Od malih nogu vežbamo da preživimo kataklizme
22. 07. 2018. u 13:03
Jukina Gonda, iz ambasade Japana u Srbiji, o uspešnoj "borbi sa prirodom". Gonda: U vrtiću se učimo strpljenju, solidardnosti i odgovornosti
Godine 2011. japanski građani preživeli mirnodopski nuklearni udar / Foto Tanjug
VRELI talas koji je nastao posle poplava kakve se u Japanu ne pamte decenijama povećao je broj žrtava na više od dve stotine. No, uprkos prirodnim katastrofama u nizu, Japanci su ponovo zadivili svet mirom i predanošću u borbi sa nedaćama. U zemlji opkoljenoj morem, čija su konstanta zemljotresi, vulkanske planine, velike kiše i upozorenja na cunami, Japanci uspevaju, kao malo koja nacija na svetu, ne samo da iz većine tih borbi izađu kao pobednici, već i da se pohvale dugovečnošću i visokim standardom:
- Odmalena se spremamo za suočavanje sa prirodnim nepogodama, posebno zemljotresima. Deca još u vrtiću svake godine imaju trening za to. Pali se alarm i deca uče kako da se mirno sklone pod sto. Skoro svaka škola ima teren za trening, gde se deca okupljaju, i u grupama uče kako da reaguju za vreme prirodnih katastrofa - priča za "Novosti" - na odličnom srpskom - Jukina Gonda, drugi sekretar Ambasade Japana u Srbiji, zadužena sa Odeljenje za kulturu i medije.
PROČITAJTE JOŠ: Japan: Otvorene dve plaže prvi put posle cunamija 2011.
Trening je, ipak, jedno, a suočavanje sa potresom drugo, ali su Japanci zahvaljujući treninzima naučili da se ne plaše malih zemljotresa i prepoznaju velike, kakvi su bili oni iz 1995. i 2011. godine:
PROČITAJTE JOŠ: NEVREME U JAPANU: Stradalo najmanje 100 osoba, 60 nestalo
- Shodno tome smo, najviše posle Drugog svetskog rata, prilagodili izgradnju naših zgrada. Napravljene su da se izdrže velike potrese, ali ne i da se sruše. Pored mora smo izgradili visok zid, zbog obrane od cunamija, tako da smo donekle bili spremni za veliki zemljotres 2011. koji je pogodio istočni deo Japana. Ali, talas je ipak bio veći od zida.
Čini se da sve nedaće podnose stoički, pa je pitanje kako istrajavaju u tome:
- Suština je u našem obrazovanju. Kod nas se u školama mnogo uči strpljenju, dok je u Evropi više naglasak na predmetima. Đaci u osnovnim i srednjim školama čiste svoje učionice, hodnike, i toalete. Zato je za japanske navijače na Mundijalu bilo prirodno da čiste stadion. To je deo našeg mentaliteta - kaže Gonda.
Da li se Japanci navikavaju odmalena i na to što katastrofe nose sa sobom, razaranja, pa i smrt?
- To je svima vrlo teško, ali Japan je geografski na takvom mestu gde su česti zemljotresi, kišni periodi, tajfuni, pa se u narodu stvorila filozofija o poštovanju i prirode i svih njenih ćudi. Japan je siromašan prirodnim resursima, pa je zato više usredsređen na vaspitanje i obrazovanje. Mnogi muškarci tokom školovanja stiču osnove borilačkih veština, koje počivaju na filozofiji strpljenja i mira. Učimo i da razmišljamo o drugima - objašnjava sagovornica.

Ali, učimo se, dodaje, i radu. Gonda nam, kao primer, navodi da njene kolege u Ministarstvu inostranih poslova Japana ponekad rade od jutra do tri ujutro sledećeg dana, ili ako imaju više posla, uopšte ne idu kući. Uprkos stresu, vitalni Japanci su poznati i po istrajnom negovanju lepote svakodnevnog života.
- Najviše je u pitanju ishrana bogata ribom i povrćem, algama, a mnogo manje masnoćama. Ali, za nas je hrana podjednako važna izgledom, koliko i ukusom. Volimo sve lepo da upakujemo. Važan je i naš dobar zdravstveni sistem, kao i veliki broj preporuka o zdravom životu u medijima.
Japanci su nam posebno poznati po višegodišnjim donacijama Srbiji, pa pitamo sagovornicu da li je darivanje deo japanske kulture, kao posledica borbe s prirodom:
- Rekla bih da je darivanje više deo hrišćanske kulture. Kada Japanci daruju, oni ne razmišljaju da im to bude vraćeno, već žele da onima kojima se poklanja to donese napredak i bolju efikasnost. Ali, tokom poslednjih decenija učestalih borbi sa prirodnim nedaćama, Japanci su dodatno razvili svest koliko je dragocena pomoć u takvim trenucima. Japanci rado pomažu - zaključuje sagovornica "Novosti".
Jukina Gonda živi i radi u Beogradu / Foto P. Milošević

LjUBAZNI STE OD SRCA
Gonda je dugo u Srbiji i kao veoma prijatnu stvar ističe to što su u restoranima i prodavnicama ljudi prirodno ljubazni, što to dolazi iz srca.
- Kod nas u Japanu su svi ljubazni, ali to je više profesionalno nego prirodno. S druge strane, najviše mi smeta parkiranje na ulicama, na mestima koja nisu predviđena za parkiranje.
SLIČNI U POŠTOVANjU TRADICIJE
Najveću sličnost između Japanaca i Srba Gonda vidi u poštovanju tradicije i negovanju prijateljstva. Uočava i da Srbi rado treniraju japanske borilačke veštine, da ih vrlo dobro savladavaju, što postaje svojevrsna veza između dva naroda.