CECA I JA SMO PEVALI U DVORCU IZNAD VATIKANA: Adil otkrio detalje tezge od 500 hiljada evra, pa pomenuo DŽeja (FOTO)

PEVAČ Adil Maksutović dotakao se stanja na estradi, romskih veselja i kolega.

ЦЕЦА И ЈА СМО ПЕВАЛИ У ДВОРЦУ ИЗНАД ВАТИКАНА: Адил открио детаље тезге од 500 хиљада евра, па поменуо Џеја (ФОТО)

Foto: Novosti

Dotakao se romskih svadbi za koje mnogi kažu da su najveselije i da pevači najviše vole da ih rade, koliko mu je popularnost donela a koliko odnela, a šta je shvatio posle toliko godina rada.

Sezonu klubova otvorio je u Beogradu nakon radnog leta u čitavom regionu, ali bez obzira što peva u prestonici supruga i deca nisu bili sa njim.

- Moji dolaze samo kad su neki koncerti. A inače, ove svirke po restoranima i klubovima, to nikada nisu. Drugačije je kada se peva u restoranu, menja se repertoar ali ne znatno. Otprilike bude nekih deset pesama više tuđih na nastupima ovog tipa. Eto, u tome je razlika, kaže Adil koji podjednako uživa u oba tipa nastupa.

- Nema tu pravila zaista, zato što kad su ljudi raspoloženi, kad osetiš tu neku pozitivnu energiju, zaista ne pravim neku veliku razliku. Ali, mnogo je teže pevati svadbe. To je činjenica. Zato što nas ljudi koji to često radimo zovu jer nas vole i jer žele neke pesme koje ja možda ne pevam tako često, a koje su izuzetno teške, što moje, što tuđe. Tako da je neuporedivo teže pevati svadbu. I ta neka svadbena veselja, ako pričamo o tim velikim, bogatim romskim veseljima u inostranstvu, to traje dugo. To traje po 8-9 sati. Naravno, ne pevamo mi svi konstantno 8-9 sati, ali domaćin traži da budemo tu, da nas ugosti, da kamera to zabeleži, i na kraju se zaista lepo provedemo. Nekad desi da budemo tu i po 12 sati. Ali nije to sad maltretiranje od 12 sati, nego... Ne znam, to ljudi stvarno moraju da dožive jer je sve što se tamo dešava impozantno. Od ulaska mladenaca, kako je to sve okićeno, kako je zamišljeno. Tu su ozbiljni ljudi koji su osmislili svaki detalj. I moram ovde da se ogradim. Ono što je pojam „belih ljudi“, ako mogu tako da se izrazim, o romskim svadbama – to je ono što se vrti po televizijama, neke svadbe od „milion evra“ – da ne uvredim nikoga, ali to nije ono što Pariz i Beč mogu da ponude. To je, da se niko ne oseti uvređenim, za klasu iznad.

Foto: Novosti

Adil objašnjava da postoje predrasude koje treba razbiti.

- Veoma su kulturni, gde su svi u najskupljim brendiranim odelima, i muškarci i žene, i gde je, recimo, samo u satovima u sali vrednost od nekoliko miliona evra. To je neverovatno. Ali da stavimo na stranu taj materijalni aspekt – mada svi mi to volimo, ne može svako da priušti da mu peva Ceca, Lukas ili ne znam ko sve. Takva veselja koštaju po 200, 300 ili 500 hiljada evra ako domaćin nije izuzetno dobrostojeći. Ti ljudi su veoma imućni, ali pored toga imaju stila i ukusa. Moram priznati da postoji ogromna razlika u odnosu na ono što ljudi inače viđaju na televiziji. Takođe, interesantna stvar je da ti ljudi iz Pariza ili Beča retko kada objavljuju te snimke na YouTube-u. To uglavnom ostaje za privatnu arhivu i prijatelje.

Adil se prisetio i najlepšeh veselja, po njegovom ukusu.

- Prelepo veselje u Rimu. Domaćin je bio iz Pariza, ali je svadba održana u Rimu, u dvorcu iznad Vatikana. Sećam se da su pevali Ceca, Aca Lukas, Šerif Konjević, ja, Slađa Allegro... Bilo je zaista mnogo umetnika. Dva dana je trajala ta fešta. To jednostavno mora da se doživi – od escajga do stolica, kako je okićen ambijent... To je stvarno bio pravi dvorac.

Pevača samo pitali, iako nije aktivan toliko, na društvnim mrežama kako gleda na njih i pravo svakog čoveka da mu napiše nešto i loše.

- Glupaka je uvek bilo samo što smo danas svi izloženi njihovom teroru jer svi imaju društvene mreže i svako može da napiše i prokomentariše šta god poželi. Svako nađe za pravo da ti kaže: “E, ti si ovakav ili onakav”, od komentarisanja fizičkog izgleda, pa do frustriranih pevačica koje komentarišu izgled u novom spotu ili emisiji. Mislim da bi za uvrede bilo koje vrste, pogotovo neosnovane, morale da postoje pravne posledice. Ranije se to završavalo na ulici – kad nekoga uvrediš, dobiješ minimum šamar i rešen problem. Toga više nema, sad smo svi “Evropejci” i svi želimo da pokažemo kako imamo široka shvatanja. Naravno, niko ne zagovara nasilje, ali prosto moralni kodeks ti nalaže da se odbraniš kada te neko uvredi. Da li ćeš verbalno – a ako neko ne zna verbalno, onda mu proradi taj animalni instinkt.

Foto: Novosti

Adil je dugo odbijao da daje intervju, pa smo ga pitali i zašto, nročito nakon rastanka pa pomirenja sa suprugom Anom,ćerkom pokojnog pevača Džeja.

- Kada si mlad i perspektivan, imaš sjajne pesme, podrška medija ti izuzetno znači. Ja se ponekad sa setom zapitam: “Bože, zamisli da sam ja imao podršku medija i da sam ikada u životu imao PR-a”. Nikada u karijeri to nisam imao. Moju karijeru od samog početka je vodio otac moje tadašnje devojke. Džej je bio otac moje tadašnje devojke. Ali, on ima i drugu ćerku koja se bavi pevanjem. Evo, zašto ona nije uspela? Zašto nju mediji nisu podržali na isti način?, kaže Adil, koga smo podsetili da smo Mariju svi podržali u svojoj odluci:

- Kada postoji talenat, pedigre, prezime i podrška novinara, na kraju je ipak najvažnija pesma. Da sam ja imao loše pesme, ma da mi je Tito bio deda, ne bih prošao kod publike. To jednostavno mora da se poklopi. Meni su se kockice složile. Imao sam nenormalnu sreću da dobijem sjajne saradnike, da pevam tako kako pevam, a imao sam i tu zanimljivu pozadinu sa Džejom i njegovom ćerkom sa kojom sam na kraju dobio dvoje dece i ušao u brak. Sve su to bile puzle koje su sklopile konačnu sliku. Zato je najvažnije da se pevači fokusiraju na dobru pesmu i njenu izvedbu.

 

BONUS VIDEO:

ŠAMPIONI U FOKUSU: Anđela Vuković | Radoznalost je njena supermoć

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

SABLASAN I HLADAN: Najdepresivniji grad sveta -Do njega nema puteva, za ulazak potrebna DOZVOLA, vazduh smrdi na sumpor, a sneg je crven FOTO