KROZ "ZEMLJU MRTVIH" DO KAPIJE OTADŽBINE: Na današnji dan pre 110 godina srpska vojska počela je bitku za Kajmakčalan

NAJKRVAVIJA bitka na Solunskom frontu, u kojoj su se 12 dana i noći vodile neprekidne borbe za osvajanje Kajmakčalana, vrha planine Nidže na tadašnjoj srpsko-grčkoj granici, počela je na današnji dan pre 110 godina - 12. septembra 1916.

КРОЗ ЗЕМЉУ МРТВИХ ДО КАПИЈЕ ОТАЏБИНЕ: На данашњи дан пре 110 година  српска војска почела је битку за Кајмакчалан

Ministarstvo odbrane Srbije

Tada su srpski vojnici iz Drinske divizije osvojili kameni plato na oko 2.000 metara nadmorske visine gde je počinjala bugarska planinska tvrđava, niz koncentričnih rovova okruženih gustim redovima bodljikave žice.

Na putu do ove tačke srpska Prva armija koja je osvajala planinu iz podnožja već je platila visoku cenu: u krvavim bitkama oko Gorničeva iz stroja je izbačeno 5.156 srpskih vojnika. Da bi osvojili Kajmakčalan, srpski junaci su morali da se probijaju još četiri kilometra naviše kroz čvrsto ukopane neprijateljske položaje do najviše kote 2525, vrha Sveti Ilija, i u toj borbi ranjeno je i poginulo 4.438 boraca.

Ministarstvo odbrane Srbije

Šlemovi i oružje izginulih srpskih vojnika na Kajmakčalanu

Ni žrtve, ni rovovi i bodljikave žice, ni ogorčeni otpor Bugara nije pokolebao prekaljene ratnike koji su preživeli bitke i epidemije u Srbiji 1914/15. i Albansku golgotu. Oni su krenuli kući, a jedini put je vodio preko Kajmakčalana.

- Sada smo bar sasvim blizu neba, nećemo dugo putovati - kraj mene gunđa vojnik sav zaduvan, lica crvenog i sjajnog od znoja. Na visini smo od preko 2.000 metara... Još juče je ovde bila bitka. Mi sada smenjujemo preživele. Za nas je određen sledeći skok, možda najslavniji u ovoj našoj ofanzivi koja već šest dana traje. Kroz vazduh, potamneo od bliske noći, zvižde usamljeni meci i huči zaduvana teška granata mrveći svojom eksplozijom glatke kamene ploče... Za nas je ovo magična planina jer je taj vrh granica između Grčke i Srbije i sa njime počinje naša zemlja iz koje smo već deset meseci izgnani. Večeras nam čitaju naredbu u kojoj nam naš komandant armije poručuje: "Vi ste na kapiji svoje zemlje, na vama je da otvorite ta vrata svoje Otadžbine!" - zapisao je poručnik Stanislav Krakov, na platou današnjeg parkinga ski-centra "Voras" u Grčkoj.

Foto: Printskrin, Vikipedija

Stanislav Krakov

Taj junak balkanskih ratova i Velikog rata, legendarni novinar i pisac nije stigao do toliko željenog vrha i ostavio nam zapis o tome. Ranjen je u jurišu, ali je primećen u gomili mrtvih i umirućih i sanitet ga je spasao, a takvi su na Kajmakčalanu smatrani srećnicima.

Današnji pitomi brisani prostor ski-staze bio je pre 110 godina "zemlja mrtvih", poprište danonoćnih nemilosrednih borbi u kojima je Kajmakčalan na kom se vreme menja za samo nekoliko minuta, neprestano prelazio iz ruke u ruku.

- Potrčasmo kroz maglu, nošeni zanosom ko će prvi da zakorači u svoju zemlju. Pred našim očima svitnuše puške i natrčasmo na drugu odbrambenu liniju neprijateljsku. Bajoneti se zariše u tela. Samrtni krici zavapiše. Sručismo se sa nekog bedema i padosmo na gomilu mrtvih vojnika... Svuda unaokolo mrtvi, mrtvi, mrtvi. Nikada toliko ljudskih leševa nisam video. Sa njima smo se saživeli i sad više niko ne misli ne sebe. Preda mnom iz magle dopiru povici: "Živela Srbija" - zapisao je svedočanstva junaka sa Kajmakčalana artiljerijski poručnik Stevan Jakovljević, potonji akademik.

Foto: Printskrin, Vikipedija

Stevan Jakovljević

O danu srpske podbede 30. septembra svedočio je narednik Svetozar A. Đorđević Sađ koji je preživeo pakao planinske bitke i postao jedan od prvih pilota "srpske avijatike".

- Vatra je danju jenjavala, a noću se rasplamsavala kao da vulkan suklja na vrhu Kajmakčalana. Drinskoj diviziji, iznurenoj i skoro prepolovljenoj, stiže pomoć, te 7. puk smeni 17. puk, a Dobrovoljački odred zameni 4. puk. Sa novim snagama i kratakom pripremom Drinci preduzeše opšti i odsudni napad zorom 30. septembra. U 5 časova otpoče ojačana artiljerija svim topovima da tuče neprijateljske položaje uraganskom vatrom. Visoke kupe zemlje dižu se uvis, kamenjar pršti na sve strane, a ošamućeni Bugari pretrčavaju i skrivaju se u grotla od granata i skloništa iza grebena. I kada tobdžije ispreturaše rovove i skresaše vrh "Borisovog grada" krenuše talasi boraca, grunuše bombe, sinuše bajoneti... Nasta borba prsa u prsa, probadanje i klanje, gušanje i urlikanje, krkljanac i komešanje. Najzad posle punog sata krvave borbe, umuče sve i zavlada tajac. Bugari se sjuriše niza strme strane, a 5. puk ih isprati brzom paljbom. Na platou i vrhu ovog krvavog razbojišta u rovovima i na planinskoj travi leže mnogi mrtvi ranjeni u ropcu i "bratskom" zagrljaju - zapisao je Đorđević.

Foto: Printskrin, Vikipedija

Svetozar A. Đorđević

"ZAŠLI SMO U NAŠU ZEMLjU"

KAJMAKČALAN su prvi, nenamerno, osvojili četnici Dobrovoljačkog odreda vojvode Vuka. U gustoj magli su zalutali i pod borbom stigli na golu stenu izdubljenu rovovima.

- Pojma nemam gde sam. Vezu smo pogubili. Neki težak zadah ispunio maglu, pa jedva dišemo. Sigurno od leševa što leže već toliko dana. Oko nas kao da vri, bombe, puške, mitraljezi. "Drugovi, zašli smo u našu zemlju", dopirao je nečiji glas. Masa polete i kao da me ponese... Padoše na kolena. Neki su se krstili. Drugi ljubili zemlju. Kuršumi su fijukali. Planina je hučala. Na samom vrhu sudarismo se sa vojnicima Sedmog puka. Video sam i komandata pukovnika Jovanovića. "Deco", govorio je, "Kapija slobode je otvorena" - zapisao je svedočanstvo Jakovljević

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

Šta nam dubina može reći o vodi i o nama?