MONIKINE RANE NA DUŠI NEĆE ZARASTI: Navršava se godina od otmice devojčice iz Suvog Dola koju je deset dana zlostavljao "malčanski berberin"

J. ĆOSIN

18. 12. 2020. u 22:02

TOG jutra kao da sam predosetila nešto. Rekla sam joj da ostane kod kuće. Uveče smo bili na slavi kod komšija, nju je bolela glava. Rano je legla da spava. Sutradan joj je bilo bolje i spremila se da ide u školu. Kazala sam joj da obuče tanji duks, jer je napolju prijatno. Eh, da sam samo znala da će narednih deset dana provesti po brdima, na mrazu i kiši...

МОНИКИНЕ РАНЕ НА ДУШИ НЕЋЕ ЗАРАСТИ: Навршава се година од отмице девојчице из Сувог Дола коју је десет дана злостављао малчански берберин

Devojčica sa roditeljima na dan izlaska iz bolnice / Foto J. Ćosin

Ovako, za "Novosti", počinje svoju ispovest Aleksandra K. iz Suvog Dola u Nišu, dan uoči godišnjice otmice njene ćerke, koju je na putu do škole, kidnapovao ozloglašeni Ninoslav Jovanović, poznatiji kao "malčanski berberin", kome ni dve decenije iza rešetaka nisu bile dovoljna kazna da ne ponovi nedelo. Na pragu porodične kuće, odakle je tog jutra bezbrižno poslala u školu svoju jedinicu, Aleksandra kaže da više nikada nije dočekala nazad to isto dete. Fizičke rane nastale tokom desetodnevne torture polako zarastaju, ali psihičke, kaže ona, neće nikada.

- Uvek je dolazila na vreme, nije se desilo da ode negde, a da se ne javi. Tog 20. decembra, kada je nije bilo do 14.15, već sam bila sigurna da nešto nije u redu. Zamolila sam oca da ode do škole, a kada se vratio rekao mi je: "Monika uopšte nije bila u školi". Taj osećaj ne mogu da zaboravim, da ne znaš gde ti je dete, da ne znaš ništa - govori nam Aleksandra, a glas joj sve više podrhtava.

Pozvala je policiju i na njihovu molbu krenula do stanice. Usput je uspaničeno svima pokazivala fotografiju svog deteta u nadi da je neko možda nešto video. Ali niko ništa nije znao, kao da je u zemlju propala. Ništa nisu zabeležile ni kamere postavljene na privatnoj firmi nedaleko od mesta gde je oteta. Sve je vodilo ka tome da je kidnapovana.

- Počela je potraga, a ja sam strepela da će završiti kao belo roblje. Kada su je tražili po Malči, sestrić mi je rekao: "Ma, da nije to uradio 'malčanski berberin'?" - priča ova hrabra majka.- Tada sam prvi put čula za njega. Postajalo je sve hladnije, a ja sam se pitala da li je gladna i žedna. Policija mi je rekla da je sreća u nesreći da on ne ubija žrtve. Kada nam je policija rekla da su našli njenu kosu, to mi je dalo nadu da ću je dočekati živu.

Deset dana agonije prekinuo je telefonski poziv 29. decembra. Javljeno je da je devojčica nađena živa. Pronašao ju je vlasnik vikendice u selu Pasjača, gde se između ostalog skrivao Jovanović.

- Kad sam je videla, počela je da plače. Rekla je samo: "Mama, molim te...". Više nije bila kao pre, to više nije bilo isto dete. Imala je mnogo povreda po telu. Ni dan-danas nije ista. Stalno priča o tome šta se desilo. U septembru je krenula u sedmi razred. Svaki put kada prođe pored mesta gde ju je uvukao u auto, trese se kao prut. Srećom, u škola su odradili ogroman posao, direktorka, nastavnici, deca, roditelji... Svi su fenomenalni prema njoj. Posle svedočenja na suđenju, ipak je odlučila da privremeno pređe na onlajn nastavu - ispričala je Aleksandra.

OSUĐIVAN VIŠE PUTA

SUĐENjE Ninoslavu Jovanoviću, koji je uhvaćen na seoskom groblju u Malči 5. januara, ulazi u završnicu. On je prvi put osuđen 1996. godine, a na uslovnoj slobodi našao se 2005, kada su usledili novi zločini. Iako je trebalo da provede iza rešetaka 15 godina, obreo se na slobodi tri godine ranije, jer mu je Vrhovni sud Srbije smanjio kaznu na 12 godina. Hapšen je zbog uznemiravanja putem "Fejsbuka", zbog čega mu se sudilo u Beogradu, a decembra 2018. ponovio je zločin. U sva tri slučaja, sa žrtvama se krio po šumama i napuštenim vikendicama u potezu od Malče do knjaževačkih sela, gde ima imanje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)