Golubnjača prepoznala zla vremena
10. 03. 2018. u 11:10
Odlazak pisca Jovana Radulovića podsetio javnost na čuveni slučaj osporavane predstave
Jovan Radulović
VEST o smrti pisca Jovana Radulovića (1951-2018), čije je pero sačuvalo od zaborava mnoge priče o tragičnim usudu žitelja Kninske Krajine i Dalmatinske Zagore, podsetila je najširu javnost na čuveni slučaj "Golubnjača" - predstavu koja je bila "lakmus papir" za mnoga politička previranja i podmetanja, ideološke obračune, ratove i raspad zemlje koji će uslediti...
Smrt Josipa Broza (1980), doživotnog predsednika SFRJ, označila je početak "vunenih vremena" (kako se zvala i zabranjena zbirka pesama Gojka Đoga), a čiji se nagoveštaj prvo osetio u kulturi. Radulović se upravo u to vreme drznuo da otvori neke stare rane i (ustaške) jame Drugog svetskog rata u zbirci priča "Golubnjača", a da apsurd bude veći - knjiga je u Zagrebu dobila nagradu za mlade pisce "Sedam sekretara SKOJ-a". I dok mu je zbirka donela afirmativne tekstove i priznanje, predstava nastala po njenim motivima dočekana je - na nož.
PROČITAJTE JOŠ - Jovan Radulović - veliki pisac ljudskih poraza
"Golubnjača" je, prvobitno, trebalo da bude postavljena u Pozorištu "Boško Buha", na preporuku Umetničkog kolegijuma. Ali je odbijena na drugoj "instanci" - odlukom članova Programskog saveta. Sa obrazloženjem da je u "tekstu sve tamno, crno, potpuni mrak, jedan zatvoreni krug mržnje..." Ipak, predstava je premijerno izvedena 10. oktobra 1982. godine s rediteljskim potpisom Dejana Mijača, u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Skinuta je sa repertoara već 14. decembra, posle reagovanja Gradskog komiteta SK Novog Sada, koji je ocenio da drama "dovodi u sumnju tekovine NOB-a, socijalističke revolucije i dalje socijalističke samoupravne izgradnje našeg društva".
- Po mom mišljenju, predstava je bila bezazlena, ali je poslužila da se napravi velika buka - izjavio je, ovim povodom, Dejan Mijač za naš list.
Na pitanje zašto je, iz današnje perspektive, predstava izazvala toliku buru i posle dva meseca skinuta s novosadskog repertoara, kaže:
- Zato što je to bila politička priča. Vojvođani su hteli da Ivanu Stamboliću (ondašnjem predsedniku GK Beograda, s tendencijom da preuzme CK) stave jak pečat nacionalizma i optuže ga za "import" tih težnji u, inače, stabilnu i srećnu Vojvodinu. Pisac Jovo Radulović je tada zvanično radio kod Stambolića kao lektor u Komitetu, a zapravo mu je pisao govore. Pa je, "kao", on "poslan" da napiše ovaj tekst, a ja sam mu kao reditelj omogućio izvođenje...
U podeli novosadske predstave bili su Stevan Simić, Josif Tatić, Željko Gatarić, Ksenija Martinov, Zoran Regović, Predrag Laković, Branko Cvejić...
PROČITAJTE JOŠ - Jovan Radulović: Fašizam u Hrvatskoj je pušten s lanca, u „Oluji“ je počinjen genocid kao i u Jasenovcu
- Kako vreme prolazi, sve više mislim da je to bio splet nesrećnih okolnosti - ističe Branko Cvejić za "Novosti". - Bilo je raznih tumačenja, između ostalih, da je reč o obračunu vojvođanskog partijskog rukovodstva sa Beogradom i slično. Ne ulazim u to, znam samo da je predstava nasilno skinuta a svi ljudi koji su glasali za skidanje nisu je ni gledali. "Golubnjača" je devet puta izvedena u sali sa tri stotine mesta, a protiv nje se izjasnilo 250.000 članova SK! U to vreme čule su se razne priče, pa i da je protiv predstave bio samo jedan čovek koji se u ime partije bavio kulturom. Bilo kako bilo, za divnog pisca Jovu Radulovića će se još dugo znati, a one koji su je zabranjivali niko više i ne pamti.

Cvejić podseća da je Radulović anticipirao tragediju koja će ubrzo početi da se dešava u Jugoslaviji, pogotovo u njegovom zavičaju.
- Ne mogu da zaboravim momenat kada smo posle zasedanja Saveta pozorišta, na kome je doneta odluka o zabrani, seli u kola Mijač, Tatić, Radulović i ja. Plakali smo do Beograda... Kao da vam neko ubije nešto najmilije i najdraže. Predstava je kasnije izvedena dvesta pedeset puta u Studentskom kulturnom centru, ali joj je zauvek ostao taj oreol zabrane. Slovenci su je nagradili na festivalu "Alpe-Adrija", potom je dva puta odigrana u Ljubljani: na jednom izvođenju sedeli su neki ljudi u tamnim odelima (oni koji su morali da je odgledaju i stvore političko mišljenje), a na drugom - normalna publika.
PROČITAJTE JOŠ - Jovan Radulović: Srbi u Hrvatskoj žive u getima!
Posle nastupa u Sloveniji, kako otkriva Mijač, domaćini su organizovali i simpozijum na temu "Golubnjače":
- Prethodno, poslali su i svoje speleologe u jamu iznad sela Jove Radulovića, gde su pronašli i snimili ljudske kosti i napravili stručni izveštaj. Prema tome, ne samo da su nagradili predstavu, već su istražili kako treba, sve do kraja.
Za to vreme, i u Novom Sadu su se potrudili da "istraže sve kako treba": dve glumice SNP (Anđelija Vesnić Vasiljević i Mirjana Gardinovački) isključene su iz SK Novog Sada, jer nisu prihvatile kritičku analizu predstave i nastavile da igraju u njoj, dok je deci koja su učestvovala u predstavi zaprećeno izbacivanjem iz škole...
BEDA I GOLOTINjA
SKIDANjE "Golubnjače" u Novom Sadu izazvalo je bujicu javnog negodovanja među kulturnim poslenicima. Između ostalih, oglasilo se u protestnom pismu pedesetak studenata FDU u Beogradu, svih nacionalnosti:
- Za nas "Golubnjača" nije priča o međunacionalnim odnosima i bratoubilačkom ratu, već, kako bi to Krleža rekao, priča o "plebejskoj bijedi i golotinji" ovog našeg vremena iz koje se rađa svekolika mržnja, a ne samo nacionalna.
Mira
10.03.2018. 11:30
Eto, to su tako komunisti skrivali stradanja Srba u Jasenovcu i pomogli da se od pokrajine Kosovo Ustavom iz1974.g. stvori u sustini jedna nezavisna drzava jer ne zaboravimo da je taj Ustav Kosovu dao sve ingerencije drzave a Srbiji dao status vazalne drzave jer i Kosovo i Vojvodina su imali pravo veta na odluke Skupstine Srbije. Zato nije ni cudo sve sto nam se vec 30 godina desava, celo vreme pokusavamo da sacuvamo tekovine Titove revolucije.
@Mira - Zovem se Zoran Regojević i iz Novog Sada sam. Te davne 1982,sam imao čast da igram u predstavi Golubnjača. Imao sam ulogu Škoravka. Bila mi je čast što sam bio deo te predstave i što sam igrao sa takvim velikanima kao što su Cvejić, Josif Tatić, Stevan Gardinovački, Predrag Laković i dr. U to vreme sam pohađao 7-8 razred oš"Đura Jakšić" sa Klise. Imao sam ogroman pritisak od tadašnje direktorice koja mi je pretila pa čak je htela da me izbaci i iz škole, iako sam bio dobar đak.
Jovan Radulović je veliki pisac, i to je ono što je nesumnjivo. Njegovo ime u srpskoj književnosti će zauvek biti značajno i vrednost njegovog dela će trajati večno.
одличан текст за све СФРЈ носталгичаре.
Komentari (4)