GEOPOLITIČKI ŠAH NA EGEJU: Kako Turska preko „ekologije“ pokušava da prekroji granice i izoluje grčka ostrva

NA Egeju i u Istočnom Mediteranu ponovo se razbuktava prikriveno, ali izuzetno opasno geopolitičko nadmetanje.

ГЕОПОЛИТИЧКИ ШАХ НА ЕГЕЈУ: Како Турска преко „екологије“ покушава да прекроји границе и изолује грчка острва

Giannis Panagopoulos / Eurokinissi / imago stock&people / Profimedia

Ono što na prvi pogled može delovati kao bezazlena, pa čak i plemenita briga za životnu sredinu, u suštini je nastavak dugogodišnje strategije Ankare usmerene na sistematsko kršenje suverenih prava Atine. Najnoviji potez Turske – jednostrano proglašenje dve ogromne zaštićene pomorske zone u vodama koje su istorijski i geografski neraskidivo vezane za Grčku – upalio je crvene alarme u diplomatskim krugovima i odnose dve članice NATO-a ponovo doveo do tačke ključanja. Kako je nedavno primetio i nemački Dojče vele, ovaj manevar Ankare konstruisan je kao direktan odgovor na legitimne planove Grčke da zaštiti svoje priobalje. Međutim, između ova dva poteza postoji suštinska, nepremostiva razlika, a ona se ogleda u (ne)poštovanju međunarodnog prava.

Ekološki izgovor za teritorijalne pretenzije

Polovinom avgusta, jednostranim turskim predsedničkim dekretom, ozvaničeno je formiranje dve zaštićene pomorske zone. Prva, na severu Egeja, obuhvata prostor u blizini severnogrčkog arhipelaga i ostrva Limnos i Samotraka, dok je druga pozicionirana u Istočnom Mediteranu, u neposrednoj blizini strateški ključnog i za Atinu izuzetno važnog grčkog ostrva Kastelorizo. Iako zvanična Ankara pred međunarodnom javnošću vešto prikriva motive, tvrdeći da su ove mere usmerene isključivo na očuvanje morskog biodiverziteta, pogled na geografsku kartu nepogrešivo razotkriva duboku i opasnu političku pozadinu.

Vojni i politički analitičari otvoreno upozoravaju da Turska pod ovom zelenom agendom pokušava da uspostavi faktičku jurisdikciju daleko izvan svojih teritorijalnih voda. Reč je o otvorenom ulasku u međunarodne vode i, što je još opasnije, u područje legitimnog grčkog kontinentalnog praga. Posebno je indikativan pomenuti park na jugoistoku, čije iscrtane granice praktično okružuju i geografski odsecaju Kastelorizo, pokušavajući da uticaj ovog grčkog ostrva svedu na minimalnih šest nautičkih milja teritorijalnog mora. Na delu je, zapravo, vrlo perfidno testiranje čuvene turske vojno-pomorske doktrine „Plava domovina” (Mavi Vatan). Ta strategija, na kojoj Ankara tvrdoglavo insistira, sistematski i protivno svim odredbama međunarodnog prava pokušava da izbriše pravo grčkih ostrva na suverenitet i ekskluzivnu ekonomsku zonu.

Pravo jačeg nasuprot međunarodnom pravu 

Diplomatski odgovor Atine bio je snažan i jasan. Ministarstvo spoljnih poslova Grčke odmah je ove turske dekrete proglasilo potpuno ilegalnim i pravno ništavnim, stavljajući do znanja da se suverenitet ne može prekrajati jednostranim odlukama. Grčka pozicija ovde ima nedvosmisleno pravno uporište u Konvenciji UN o pravu mora  (UNCLOS), koja definiše da ostrva imaju puna prava na sopstvene morske zone, što Ankara uporno pokušava da ignoriše. Za razliku od ovog turskog manevra, koji direktno zadire u tuđi suvereni prostor, prethodni grčki planovi za ekološke zaštićene pomorske zone na Egeju i u Jonskom moru nalaze se isključivo unutar suverenih grčkih teritorijalnih voda. Time je Atina još jednom demonstrirala šta znači odgovorno ponašanje i potpuno poštovanje međunarodnih standarda.

Ovaj suptilni, ali konstantni pritisak sa druge strane obale ne dešava se u vakuumu. On dolazi u strateški prelomnom trenutku kada se očekuje nastavak važnih istraživanja morskog dna u vezi sa kapitalnim energetskim projektima. Najbolji primer je postavljanje interkonektivnog podmorskog kabla između Krita i Kipra. Ankara i tu pokušava da nametne svoj uticaj i radove proglasi zavisnim od sopstvene dozvole, kao neophodnog uslova za nastavak projekta. Međutim, Atina takve ucene odlučno i kategorički odbija, svesna da bi bilo kakav ustupak značio legitimisanje nelegalnih pretenzija i opasnih presedana na štetu sopstvenog suvereniteta.

Kuda vodi turski revizionizam?

Pažljivo ispitivanje poteza na egejskoj geopolitičkoj tabli jasno pokazuje da Turska primenjuje metodu kumulativnih jednostranih poteza sa ciljem da na terenu uspostavi nove faktičke granice i perfidno kreira potpuno novu realnost. Kada ne postoji otvoren prostor za direktnu vojnu eskalaciju, pre svega zbog jasnih upozorenja Vašingtona i Brisela, Ankara poseže za perfidnim administrativnim pritiscima. Svaki pokušaj uplitanja kroz ribarske propise i nametanje sopstvenih spasilačkih zona konstruisan je radi postepenog ugrožavanja suverenih prava Grčke na moru. Ceo ovaj iscrpljujući proces ima za cilj samo jedno: da se  Atina pod pritiskom natera na pregovore o širokom spektru pitanja koja se tiču njenog neotuđivog suvereniteta, iako je jedini stvarni, legitimni i pravni spor između dve prestonice razgraničenje na moru i definisanje ekskluzivnih ekonomskih zona.

Ipak, ovakva kratkovida strategija se Ankari redovno vraća kao bumerang. Preterana i agresivna politika pritisaka sa druge strane obale zapravo je samo dodatno učvrstila odbrambene i strateške saveze Grčke sa velikim silama poput Francuske i Sjedinjenih Država, ali i sa ključnim regionalnim silama. Ovaj stabilan i neprobojan diplomatski bedem na Istočnom Mediteranu jasan je znak da međunarodna zajednica prepoznaje ko je konstruktivna strana koja čuva mir, a ko pokušava da krši pravila.

Specifičan status kao izgovor

Turska već decenijama uporno zastupa i u međunarodnoj javnosti plasira tezu da je Egejsko more navodno „specifično” područje, pa stoga za njega ne bi trebalo da važe univerzalna pravila međunarodnog prava. Ipak, ta pozicija ostaje usamljena. Relevantni međunarodni sudovi, kao i ogromna većina globalnih partnera, čvrsto stoje pri stavu da se državni suverenitet i pomorska prava nipošto ne mogu krojiti prema trenutnim političkim apetitima suseda sa druge obale, već isključivo prema slovu važećih i potpisanih međunarodnih konvencija koje obavezuju sve.

Stabilnost nema alternativu

Iako su grčki premijer Kirijakos Micotakis i tursko rukovodstvo u prethodnom periodu iskazali jasnu nameru da održavaju kanale komunikacije otvorenim kako bi se sprečili neželjeni incidenti, praksa na samom terenu šalje potpuno drugačiju poruku. Istinsko poverenje je nemoguće graditi sve dok traju jednostrane akcije i diplomatske provokacije koje dolaze iz Ankare. Dugoročni mir i stabilnost na Egeju ostvarivi su isključivo kroz bezuslovno poštovanje međunarodnog prava i jasno definisanih suverenih granica koje su potvrđene međunarodnim ugovorima. Svaki dalji pokušaj revizionizma, pa makar on dolazio i pod naivnim izgovorom zaštite prirode, samo dodatno produbljuje krizu i obesmišljava napore Atine da se kroz dijalog dođe do pravednog, stabilnog i trajnog rešenja.

BONUS VIDEO: 
ZAJEDNO MOŽEMO MNOGO VIŠE: Vučić na Srpsko-grčkom poslovnom forumu

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

UVEK ĆE VAM ČUVATI LEĐA: Ovo su četiri najodanija horoskopska znaka - vrlo su brižni i empatični