KOLUMNA LJILJANE SMAJLOVIĆ "Politika kao sudbina": Otrov, opstrukcija i osveta
NOVINARKA Ljiljana Smajlović pisala je kolumnu za Euronews koju prenosimo u celosti.
Foto: Miloš Tešić/ATAImages
Sve bi danas bilo drugačije, da je samo diktator hteo da bude diktator.
Da nije rekordnom brzinom čestitao izbornim pobednicima. Da nije odmah mirno predao vlast. Da je pokušao državni udar, ili ga makar planirao.
Druga bi se pesma danas pevala.
Ne bi studenti i njihova lista morali da se dovijaju kako da sroče smislen nalog za njegovo hapšenje. A rešenje o zabrani njegove partije samo bi se pisalo! Ni Aleksandar Baucal ne bi morao da izmišlja kako opozicija nije opozicija dok joj Studentska lista ne prizna da je "demokratska opozicija“.
Da je Aleksandar Vučić bio sve zbog čega su ga deset godina rušili, već bi bio u apsu.
Da je bio "žvalavi diktator“ sa blokada, Hitler sa Koraksovih ili silovatelj Srbije sa Petričićevih karikatura, nova vlast ni dana ne bi morala da ga trpi u novom sazivu Skupštine Srbije. Niti bi tamo dobijao nove šanse da se "zgadi“ još većem broju ljudi, kako je Jovo Bakić video Vučićev nastup u novoj ulozi šefa poslaničke grupe.
Da je stvarno spremao državni udar, vladajućoj većini bi posao danas bio neuporedivo lakši.
Bio bi lakši i posao režimskih novinara na "novoj“ Radio Televiziji Srbije i medijima koji su i do sada favorizovali Studentsku listu. Medijske pesnice novog režima svakodnevno pozivaju na hapšenja opozicije i gašenje opozicionih medija, da bi ovih dana morale i da konstruišu nategnut narativ o državnom udaru. Pozivajući se na bajatu izjavu bivše belgijske ambasadorke, iako ni nju niko ne može da dovede u direktnu vezu sa Vučićem, kao ni njene tvrdnje sa dokazivim faktima.
Opet, nije ni pre bilo teško naći nekog poput Biljane Stepanović iz "Nove ekonomije“, kome odsustvo dokaza nije prepreka da zahteva da se bivši predsednik uhapsi "zbog namere da izazove građanski rat“. Pazi, zbog namere! A ne „da nam i dalje sipa otrov, sad iz Skupštine Srbije“.
Moraće još više da se trude. Iza nas je decenija demonizacije bivšeg predsednika kao ludaka, monstruma, Ace Šiptara i Ace pedera, diktatora i šefa mafije koji neće mirno predati vlast na izborima. Kako da se sa tim tek tako, preko noći prekine. Šta sad, kad je sa vlasti otišao kao običan šef obične evropske države, i kada je izborni poraz priznao brzinom kojom je prestigao mnoge evropske vladare?
Evo šta sad: nova vlast ne priznaje njegov gest kao demokratski. Pa šta ako nije bio diktator? Davno mu je namenjena sudbina diktatora i pobednici neće dozvoliti da se u javnom narativu nešto menja samo zato što je mirno predao vlast.
A možda još ima vremena da bude optužen za podmuklu opstrukciju? Primećujem da su propagandisti nove vlasti upregli tu reč kao da smo u novembru 2000, a ne 2026. A u novembru 2000. u NIN-u sam objavila uvodnik pod naslovom "Opstrukcija“ sa citatom Zorana Đinđića: "Došavši na vlast, a sačuvavši mentalitet opozicije, postali su nezasiti, kao da treba odjednom sve progutati, da sutra ne bi bilo prekasno...Odmah misle na čistke, eksproprijaciju, totalnu kadrovsku politiku. Treba odstraniti i ućutkati sve koji nisu za njih, u policiji, službi bezbednosti, preduzećima."
E sad, pošteno, citat je bio deo sjajne analize Zorana Đinđića o opoziciji koja dolazi na vlast, ai je poticao iz 1991.godine i nije se odnosio na DOS, Demokratsku opoziciju Srbije, već na DOS, Demokratsku opoziciju Slovenije.
No ne važi samo u Francuskoj ono pravilo “što se više menja, to više ostaje isto” (Plus ça change, plus c’est la même chose).
I u novembru 2000. je u javnosti praštalo od pretnji, ucena, optužbi i blokada. Možda sam i tada bila suviše oštra, mnogo mi je smetalo što nova vlast ispoljava veliku nesigurnost u ophođenju sa svojom novostečenom moći. Opstrukcija je novim liderima bila najdraža reč, lideri DOS-a su je ritualno ponavljali kao da ne znaju da je prevedu na srpski i kao da će ih ta reč zaštititi od nečistih sila kojim je Slobodan Milošević tobož još raspolagao. I dalje su vitlali mržnjom protiv njega. Poraženi režim predstavljali su kao stoglavu neman, a ne nešto što se objavom izbornih rezultata praktično samo od sebe urušilo.
Jesam li bila prestroga kada sam to tumačila kao pomanjkanje građanske hrabrosti lidera koji su imali i moju podršku? Nerviralo me što svakodnevno upiru prstom na navodne “opstrukcionaše” i “sabotere”, pripisujući im moć koju nisu imali. Pričali su kako će rukovodioce Elektroprivrede pred sud jer traže poskupljenje struje! Optuživali su ih za kukavičluk što u leto 2000. nisu odbili poslušnost Miloševiću koji je zahtevao da se umesto remonta nastavi isporuka struje, ali su preskakali preko činjenice da radnici EPS-a nisu “kukavički” već herojski popravljali mrežu pred bombaškim naletima NATO. NATO nam je noću kidao mrežu, radnici EPS-a su je za dan popravljali, iako ništa nisu znali o novom NATO oružju. Ostali su, za mene, neopevani heroji mrtve Jugoslavije.
Izbliza sam videla i pad komunizma i pad Miloševića, ali me ništa nije pripremilo za prizore osvetoljubivog i upravo nepodnošljivog hapšenja direktora Jovine gimnazije u Novom Sadu, sa sve dobacivanjem kibicera iz novosadskog prostudentskog tabora koji su valjda došli da snimaju telefonima i isprate hoće li Radivoje Stojković biti ponižen onako kako je prethodno dogovoreno. Aludiram na prizor kada se snima hapšenje za delo zbog kog niko nikada nigde nije hapšen, i kada studentski očevici, a po svemu sudeći kontrolori, dobacuju policiji: “A lisice?”. Nakon čega policajci vade lisice kojim vezuju ruke sjajnog direktora sjajne gimnazije koji se protivio političkoj upotrebi dece.
Ništa me nije pripremilo ni na divljački upad u redakciju Informera koji je prikazivan uživo i koji je policija, bez obzira na lajv, gotovo sat vremena ignorisala. A do danas niko nije priveden pravdi.
Kao što me ništa od toga što sam videla 1991. i 2000. nije pripremilo na osvetoljubivo hapšenje hrabre gradonačelnice Smedereva, obavljeno pod nekom besmislenom isprikom nakon što je javno odbila da da ostavku lokalnim silnicima koji su joj upali u kancelariju.
Ne pamtim ovo sladostrašće u ponižavanju drugih. Ne, ne pamtim nešto drugo: ne pamtim ovo odsustvo stida usred najnižih pobuda.
Ko zna, možda bih drugačije na sve gledala kad bih mogla da utripujem da su me novi politički vladari spasili Hitlera, balkanskog kasapina i žvalavog Šiptara, da su Srbiju izbavili iz šaka ubice, diktatora, mafijaša, autokrate, monstruma. I da to opravdava sve što rade i što su radili.
Ali za to bi prvo neko morao da mi ispere mozak, promeni svest i obriše pamćenje. Da ne mogu više da se setim kako su sve blokade i svi štrajkovi u poslednje dve godine bili nezakoniti.
Da više ne pamtim paljenje stranačkih prostorija i uništavanje imovine.
Da poverujem da je policija batinala učesnike mirnih protesta iako sam u lajvu gledala kako demonstranti na “mirnim protestima” prvi motkama napadaju policiju.
Da se ne sećam svojih kolega novinara kako predvode gomilu u pohodu na kućne adrese političara i kolega novinara. Da zaboravim kako je protekla izborna noć i kako je vladajuća stranka priznala izborni trijumf ljudi koji su tvrdo proricali da diktator nikad neće mirno otići sa vlasti.
Da umislim da pod SNS represijom nisu postojali opozicioni mediji, a da oslepim na činjenicu da prava cenzura tek počinje, samo je sad zovu sloboda.
I da je dostojanstvo sada samo reč, i ništa drugo.
Preporučujemo
Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
VUČIĆ O VOJNOJ DOKTRINI: Moramo biti jači od 7 armija da bi bili sigurni, naša vojska danas je veoma snažna
ALEKSANDAR Vučić, nosilac liste "Aleksandar Vučić - Ujedinjena Srbija", rekao je večeras u emisiji "Hit Tvit" na TV Pink,
11. 10. 2026. u 22:13
"Nije nas briga za fer-plej, odj**i!" Kapiten Srbije otkrio skandaloznu scenu sa Evropskog prvenstva
Muška odbojkaška reprezentacija Srbije pobedila je Holandiju u trećem kolu grupne faze Evropskog prvenstva posle preokreta epskih razmera 3:2 (20:25, 23:25, 30:28, 25:15, 17:15). Izjava nakon meča kapitena Srbije Nikole Jovovića nikoga nije ostavila ravnodušnim.
14. 09. 2026. u 22:51
OTKRIVENO SVE O UGOVORU SA MITROVIĆEM: "Željko mi je isplatio 48.000€ - u nekoliko rata! Prvobitno je bilo 60.000, života mi moga"
"U ŠEST, sedam navrata. 48.000 evra, života mi moga! Trebalo je da dobijem 60, ali..."
15. 11. 2026. u 17:31 >> 19:04
Komentari (0)