NEOPHODNA NOVA PROCENA ŽRTAVA: Detaljna analiza pokazuje da broj pojedinaca koji su se nalazili u primarnim grobnicama ne prelazi 3.715

Marija Đurić i Rodžer V. Bajard: Forenzička arheologija, antropologija i patologija:

Spomen obeležje u Skelanima

OVAJ izvještaj predstavlja pokušaj da se ponudi sveobuhvatni pristup događajima vezanim za vojni pad Srebrenice u julu 1995. godine, iz perspektive forenzičke antropologije, arheologije i patologije. Dvadeset i pet godina nakon događaja u Srebrenici, postoje značajne tenzije koje prevazilaze granice Bosne i Hercegovine, uz stalna neslaganja oko broja žrtava, načina na koji su umrle i prirode zločina koji su se dogodili u ovoj oblasti. Stoga smo pokušali da procijenimo činjenice koje leže u osnovi ovih tekućih rasprava i nesporazuma. Čini se da će kategorizacija smrtnih slučajeva osoba pronađenih u masovnim grobnicama Srebrenice i utvrđivanje broja takvih smrtnih slučajeva možda tražiti ponovnu procjenu u svjetlu drugih mogućnosti.

Ova studija je uglavnom zasnovana na dokumentima predstavljenim Haškom tribunalu tokom različitih sudskih postupaka. Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica u Republici Srpskoj pomogao je u pribavljanju dodatnih materijala. Studija je djelimično bila ograničena time što neki od originalnih dokumenata nisu bili dostupni Komisiji.

Prvi cilj studije bio je da se analiziraju dva važna pitanja: koliki je ukupan broj ljudi koji su umrli u regionu Srebrenice tokom jula 1995. godine i koliki je broj Muslimana koje su srpske snage sistematski pogubile. Termin "sistematski pogubljeni" u ovom izvještaju korišćen je u smislu kako je to koristio Haški tribunal u svojim optužnicama i presudama i odnosi se na masovna strijeljanja zarobljenih. Ne ulazeći u ovom dijelu izvještaja u kategorizaciju i kvalifikaciju krivičnih djela, termin "sistematski pogubljeni" preuzet je da bi se napravila jasna evaluacija svih forenzičkih izvještaja koji su se prethodnih godina bavili iskopavanjima i analizom masovnih grobnica.

Najprije su obrađene sljedeće teme: demografske analize predstavljene tokom suđenja u Haškom tribunalu, analize izjava svjedoka i analize izvještaja o iskopavanjima masovnih grobnica, uključujući i obdukcijske nalaze.

Iskopavanje na lokaciji Glogova

PRI ANALIZI BROJA umrlih osoba, mjesta njihovog nestanka, uzroka smrti i lokacija gdje su tijela otkrivena, presudna su bila sljedeća dokumenta: spiskovi nestalih osoba, liste identifikovanih osoba koje je sačinila Međunarodna komisija za nestala lica (MKNL), potvrde o smrti i baze podataka Identifikacijskog projekta "Podrinje" (PIP). Pod pretpostavkom da primarne masovne grobnice sadrže isključivo ostatke žrtava masovnih pogubljenja, analizirali smo izvještaje sa njihovih iskopavanja, snimke iz vazduha i dimenzije grobnica, kao i moguće veze između stratišta i sekundarnih grobnica, u cilju procjene kapaciteta tih grobnica i maksimalnog broja osoba koje su u njima mogle biti sahranjene. Posebna pažnja je usmjerena na pitanje formiranja sekundarnih, tajnih grobnica kako bi se sakrila tijela "sistematski pogubljenih osoba". Rezultati arheoforenzičke prostorne analize, distribucije tijela, stepena fragmentovanosti ostataka, DNK veza, utvrđivanja uzroka smrti i druge informacije dovele su do zaključka da grobnice opredijeljene kao sekundarne nisu zaista takve, nego su vjerovatno sadržavale i tijela povezana sa okolnostima drugačijim od masovnih pogubljenja.

Dalja istraga ovog pitanja dovela je do stvaranja georeferenciranih detaljnih mapa površinskih ostataka, manjih grobnica i područja glavnih borbi tokom proboja 28. divizije ARBiH od Srebrenice do Tuzle. Analize broja žrtava na bošnjačkoj (muslimanskoj) i na srpskoj strani, vojnog konteksta i podataka prikupljenih u policijskim istragama dodatno su pomogle u razjašnjavanju događaja iz ljeta 1995. godine.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

VEĆINA IZGINULA U PROBOJU

U REKONSTRUKCIJI događaja vezanih za Srebrenicu 1995. godine, sa stanovišta forenzičke arheologije, antropologije i patologije, važnu temu predstavlja pitanje broja stradalih. Iz dokumenata vezanih za pad Srebrenice, jasno je da nije lako dobiti tačne podatke. Jedna od glavnih institucija koja se već duži niz godina bavi ovim pitanjem je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), osnovan 1993. godine. Tokom blizu 20 godina, Sud je procesuirao pretežno Srbe optužene za počinjene ratne zločine u Bosni i Hercegovini, uz optužnice za genocid, zasnovane od samog početka na prihvaćenom broju od skoro 8.000 sistematski pogubljenih osoba. Demografi MKSJ-a detaljno su objasnili glavne izvore korišćene za sastavljanje spiska nestalih osoba (7.692) u vezi sa događajima u Srebrenici, kao i metode koje su koristili za izračunavanje broja žrtava povezanih sa Srebrenicom. Ovo uključuje i broj preminulih pojedinaca u odnosu na broj stanovnika koji su prije rata živjeli u Srebrenici. Međutim, neki naučnici oštro su kritikovali primijenjene metode, konačne rezultate i tumačenja eksperata MKSJ-a.

Vazdušni snimak Crvene brane u blizini Petkovaca

Kada se radi o demografskoj strukturi stradalih povezanih sa padom Srebrenice, potvrđeno je u svim izvorima da je gotovo cjelokupna ova populacija bila sačinjena od Muslimana, i to muškaraca, pretežno mladih. U integrisanom izvještaju Demografske jedinice MKSJ za 2009. godinu stoji da su, od 7.692 nestale ili mrtve osobe, 0,9% bile žene, 99,1% muškarci, a 0,3% dječaci uzrasta od 10 do 14 godina i 1,9% stariji od 70 godina. Manje jasno pitanje odnosi se na udio vojnog osoblja među žrtvama i doprinos vojnih gubitaka u ukupnom broju smrtnih slučajeva. Ukupni broj podudaranja između lista ARBiH i Kancelarije haškog tužioca (OTP) je 5.371. MKNL je DNK analizom identifikovao 3.438 osoba iz evidencije Armije BiH koje su i na OTP listi. Drugo pitanje koje zahtijeva pažnju je da li su aktivne trupe, zajedno sa rezervnim snagama 28. divizije ARBiH, koje su u julu 1995. godine pokušale da dođu iz Srebrenice do Tuzle, bile uključene u vojnu akciju ili se radilo o ljudima koji su pokušali da pobjegnu iz područja "hodajući kroz šumu", kao što je navođeno u mnogim izvještajima MKSJ-a. Iako određena dokumenta ukazuju na to da su neki pojedinci bili "na zadatku", bez obzira na prirodu angažovanja vojnog osoblja ARBiH u Srebrenici (službeno ili neslužbeno), kvalitet njihove vojne obuke i posjedovanje standardne opreme (naoružanje, obuća i uniforme) ostaje osnovno pitanje: kako su oni umrli, a posebno, da li su svi sistematski pogubljeni kao što je to opšteprihvaćeno?

U REZIMEIMA IZVJEŠTAJA MKSJ-a, počev od 2009. godine, smrt svih osoba identifikovanih putem DNK analiza u "masovnim i drugim grobnicama vezanim za Srebrenicu" pripisana je masovnim pogubljenjima u Kravici i drugim mjestima, Orahovcu, na brani kod Petkovaca, u Kozluku i Branjevu/Pilici. Njihov zbir čini 6.849 identifikovanih žrtava do 2013. godine, a ovaj broj uključuje i takozvane jedinstvene DNK profile povezane sa Srebrenicom, ali koji se ne nalaze na listama nestalih. Analizirali smo ove veze i utvrdili da zbir svih slučajeva sa DNK vezama predstavlja ukupno 871 osobu pronađenu na dvije ili više lokacija. Od ovih 871, jedna DNK veza između mjesta pogubljenja (mrlje od krvi na unutrašnjem zidu skladišta Kravica) i sekundarne masovne grobnice (slučaj ostataka na Zelenom Jadru 2) ukazuje na to da je ta osoba pogubljena. Osim toga, samo 386 slučajeva predstavljalo je direktne veze između primarnih i sekundarnih grobnica, dok je većina DNK veza isključivo ukazivala na konekcije između različitih sekundarnih grobnica. Nažalost, ovi rezultati, zasnovani na genetskoj identifikaciji, nisu dovoljni za pružanje pouzdanih forenzičkih dokaza o broju pogubljenih osoba.

Istraživanje na lokaciji Glogova 1

Budući da su svi sistematski strijeljani pojedinci u početku bili ukopani u primarne grobnice, sa stanovišta forenzičke arheologije urađena je analiza opljačkanih primarnih masovnih grobnica (iz kojih je većina tijela uklonjena i premještena - iz Glogove, Branjeva, Petkovaca, Lažeta i Kozluka) kao i neporemećenih grobnica. Ovo je urađeno kako bi se procijenio maksimalan broj pojedinaca koji su mogli biti sahranjeni u tim grobnicama. Naša analiza pokazuje da najveći broj individua koje su mogle da sadrže primarne grobnice ne prelazi 3.715. Imajući u vidu da bi procijenjeni maksimalni broj osoba (3.715) sahranjenih u svim primarnim grobnicama mogao da se smatra tačnim samo u slučaju da su grobne jame korišćene u cjelini - bez praznog prostora između tijela, vjerovatnije je da je stvarni broj sahranjenih u ovim grobnicama bio znatno manji od toga.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

SREBRENIČKE ŠUME KRIJU ISTINU

UKUPAN broj preostalih individua u primarnim grobnicama nakon pljačke i onih u neopljačkanim primarnim grobnicama iznosio je 1.772, pa se, prema našoj analizi, može očekivati da su iz primarnih u sekundarne grobnice preseljene najviše 1.943 osobe, i to pod uslovom da su prostori u primarnim grobnicama bili maksimalno ispunjeni tijelima. Međutim, ukupni broj osoba sahranjenih i identifikovanih u sekundarnim masovnim grobnicama, prema MKNL-ovoj listi izvještaja o podudaranju DNK iz 2013. godine, iznosio je 4.114. Prema Jancu, radi se o broju od 4.213 osoba (zvanični izvještaj MKSJ-u bivšeg isljednika).

Ovo ukazuje na to da je približno 2.171 tijelo pristiglo u te grobnice iz alternativnog konteksta, drugačijeg od onog što je prihvaćeno kao sistematsko pogubljenje. (Analizom Jancove tabele radilo bi se o 2.270 tijela.)

Veliki broj tijela pronađen je van konteksta glavnih, primarnih i sekundarnih masovnih grobnica. Nakon temeljne analize, isključujući pojedince koji su umrli prije jula 1995. godine i one umrle u potpuno različitim dijelovima BiH, Srbije ili Hrvatske, zaključili smo da bi konzervativna procjena broja osoba pronađenih kao površinski ostaci mogla biti veća od 756 identifikovanih putem DNK, kako je to predstavio MKSJ u 2013. godini. Naime, kada se na tih 756 dodaju 162 osobe u "području Pobuđa", 55 osoba u "području Baljkovice" i 25 osoba u "području Snagova" (ovakvu mikroregionalnu podjelu prema kojoj su grupisani svi površinski nalazi ljudskih ostataka, kao i oni iz pojedinačnih i malih grupnih grobnica, načinio je Dušan Janc) dobija se broj od najmanje 999 osoba pronađenih kao površinski ostaci.

Klinton i Izetbegović

Drugu kategoriju predstavljaju žrtve pronađene u pojedinačnim grobnicama i u malim grupnim grobnicama. Do sada je poznato više od 30 takvih grobnih mjesta, sa približnim brojem osoba između 170 i 200. Naša temeljna forenzička analiza pokazala je da u ovu grupu treba uključiti bar još osam individualnih grobnica, u poređenju sa ukupno 15 navedenih u OTP-ovom ažuriranom izvještaju iz 2013. godine, kao i još najmanje 25 osoba iz malih grupnih grobnica. Zajedno sa površinskim nalazima, ove male grobnice sadrže najmanje 1.047 individua.

JEDNA OD VAŽNIH kategorija stradanja u događajima u Srebrenici tokom jula 1995. godine povezana je sa nizom zasjeda i oružanih borbi tokom vojnog proboja Muslimana (više od deset hiljada ljudi bilo je u koloni sastavljenoj dijelom od članova aktivnog i rezervnog sastava 28. divizije ARBiH) koji su napustili Srebrenicu i namjeravali da stignu do Tuzle. Mnogobrojni dokumenti opisuju djelovanje snaga Vojske Republike Srpske (VRS) koje su pokušale da spriječe Muslimane da uspiju u toj namjeri. Neka dokumenta navode gubitke VRS sa mnogim iskazima očevidaca o efektima granatiranja kolone i posljedičnoj smrti Muslimana tokom proboja. Međutim, suštinski odgovor na pitanje koliko je ljudi ubijeno tokom borbe još uvijek nije poznat. Postoji nekoliko forenzičkih indikacija o vezama između smrti tih ljudi i površinskih nalaza/slučajeva koji su kasnije otkriveni na istom području.

Broj pojedinaca koji su nestali "u šumi" na mjestima kroz koja su prolazile trupe Muslimana značajan je (Buljim, Bokčin Potok, Kravica, Mratinci, Kamenica, Udrč, Snagovo, Baljkovica itd., što uključuje i područja zaista "u šumi"). Mjesto nestanka, naravno, ne mora nužno da znači da je osoba stradala na tom mjestu, međutim podatak da je 3.000 ljudi nestalo u blizini borbenih linija podstakao nas je da radimo prostorne analize, počev od jednostavnog mapiranja otkrivenih površinskih slučajeva kao osnove, a zatim dodavanja još jednog sloja geografski rekonstruisane rute, odnosno toka proboja 28. divizije. Ovo pruža prostorni obrazac koji pokazuje da je većina površinskih nalaza otkrivena u direktnoj liniji proboja i/ili u njenoj blizini. (...)

PORED JASNIH dokaza koji ukazuju na to da površinski nalazi, male grobnice i neke od sekundarnih grobnica sadrže ostatke osoba stradalih u borbenim dejstvima, postoje i dodatni dokazi da su neke sekundarne grobnice sadržavale pomiješane ostatke osoba stradalih u različitim okolnostima. Nekoliko primjera ukazuje na to da su osobe koje su umrle prije ili poslije događaja u Srebrenici iz jula 1995. godine i u drugim kontekstima sahranjene zajedno u istoj masovnoj grobnici. Takve su npr. Blječeva 1 sa tijelima iz ratnih događaja iz 1992. i iz 1995. i Zalazje 1, koje, pored muslimanskih žrtava iz 1995. godine, ima i srpske žrtve iz 1992. Nekoliko sekundarnih grobnica, kao što su one na Čančarskom putu ili u Zelenom Jadru, sadrži dijelove tijela koji su direktno povezani sa površinskim ostacima iz Pobuđa kod Bratunca ili iz područja Baljkovice, što ukazuje na to da oni nisu bili preseljeni iz primarnih grobnica, već da su te osobe najvjerovatnije stradale tokom proboja. Konačno, neki posmrtni ostaci imaju jedinstvene DNK profile koji uopšte nisu u vezi sa nestalim osobama iz Srebrenice. Sa druge strane, posmrtni ostaci gotovo 1.000 žrtava iz liste nestalih iz Srebrenice nikada nisu pronađeni.

Sve ovo otvara mnoga pitanja u vezi sa brojem pogubljenih ljudi u masovnim strijeljanjima, brojem poginulih u borbama i brojem umrlih u drugim kontekstima u ljeto 1995. godine i prije tog vremena. (...)

ZNAČAJNI forenzički dokazi potkrepljuju pretpostavku da bi u sekundarnim grobnicama mogle biti osobe koje su poginule u borbi tokom proboja do Tuzle. U sekundarnim grobnicama Srebrenice nalazi se značajan broj osoba koje su nestale "u šumi", ali na mjestima u blizini borbenih linija. Neke od tih grobnica imaju ostatke povezane direktno sa ostalim površinskim ostacima iz Pobuđa ili sa područja Baljkovice. Vrlo ograničeni izvještaji o patologiji pokazuju da je najveća koncentracija osoba sa eksplozivnim ranama pronađena u sekundarnim grobnicama sa puta za Čančare i u Liplju, a obje grupe lokaliteta se nalaze direktno u područjima borbi. Izmiješane kosti, najveća fragmentacija tijela i rasuti ljudski ostaci uglavnom su otkrivani u grobnicama u Liplju, Zelenom Jadru i Kamenici (Čančarima), sva nalazišta takođe u borbenom području. Dakle, visoka stopa fragmentacije mogla bi biti posljedica učešća u aktivnoj borbi i izlaganja vatri iz teškog naoružanja. Postoje jasni forenzički dokazi koji pokazuju da u nekim grobnicama vezanim za Srebrenicu postoje osobe koje su umrle u vrijeme različito od ljeta 1995. godine ili da su grobovi sadržavali dijelove tijela direktno povezane sa površinskim ostacima, što ukazuje na to da pojedinci nisu preseljeni iz primarnih grobnica.

Memorijalni centar u Srebrenici

Pored toga, razlika u zbrajanju individua pronađenih na površini ili u manjim grobnicama između naših analiza (1.047) i izvještaja Janca (756) pokazuje da je gotovo još 300 osoba vjerovatno pridodato ostacima iz masovnih grobnica.

Sve ovo pokazuje da još uvijek postoje mnoga pitanja u vezi sa brojem osoba koje su masovno pogubljene, brojem poginulih u borbama i brojem umrlih u drugim kontekstima u odnosu na ljeto 1995. Čini se da temeljno ukrštanje podataka i upoređivanje dokaza iz različitih izvora nikada nije uspješno preduzeto. Zaključci zasnovani na podacima koji su do sada predstavljeni javnosti moraju se stoga pažljivo preispitati sa svih aspekata forenzičke nauke, prije nego što se donesu odluke o vjerovatnim događajima koji su doveli do ovih nesrećnih smrtnih slučajeva.

JEDINA IZ SRBIJE

MARIJA Đurić, jedini član ekspertske međunarodne komisije iz Srbije, i njen kolega Rodžer V. Bajard iz SAD autori su šestog poglavlja Izveštaja, koje nosi naslov "Srebrenica: Forenzička arheologija, antropologija i patologija". Na gotovo 150 stranica, uz pozivanje na više od 1.500 izvora i ukazivanje na mnoge nedoslednosti izražene u njima, oni su nastojali da procene činjenice koje iz ugla navedenih istraživačkih disciplina stoje o osnovi aktuelnih rasprava i nesporazuma o broju ljudi stradalih u julu 1995. godine, u vreme vojnog pada Srebrenice, o uzrocima smrti i prirodi zločina koji su se u toj oblasti dogodili.

Preporučujemo

Društvo

0 2

ISTINA JE NAJBOLjI LEK PROTIV MANIPULACIJA: Zaključni izvještaj o stradanju svih naroda u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995.

26. 07. 2021. u 16:35

Društvo

4 6

OTVOREN PROCES LEČENjA RANA: Gideon Grajf, izraelski istoričar, predsednik Nezavisne međunarodne komisije, o ispravljanju nepravdi

26. 07. 2021. u 11:13

Društvo

2 9

GRAJFOVA KOMISIJA - IZGUBLjENE ČINjENICE HAŠKIH ISTRAŽITELjA: Adenrele Šinaba iz Nigerije rekonstruiše ratna zbivanja 1995. godine

25. 07. 2021. u 16:38

Društvo

0 11

GRAJFOVA KOMISIJA - POGREŠNE ODLUKE TRIBUNALA - Markus Goldbah, advokat iz Savezne Republike Nemačke, stručnjak za Holokaust

25. 07. 2021. u 11:19

Društvo

0 4

HAŠKI SUD NEĆE IZDRŽATI TEST VREMENA: Pojedinačne epizode nasilja, kao što su zločini i masakri, same po sebi ne čine genocid

24. 07. 2021. u 18:33

Društvo

0 10

GENOCIDA NIJE BILO: Izveštaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji

24. 07. 2021. u 14:44

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije