KAO DVOGODIŠNJA DEVOJČICA DEPORTOVANA JE U JASENOVAC: Preminula Ana Požar, bivša zatvorenica i direktorka spomen-područja

O ZLOČINIMA u Jasenovcu, nakon što se završio Drugi svetski rat - nije se pričalo. Kočilo se gde god se moglo u ime ideje bratstva i jedinstva. Kada smo se mi koji smo Jasenovac preživeli vratili u naša sela, sve je bilo spaljeno i bez ljudi koji su bili pobijeni u logoru. Iz tog korova je nicao život. Ponovno smo pružili ruku susedima i gotovo. Idemo dalje.

КАО ДВОГОДИШЊА ДЕВОЈЧИЦА ДЕПОРТОВАНА ЈЕ У ЈАСЕНОВАЦ: Преминула Ана Пожар, бивша затвореница и директорка спомен-подручја

Foto "Fejsbuk"/Manastir Jasenovac

Ana Požar, nekadašnja direktorka Spomen-područja Jasenovac, koja je danas preminula, ovako je govorila o strahotama u ovom logoru u kojem je i sama bila zatočena kao dvogodišnja devojčica.

Životni put ove hrabre žene, koja je rođena oko 1939. ili 1940. godine u srpskom selu Strmen pored Sunje, bio je neverovatan, jer ju je profesionalni angažman ponovo vezao za mesto gde je kao dete patila, za zloglasni Jasenovac u kojem su ustaše umorile 700.000 ljudi, Srba, Jevreja i Roma.

Ana je bila dvogodišnja devojčica kada su ustaše u jesen 1942. godine upale u njeno rodno selo i dva susedna, i zajedno sa porodicom i komšijama deportovale je u Jasenovac, a potom u dečji logor u Sisku. Zahvaljujući članovima porodice uspela je da preživi i da napusti logor. Nakon povratka u spaljeno selo, u jesen 1944. usledio je novi napad ustaša, kada je iz tih sela odvedeno i ubijeno više od 700 ljudi. Ana i njena majka uspele su da pobegnu prema slobodnoj teritoriji na Baniji, gde ih je jedno vreme krila i spasla hrvatska porodica Roksandić.

Licitiranje žrtvama

Govoreći o licitiranju brojem žrtava u Jasenovcu, Ana Požar je rekla da je broj žrtava - nebitan.
- Žrtve su individualne. Zašto sam ja od dve godine išla u logor? Iz mojih sela stradalo je 96 đece, imamo ih sve popisane, imenom i prezimenom, godinom rođenja i stradanja - rekla je ona.

U istupima za medije Ana Požar prisećala se stratišta i strahota kroz koje je prošla:

- Često se pitam sećam li se ja to i čega se sećam, a šta je ono o čemu sam stvorila sliku u glavi... Celi sam život živela s tim: u kući se pričalo, u selu se pričalo, priče o tim strahotama slušala sam svaki dan. Deca su nabijana na bajonete. Jedan bi držao bajonet, drugi nabacivao decu. I smiju se ko ludi. Ženama su vadili decu iz utroba. Skoro celo naše selo otpremljeno je u logor. Bila sam dete od dve godine u toj koloni. Ne sećam se kolone. Ni Jasenovca se ne sećam, ali 1944. kad su ponovno odvodili ljude iz sela, završila sam u logoru Sisak, toga se delimično sećam...

Strahote koje je preživela podstakle su je da se posveti očuvanju sećanja i istraživanju ovog zločina, pa je nakon rata i završenog školovanja, počela da radi u Spomen-području Jasenovac 1979. Tu je najpre bila kustos, i posvetila se prikupljanju građe i očuvanju sećanja na žrtve. Ubrzo je došla na čelo ove ustanove gde je provela celu deceniju od 1980. do 1990, a njen mandat obeležio je intenzivan istraživački rad na terenu i dokumentovanje zločina.

- Nakon što je izgrađen spomenik u Jasenovcu 1966. i muzej 1968, počela je izdavačka delatnost, ali se uglavnom svodila na sećanja logoraša - pričala je Ana Požar u jednom intervjuu. - Moja kolegica i ja tražile smo od direktora da počnemo ozbiljnije istraživati. On nam je odgovorio da je sve već istražio. Zahtevale smo da istražujemo u Arhivu Hrvatske, jedva nas je pustio nakon silne borbe. U Arhivu nas je dočekao katolički sveštenik, kome se nije svideo naš predlog da istražujemo. Meni su preživeli logoraši bili glavna preokupacija. Želela sam da se brinem o njima, da ih obilazim, skupljam sećanja i uspoređujem ih. Ljudi iste stvari vide na različite načine. Sarađivali smo sa stručnjacima, organizovali naučne skupove. Logor je bio od Stare Gradiške na istoku do Krapja na zapadu, pet logora u sastavu kompleksa Jasenovac. Gde god je bio logor, tu su i grobnice, najveća je u Gradini u BiH.

Uoči rata 1991, zajedno sa istraživačem Dragojem Lukićem, preuzela je od unuke Diane Budisavljević njen dnevnik radi objavljivanja, što je izbijanje rata sprečilo. Tokom 1994. i početkom 1995. pomagala je u obnavljanju devastiranog muzeja i pripremi izložbe.

Bila je zgrožena istorijskim revizionizmom koji buja u Hrvatskoj i onima koji javno pričaju bajke "o prihvatilištima za decu" i umanjuju strahote koje su se tamo dogodile.

Uprkos svemu, Ana je ceo život ostala verna tom području, jer je živela u svom malom, gotovo napuštenom selu Strmenu, uz samu obalu Save, iz koga je retko izlazila.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

pogledaj sve

18+ Zabranjeno je učestvovanje maloletnih lica u igrama na sreću. Igre na sreću mogu izazvati zavisnost.

Komentari (0)

Zimske gume još nisu na automobilu? Sada je trenutak da to rešite, i to super cenama