"DANKU NISMO UBILI, NISMO JE NI VIDELI": Detalji odbrane Srđana Jankovića i Dejana Dragijevića na početku suđenja

DEJAN Dragijević i Srđan Janković, optuženi da su, 26. marta 2024. godine, u Banjskom Polju kod Bora ubili dvogodišnju Danku Ilić i njeno telo sakrili na nepoznatu lokaciju, negirali su danas, na početku suđenja u Višem sudu u Negotinu, da su počinili to krivično delo.

ДАНКУ НИСМО УБИЛИ, НИСМО  ЈЕ НИ ВИДЕЛИ: Детаљи одбране Срђана Јанковића и Дејана Драгијевића на почетку суђења

Foto: S. M. J.

Obojica su navela da su u policiji priznanje dali jer više nisu mogli da trpe batine i pretnje ubistvom, tvrdeći da su bili zlostavljani, a sud je odbio njihov zahtev da se javnost isključi sa pretresa.

Tokom četvoročasovnog iznošenja odbrane, Dragijević i Janković su rekli da tog dana jesu bili u selu, po zadatku i kao radnici borskog "Vodovoda", ali da devojčicu uopšte nisu ni videli.

- Tukli su me štapom, stavljali kesu na glavu, udarali su me prutom po tabanima, lupali šamare... Bio sam preplašen, sav sam bio modar. Pretili su da će me ubiti ako ne priznam, a ja nisam imao šta da priznam - rekao je okrivljeni Dragijević.

Govorili su šta da kažem

PRVI put sam saslušan 28. marta 2024. i tada nisam priznao da sam ubio dete, već sam rekao ono što sam rekao sada pred sudom, a i pred tužilaštvom sam negirao krivicu. Posle toga smo pozvani 30. marta i tada su nas stavili na poligraf, koji smo prošli, pa su nas pustili kući. Mislim da smo sledeći put u policiju pozvani 3. aprila. Inspektori su došli kod nas na posao i odveli su nas u PU Bor. Pre tog 3. aprila, nisam imao nikakve povrede po telu - rekao je Dragijević. - Tukli su me i govorili šta treba da kažem i potpišem. Hteli su da kažem da smo mi udarili devojčicu kolima i da sam je ja ubio. Ne znam koliko ih je bilo, menjali su se, bilo je mnogo njih, više njih je pričalo sa mnom... Dao sam tako detaljan iskaz u policiji i tužilaštvu jer su mi oni rekli da kažem da smo udarili devojčicu i da sam je ja zadavio na zadnjem sedištu. To nisam ja smislio.

I okrivljeni Janković je govorio o navodnoj torturi u policijskoj stanici, tvrdeći da je zbog batina i straha za sopstveni život, ali i život svoje porodice, morao da prizna zločin, koji, kako je tvrdio u sudu, nije počinio.

- Rekli su mi da sam ja udario devojčicu kolima i da sam je ubio, ja im kažem da nisam, a oni su rekli da ako ne priznam, da će mi ubiti sina i unuku od četiri godine i mene! To mi je najveća bol - rekao je Janković. - Tukli su me u policijskoj stanici u Boru, leđa su mi bila crna kao zemlja, imao sam i prelom rebara. Onda su počeli da me muče, da me dave, davili su me i u kofi s vodom, gubio sam dah. Dvojica su me posle toga vukla po podu, jer nisam mogao da hodam. Sipali su mi i flašu vode u usta da me udave, to je trajalo nekih sat vremena dok nisam pao u nesvest.

Optužnicom Višeg tužilaštva u Zaječaru, Dragijević i Janković se terete za teško ubistvo u saizvršilaštvu. Sumnja se da su oni najpre automobilom JKP "Vodovod", gde su bili zaposleni, udarili dvogodišnju devojčicu, a zatim je stavili u vozilo, a potom njeno telo bacili na deponiju, odakle su ga kasnije premestili. Telo devojčice nije nikada nađeno.

Branilac Dejana Dragijevića, advokat Vanja Živković, izjavila je u svom uvodnom izlaganju da smrt devojčice do današnjeg dana nije dokazana, a da priznanja koja su okrivljeni dali u policiji nisu bila dobrovoljna, već iznuđena brutalnim mučenjem. Ona je istakla da ne postoji nijedan materijalni trag koji dovodi u vezu dete sa okrivljenima.

Crtao gde je ostavio dete

Postupajuća tužiteljka je istakla da su optuženi priznali krivično delo u policiji, a da je Dragijević više puta pokazivao gde je ostavio dete i tužiocu slao crteže o tome gde je telo, ali je kasnije zaboravio.

Dejanov otac Radoslav Dragijević, koji se sumnjičio da je pomogao sinu Dejanu da premesti telo devojčice, oslobođen je optužbi, dok je njegov rođeni brat Dalibor preminuo 7. aprila 2024. godine u prostorijama Policijske uprave u Boru tokom zadržavanja. Nedavno je uhapšeno nekoliko pripadnika MUP zbog sumnje da su Dalibora Dragijevića tukli, usled čega je on preminuo. 

 

Videli devojčicinog oca

NAS su poslali na teren da radimo, bio je radni dan kao i svaki drugi. Prvo smo bili u Ozrenskoj, a onda u Ulici vojvode Radomira Putnika. Tamo nismo udarili nijedno dete, pa ni Danku, jer ona nije bila tamo, mi je nismo videli. Tačno je da smo se zaustavljali autom onako kako piše u optužici. Zaustavio nas je otac male Danke i pitao je da li smo videli malu devojčicu i mi smo rekli da nismo. Tu gde kažu da smo udarili dete smo stali jer je Srđan trebalo da zove jednog čoveka iz Malazije, od kog je trebalo da uzme crep - ispričao je Dragijević.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

pogledaj sve

18+ Zabranjeno je učestvovanje maloletnih lica u igrama na sreću. Igre na sreću mogu izazvati zavisnost.

Komentari (0)

On je poseban igrač! Nikola Jokić o novom saigraču