Legendarni sportista nakon tri godine progovorio o masakru u Ribnikaru

Prošlo je više od tri godine od nezapamćene tragedije u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, kada je u majskom bezumlju ugašeno deset života – devetoro učenika i čuvara koji je bio oslonac te dece.

Легендарни спортиста након три године проговорио о масакру у Рибникару

Aleksandar Ćirić (foto: Screenshot/Sportcast)

Vreme neumitno prolazi, ali rane na duši porodica, prijatelja i čitave nacije ne zaceljuju. O tome je nedavno, sa suzama u očima i teretom koji godinama nosi, u podkastu „SportCast“ prvi put javno i otvoreno progovorio proslavljeni srpski vaterpolista Aleksandar Ćirić.

Trofejni sportista, koji je Srbiji doneo nebrojeno radosti sa svetskih, evropskih i olimpijskih borilišta, ovoga puta našao se pred najtežom i najbolnijom utakmicom u životu – onom u kojoj evocira uspomene na dan koji je sve promenio.

Ćirić je otkrio da su njegova deca tog kobnog majskog jutra bila u školi, u učionici koja se nalazila odmah pored one u kojoj je započet krvavi pir. Dok su se kroz hodnike prolamali pucnji, u njihovoj učionici odvijala se drama u kojoj je sekund odlučivao o sudbini jednog deteta.

- Moja deca su bila tamo. Imali smo sreću što je Zojina nastavnica bila izuzetno pribrana. Tek nakon godinu ili godinu i po dana, ćerka nam je otkrila detalj koji nam je zaledio krv u žilama. Nastavnica je uzela dnevnik da prozove dežurne – prva na spisku bila je, nažalost pokojna, Ana Božović, a moja Zoja poslednja. Bilo je samo pitanje s kog kraja dnevika će početi“, ispričao je Ćirić drhtavim glasom.

Ovaj surovi detalj ogolio je činjenicu koliko je tanka linija između života i smrti i kako je puka slučajnost odlučila da njegova ćerka danas bude živa.

Masakr je ostavio duboke, nevidljive ožiljke na deci koja su uspela da napuste školu. Kao roditelj, Ćirić je izrazio veliku zabrinutost i empatiju prema generaciji koja je preživela traumu, a koja je, prema njegovim rečima, nepravedno ostala u senci nakon što su se reflektori javnosti ugasili.

- Niko se više nije bavio tom decom koja su sve to preživela, gde su sada i kako se nose sa tim. Život se svima promenio iz korena. Mala Ana je dolazila kod nas, poznavao sam i Emu... Mesecima nakon toga imao sam osećaj kao da mi slon stoji na grudima“, priznao je bivši vaterpolista.

Njegove reči zvone kao apel čitavom društvu da ne zaboravi preživele učenike, koji svakodnevno vode tihe bitke sa sopstvenim sećanjima i strahovima.

Aleksandar Ćirić je jedno od najvećih imena srpskog vaterpola. U svojoj bogatoj karijeri, koja je trajala od 1992. do 2015. godine, osvojio je čak tri olimpijske medalje, četiri odličja sa svetskih prvenstava i tri puta se penjao na tron Evrope. Ipak, svi sportski uspesi, zlata i slava blede pred činjenicom da je kao roditelj prošao kroz najgori košmar.

Njegovo svedočenje je podsetnik da vreme ne leči sve, i da su ožiljci Ribnikara duboko utkani u svaku poru našeg društva.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

VIŠE NISAM SREMAC, VEĆ ISTRIJAN: Maca zauvek napustio Srbiju, odselio se u Hrvatsku Dan počinjem i završavam molitvom