"ODAHNUĆE KAD IZDAHNU": Poslednje reči Vedrane Rudan o bolesti, smrti i medicinskim sestrama

HRVATSKA književnica i kolumnistkinja Vedrana Rudan preminula je jutros, nakon teške bolesti. Samo nekoliko nedelja pre smrti, u jednoj od svojih poslednjih kolumni, pisala je o onome što je i sama živela – bolesti, nemoći, smrti, ali i ljudima koji se svakodnevno bore za živote drugih. Njene reči danas imaju posebnu, potresnu težinu.

ОДАХНУЋЕ КАД ИЗДАХНУ: Последње речи Ведране Рудан о болести, смрти и медицинским сестрама

Foto: printskrin/Jutjub/TV Hepi

Rudan je tada pisala o svom iskustvu sa onkologije, ali u središtu njene priče nisu bili ni ona ni njena bolest. Najviše je mislila na medicinske sestre koje, kako je opisala, rade iscrpljujuće smene, brinu o teško bolesnim ljudima i gotovo neprimetno nose teret čitavog zdravstvenog sistema.

- U grupi sam "onih kojima je najteže". Zato znam da mi nije najteže. Umreću, umreće i drugi - napisala je Rudan, otvoreno govoreći o sopstvenoj smrti.

U trenutku kada je tekst nastao, bila je kod kuće, gde joj je porodica pomagala oko najosnovnijih stvari – donosila joj hranu i čaj, prala je u krevetu i brinula o njoj. Priznala je da joj je zbog toga bilo teško i da se osećala bespomoćno.

- Sramota me je. Na koje sam grane pala - napisala je, uz rečenicu koju joj je porodica ponavljala:

- Ti si naša.

A onda se vratila ženama koje su joj u bolnici bile podrška.

- Čija sam kad sam u bolnici danju i noću, kad u tri ujutru osetim ruku na čelu, kad u pet sestre vidim kako odnose moj otpad koji se meni beskrajno gadi, kad mi u šest mere pritisak, temperaturu… Nisam bogata, da jesam, dala bih im sve što imam.

Njihov odgovor bio je jednostavan:

- To je naš poziv.

Rudan se, međutim, pitala može li posao koji podrazumeva smene od 7 do 19, pa od 19 do 7, zaista biti samo "poziv" ili je iza toga sistem koji svoje radnike iscrpljuje do krajnjih granica.

Posebno ju je pogodila priča o doktorki Ivani, koja više nije mogla da gleda kako njene koleginice rade do iznemoglosti. Organizovala im je jednodnevni izlet brodom, kako bi barem na nekoliko sati pobegle od bolnice, smena i patnje.

Plesalo se, pevalo i smejalo, dok je između Cresa i Krka plovio "brod veselja".

Ali iza te slike radosti ostalo je pitanje koje je Rudan nosila sa sobom: ko brine o onima koji svakodnevno brinu o drugima?

Pisala je i o njihovim platama, o prekovremenim satima i o tome koliko malo javnost govori o ljudima koji su uz pacijente u najtežim trenucima.

Na kraju kolumne ostavila je apel građanima da ne okreću glavu od stanja u zdravstvu i od ljudi koji ga, uprkos svemu, drže na svojim plećima.

Kolumnu je naslovila rečenicom koja danas, nakon njene smrti, zvuči gotovo nestvarno:

- Medicinske sestre odahnuće kad izdahnu.

Tada je pisala o njima. Danas, dok se opraštamo od nje, te reči dobijaju potpuno novu težinu.

(rudan.info)

BONUS VIDEO: SEĆANjE: Prošle godine na današnji dan preminuo je David Albahari, književnik i srpski akademik

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

Meridianbet podržao UFC Fight Night: Beograd kao nova borilačka prestonica