

Urednik portala Tango Sih Petar Vojinović za "Novosti" kaže da je avion "mig 29", u kome je major Goran Bulajić u utorak ujutru izgubio život, imao sistem evakuacije u formi izbacivog sedišta. Međutim, još se ne može sa sigurnošću govoriti o tome da li je on upotrebljen prilikom pada letelice.

- Izbacivo sedište u gotovo svim situacijama može da evakuiše pilota iz letelice, ako se adekvatno i na vreme aktivira, ali ne garantuje spasavanje, već je samo sredstvo koje bi pomoglo u spasavanju života - objašnjava Vojinović. - Istraga će pokazati da li je taj sistem radio ili nije, i tome prethodi mnogo faktora. Takođe, utvrdiće da li je bilo vremena i mogućnosti da se sistem upotrebi.

Vojinović navodi da je ranije tehnologija dozvoljavala da se sistem katapulta iskorišćava samo u stabilnijem položaju aviona, pri određenoj visini i brzini. Sada je to moguće u najkompleksnijim položajima i brzinama.

Ne zna se da li se u poslednjim trenucima života Bulajić odlučio za ono čemu je učen i kroz vojno školovanje i kroz pilotsku karijeru - da svesno žrtvuje sebe da bi spasao druge, i tako se pridružio nebeskoj eskadrili.

Njegovi saborci kažu: "Kada jednom dobijete krila, teško ih se kasnije odričete". Sa 53 godine života, njihov Buki, kažu, imao je 40 godina staža sa beneficijama.

Poslednji pozdrav kolegi 

MINISTARSTVO odbrane i Vojska Srbije oprostili su se emotivnim video-snimkom od majora Gorana Bulajića. Video posvećen poginulom pilotu, objavljen na društvenim mrežama, predstavlja poslednji pozdrav čoveku koji je svoj život posvetio vojnom pozivu, letenju i službi otadžbini.
Uz potresne kadrove, Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije uputili su kratku, ali snažnu poruku: "Neki ljudi ne odlaze. Oni zauvek ostaju na nebu koje su čuvali. Mirno ti nebo, majore. Večna ti slava i hvala".

 

Njegov život obeležili su nebo, pilotska kabina, ali i trenuci u kojima je bez mnogo razmišljanja odlazio tamo odakle su drugi pokušavali da se sklone. Spasavao je ljude iz poplavljenog Obrenovca, ronio u hladnoj Savi u potrazi za nestalim Matejem Perišem...
Vojsci Srbije major Bulajić priključio se 1996. Bio je pripadnik 204. vazduhoplovne brigade i pilot 101. lovačko-avijacijske eskadrile. Njegov pilotski put počeo je u Mostaru, u Vazduhoplovnoj gimnaziji, čuvenoj školi koja je iznedrila brojne generacije vojnih pilota.

Njegova generacija stasavala je u vremenu koje nije ostavljalo mnogo prostora za bezbrižno odrastanje. Posebno se pamti 1999, kada su tokom NATO bombardovanja naše zemlje vojni piloti poletali svesni opasnosti koja ih čeka na nebu. Među njima je vladalo snažno osećanje dužnosti. Major Bulajić i njegovi saborci tada su bili britkog stava - "Ukoliko mi ne poletimo, ko će?". Neće imati ko da odbrani zemlju.

Ipak, priča o majoru Bulajiću ne može se ispričati samo kroz njegovu vojnu karijeru. Možda se njegova veličina najviše videla onda kada bi skinuo pilotsku opremu i počeo da pomaže ljudima na zemlji. Jedna od najpotresnijih stranica u njegovoj karijeri ispisana je u maju 2014. godine, tokom katastrofalnih poplava koje su pogodile Srbiju, kada se Obrenovac našao pod vodom.

Dok su stanovnici čekali spas na krovovima i spratovima svojih kuća, Bulajić nije želeo da ostane po strani. Čim je čuo šta se događa, javio se komandi, uzeo svoj čamac i sa prijateljima krenuo u grad koji je voda pretvorila u ogromno jezero.

Foto: Printskrin

Više od 20 sati proveo je na terenu, prolazeći čamcem ulicama koje su nestale pod vodom. Na terenu koji nije poznavao orijentisao se prema banderama, dok su mu SMS poruke ljudi zarobljenih u kućama bile jedini putokaz. Zajedno sa prijateljima uspeo je da spase više od 150 ljudi. Nisu to bili samo brojevi, već čitave porodice, stariji ljudi, deca i svi oni koji su u tim trenucima čekali da se pojavi neko ko će ih izvesti na sigurno.

O najtežim trenucima govorio je tada i za medije, a njegove reči i danas odzvanjaju posebnom težinom.

- Jeste najteže i najgore bilo kada od oca uzimate dete. Jer su većinom ulazile majke, a očevi su ostajali u tim stanovima, kućama, pa prenesete majku do čamca, oca ostavite sa detetom, odete po dete i onda u tom trenutku kada čovek meni - koga ne poznaje, niti zna ko sam, ni šta sam - daje dete u ruke da ga ja prenesem preko vode - ispričao je Bulajić tada za RTS.

U toj rečenici možda je sadržano sve ono što je bio. Čovek kojem su nepoznati ljudi poveravali ono najvrednije što imaju - svoju decu. Nisu znali ko je, nisu znali njegovo ime, ali su mu verovali. On je tu veru opravdavao, ulazio u vodu i vraćao se po još nekoga kome je bila potrebna pomoć. Taj herojski čin još pamte oni koji su tada bili poplavljeni u centru Obrenovca, u Ulici kralja Milana, odakle je spasavao čitave porodice.
Njegova hraborst nije se završavala na poplavljenim ulicama.

Foto: ATA images/M. M., Jutjub printskrin/Vojska Srbije - zvanični kanal

Kada je krajem 2021. godine u Beogradu nestao mladić iz Splita Matej Periš, Bulajić se priključio potrazi kao ronilac. U uslovima koji su bili izuzetno teški, u hladnoj vodi Save i uz gotovo nikakvu vidljivost, zajedno sa drugim roniocima pretraživao je rečno dno. Temperatura vode bila je svega nekoliko stepeni, a svaki zaron nosio je rizik. Ipak, nije odustajao od toga da pomogne u potrazi za nestalim mladićem.

UDESI LETELICA RV I PVO OD 2006. GODINE: U osam padova, izgubljeno 17 života

Prema evidenciji specijalizovanog vazduhoplovnog portala Tango Six, od osamostaljenja Srbije 2006. do danas dogodilo se osam udesa letelica RV i PVO Vojske Srbije sa smrtnim ishodom, u kojima je ukupno život izgubilo 17 osoba: 13 članova posade, jedan vojnik na zemlji i tri civila.
* 24. septembar 2008 - "supergaleb G-4" (Batajnica).  Poginuo potpukovnik Ištvan Kanas.
* 7. jul 2009 - "mig-29" (Batajnica). Stradali pilot potpukovnik Rade Ranđelović i vojnik na zemlji Milan Ulemek.
* 26. septembar 2012 - V-54 "lasta" (Nova Pazova). Poginuo major Goran Savić.
* 13. mart 2015 - helikopter "mi -17" (Surčin). Poginulo svih sedam osoba u letelici (četiri člana posade, dva zdravstvena radnika i novorođenče).
* 7. april 2017 - "supergaleb G-4" (Slatina kod Šapca). Poginula oba pilota, potpukovnik Nenad Ćulibrk i kapetan Dejan Pandurović.
* 11. april 2018 - "supergaleb G-4" (Kovačica). Poginuo major Robert Kaloci.
* 25. septembar 2020 - "mig - 21UM" (Brasina kod Loznice). Stradali piloti major Dejan Krsnik i kapetan prve klase Zvonko Vasiljević.
* 17. novembar 2026 - "mig - 29" (između Nove i Stare Pazove). Poginuo major Goran Bulajić. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

pogledaj sve

18+ Zabranjeno je učestvovanje maloletnih lica u igrama na sreću. Igre na sreću mogu izazvati zavisnost.

Komentari (0)

JOŠ 10 DANA DO CRNOG PETKA: Ne čekajte popust da izaberete šta kupujete