POGLED ISKOSA - Zaveštanje srpske umetnosti

Dejan Đorić

23. 02. 2021. u 17:45

DANILO Vuksanović (Sombor, 1973), novosadski slikar i likovni kritičar, zaposlen u Galeriji Matice srpske, u svojoj ustanovi ostvario je veću izložbu "Matrica.

ПОГЛЕД ИСКОСА - Завештање српске уметности

Foto Privatna arhiva

Monologija Danila Vuksanovića", kao krunu svog doktorskog rada. Reč je o izložbi u sklopu serijala "Tradicija i savremeno stvaralaštvo" sa kojim ta kuća drugačije osvetljava svoje muzejsko blago. Vuksanovićeve "slike i simboli kao odblesci nacionalne kulture", kako piše Tijana Palkovljević Bugarski, direktorka Galerije Matice srpske, u uvodnom tekstu kataloga ove izložbe, nastaju kao "usmerenost izražavanja kroz liniju, masu i alegorije".

Umetnik je delom i diskurzivno, u tekstu u katalogu, zaveštanje srpske umetnosti koje čuva i obrađuje kao viši konzervator-restaurator umetničkog fonda, shvatio kao tradiciju u izvornom smislu te reči, koja znači predavanje, obnovu, a ne okoštavanje. U tom svojstvu predstavio je slike, instalacije, akvarele, crteže, slike na papiru i kolaže na platnu kao odjeke starih grafičkih matrica. Sve je počelo kako to često i najbolje biva u umetnosti, na tajanstveni način. U podrumu galerije (a podrumi i tavani su čuvari tajne), u starom zaboravljenom ormanu, "unutar (čijih) polica su sadržani prošlost, sadašnjost i budućnost", kao u nekoj čaroliji umetnik je sagledao mnoštvo zaboravljenih grafičkih matrica, koje su polazište za celu njegovu izložbu.

- U ormanu se pronalaze, za nas u muzejima, nezaboravne stvari - kaže autor, a tome bismo samo mogli da dodamo u polušali izrečenu opasku Lazara Trifunovića, da će se u budućnosti otkrića u egiptologiji događati u podrumima kairskog muzeja. Uz matrice kao predloške i svoje radove-tumačenja, Vuksanović je izložio i sam orman, tu matericu matrica, opnu iz koje su nastale njegove slike. "Zašto su granice naše intimnosti ponekad toliko bliske bogatstvima baštine koju čuvamo?", može da bude ključno, programsko autorovo pitanje. U njegovom raščitavanju tradicije svi stari artefakti imaju podjednaku vrednost, tako je i Ebi Varburg shvatao ikonologiju, dodajući joj i istraživanje, arheologiju savremenosti. Figuralne predstave, predlošci za ikone na papiru, tj. sakralne grafike, potpisi osnivača Matice srpske, pečati i sijaset predmeta, sitnica na osnovu kojih izrasta slika kontinenta iz prošlosti, polazište su Vuksanoviću za prevrednovanje, uvođenje starine u sadašnjost na aktuelan i živ način. Tome posebno doprinosi diskurzivno vešto nadopunjavanje, drugo i drugačije čitanje celog tog pokreta, umetničke volje za povratkom u budućnost. Ne samo kao umetnost memorije ili nostalgije za boljim vremenom i temeljinijim vrednostima, već kao suštinsko polazište za postavljanje u osnovi samo jednog pitanja, nastaju Vuksanovićevi radovi i tekstovi. To je pitanje izoštrila posebno (post)moderna teorija i praksa, a svodi se samo na upitanost o pravoj prirodi slike.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna