Nekada se ovde okupljala omladina, igralo se i pevalo, a bunar u Popovom Polju i posle dva veka napaja žedne

Marko DRAGANIĆ

09. 02. 2020. u 07:26

Meštani posavskog sela, kod Brčkog, vezani za svoju "starinu", kao delo koje su seljani udruženim snagama uradili 1810. godine, u vreme nemaštine i tuđinske vlasti

Некада се овде окупљала омладина, играло се и певало, а бунар у Поповом Пољу и после два века напаја жедне

Deda Rajko Mitrović sa komšijama kod bunara Foto M. Draganić

U ATARU sela Popovo Polje, kod Brčkog, na lokalitetu Bare, još pre dva veka iskopan je bunar iz koga i danas žedni mogu da ugase žeđ. Tako nam pričaju meštani ovog pitomog posavskog sela koji pamte kada se oko bunara okupljala omladina, igralo se i pevalo.

Po rečima Rajka Mitrovića (84), posebno veselo kod bunara bivalo je s jeseni, kada su popovopoljski domaćini pekli "mučenicu".

- Bunar dubine 10 metara iskopan je 1810. godine, u vreme nemaštine i tuđinske vlasti. Ljudi nisu mogli u svojim dvorištima, kao danas, da iskopaju bunare, već je selo udruženim snagama kopalo jedan bunar. I svi su ga koristili po potrebi. Tako je bivalo i kad šljivin kom sazri i pristigne za pečenje rakije. Napravi se raspored i "vesela mašina", mnogo primitivnija od sadašnjih, počne da radi. Kod bunara s jeseni po mesec i po, skoro svako veče, čula se pesma - priča nam Rajkok.




ZA postojanje bunara iz koga se desetak sela snabdevalo vodom, saznali smo od Milorada Mihajlovića (56), koji je pamti kako su seljani volovskim zapregama odvozili vodu u drvenim bačvama.

- Sve do sedamdesetih godina prošlog veka, oko bunara koji je kamenom ozidan, bili su pašnjaci. Seljaci su pravili drvena korita za pojenje stoke - kaže Milorad.

Tu se pokazivala odvažnost tek stasalih mladića, koji su birali opasne avanture ne bi skrenuli pažnju devojačku...

- Jednom su organizovali skakanje u bunar Mitar Nikolić, Cvjetko i Boško Mihajlović, sredinom šezdesetih godina. Prvi, a kako će se ispostaviti i jedini se odvažio Boško Mihajlović, a dva drugara su se uplašila i pobegla - iznosi nam Radivoje Nikolić pojedinosti ove mladalačke ludosti.

RAZGOVORU sa deda Rajkom i komšijama Radivojem Nikolićem, Rajom Stevanovićem i Miloradom Mihajlovićem, pridružila se Ljubica Mićanović (84), koja se još 1959. godine iz susednog Ražljeva udala u Popovo Polje.

- Pamtim kako su se tih godina za letnjih dana skoro svake nedelje kraj bunara okupljale devojke iz Popova Polja i momci iz ovog i brojnih sela. Tu su se zagledili, a bogami su neki svoje "zagledanje" započeto kod bunara završavali i brakom - kazuje baka Ljubica.


KAKO bi bunar zaštitili od urušavanja, meštani su pre nekoliko godina postavili betonsku cev kako bi se sprečilo potpuno zatrpavanje ovog značajnog objekta koji je ucrtan u sve vojne karte ovog područja.

Milorad Mihajlović, otac proslavljene srpske odbojkašice Brankice, planira da sa komšijama i uz pomoć lokalne vlasti na proleće organizuje akciju uređenja bunara i njegove okoline postavljanjem klupa za sedenje i još nekih drugih sadržaja.


BUDUĆI MANASTIR ZA PONOS

Stanovnici ovog dela Posavine ponosni su na hram Svetog arhangela Gavrila, čija izgradnja je započeta baš na njihovu inicijativu. Reč je o monumentalnoj građevini, na uzvišenju usred sela, čiji je zvonik visok 33 metra.

Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije je prilikom osveštanja zvona i krstova hrama u Popovom Polju, 26. jula 2018. godine, istakao u besedi da su "velika dela za velike ljude" i da je to što će ovo biti prvi pravoslavni manastir na ovom prostoru za Srbe veliki događaj i velika čast. Kum zvona hrama bio je srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik, koji je tada u svojstvu predsednika Republike Srpske obezbedio 55.000 KM za dodatne radove na hramu.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije