Čuveni slikar stvara na Svetoj Mojsinjskoj gori

Sofija Babović

23. 01. 2017. u 18:22

Zoran Anđelković Kec jedan je od najpoznatijih naših i evropskih slikara naivaca, a takođe je i kustos muzeja. Nije nikud odlazio iz svog starog sela Mrzenice kod Stalaća

Чувени сликар ствара на Светој Мојсињској гори

INSPIRACIJA Motive za slike nalazi u pričama svojih predaka

STARO srednjovekovno selo Mrzenica kod Stalaća zavejano je ovog januara, ali čuveni slikar Zoran Anđelković (54) uspeva da debelim komadima bukve ugreje neobičan kameni objekat, podignut oko 1850.godine. Muzej "Srbica", na oko 200 metara nadmorske visine svete srpske Mojsinjske gore topao je koliko od založene vatrice toliko od uspomena.

Tu ovaj svetski priznat naivac čuva na stotine rariteta od kamenog doba do Drugog svetskog rata. Mojsinjsko-poslonske planine na svakom koraku kriju trag kamenog doba i nasleđe monaha- -sinaita koji su u slikarevoj okolini podigli desetine sakralnih utvrđenja.

- Od detinjstva sam sakupljao eksponate, pa se nakupilo dosta rariteta, od keltskog koplja, preko cipela sa Golog otoka, čutura sa kuršumima iz Prvog svetskog rata do kofera za miraz naših baka - kaže Kec. - Čuvam i odbačene stare krštenice i dokumenta, požutele fotografije. U takvom ambijentu i okružen prirodom u Mrzenici stvaram 30 godina, otkriva za "Novosti" umetnik Zoran Anđelković.

Iako je među najprodavanijim autorima naivne umetnosti kod nas, Anđelković nije razmišljao da ode iz rodnog sela i Mojsinja. Do Kruševca, od koga ga deli petnaestak kilometara puta, do duplo bližeg Ćićevca, silazi u dobro postavljenim čizmama, tek kada mu zafali materijala za rad.

Odmah do kuće čukundede Ignjata je nova kuća gde supruga Kaja sa decom pravi tradicionalna srpska jela. Po dvorištu jure kokoške, a pucketanje vatre u "Srbici" prekidaju samo ovce i žamor lovaca koji se vraćaju sa Mojsinjske gore praznih ruku.

* NAIVAC Anđelković pored svojeg dela

- Mislim da nikada ne bih mogao da slikam ovakva ulja na platnu u stanu ili u manjoj kući neke krcate ulice - veruje Anđelković. - U Mrzenici sam počeo da radim, tu sam naslikao na stotine radova, izradio brojne ramove od drveta i duboreze. Sve što znam dugujem doajenima naše naive Budimiru Rajkoviću i Dobrivoju Stefanoviću iz Bošnjana. Kolike sam kilometre prepešačio do varvarinskog kraja samo da bi od njih učio kako da pripremim platno.

Meštani Mrzenice i okolnih mesta rado dolaze do Anđelkovićevog ateljea. Mnogi da poziraju. Sve je teže, priznaje, umetnik, naći "modele" u opancima. Od upeklog sunca, na traktoru i starci od 80 leta danas kod Pojata štite glavu "adidas" kačketom.

- Onda im dodajem šajkaču, staru nošnju, korpu s voćem - priča za "Novosti" Zoran Anđelković. - Tako bar na slici mogu da spasem našu tradiciju. Zaborav je najgora kletva, a naša sudbina, srpska.

* TRAŽENA Anđelkovićeva remek-dela naivne umetnosti


AUTENTIČNI MOTIVI

Srpski seljak, Vojvoda Prijezda, car Lazar, Poslednja odbrana grada Stalaća, mladenci u nošnji, berba lekovitog bilja za Svetog Jovana, neki su od autentičnih motiva stvaralaštva popularnog naivca iz čijeg se dvorišta vidi zaleđena Morava.

- Pradedu Milenka, solunca, nikad nisam upoznao, ali mi je deda Hristivoje prenosio sve očeve priče, pa su ti ratnici i "trećepozivci" kasnije oživeli na mojim slikama - kaže nam Zoran.

* IDILA Selo Mrzenica na Mojsinjskoj planini


IZLOŽBA RADOVA

KRAJEM februara, Zoran Anđelković, ipak će morati da siđe sa Mojsinjske gore, jer se u Kući Simića organizuje retrospektivna izložba njegovih dela, koja su u mnogim privatnim kolekcijama u svetu. Ovo je jedinstvena prilika da se njegovi radovi vide, jer se između ostalog, otkupljuje cela postavka ovog autora, kao što se to događalo 90-ih godina u Torontu i Detroitu. Anđelkovićevi radovi izlagani su samo u prethodnih desetak godina, na internacionalnim izložbama naivne umetnosti u Poljskoj, Češkoj, Francuskoj.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Владан "Џеки"

24.01.2017. 15:50

То је мој брат и пријатељ Зоран Кец! Само, мало сте му увећали број година господо! Млађи је он, млађи... Драго ми је што пишете и о оваквим људим. И треба што више промовисати овакве људе, скромне, а велике ствараоце... Има их доста по Србији, тражите и објављујте њихова дела.