PLAĆATE ILI NE? Nasledili ste stan sa dugovima pokojnika, evo da li imate trošak

POSLE smrti roditelja ili drugog člana porodice iza njega ne ostaju uvek samo stan, kuća, automobil i ušteđevina. Tu mogu biti neplaćeni računi, krediti i drugi dugovi za koje porodica sazna tek kada ostavinski postupak već počne. Mnogi tada strahuju da bi zbog nasleđa mogli da izgube i sopstveni novac, ali zakon postavlja veoma važnu granicu.

ПЛАЋАТЕ ИЛИ НЕ? Наследили сте стан са дуговима покојника, ево да ли имате трошак

Foto: Olga Shumitskaya / Alamy / Profimedia

Naslediti stan na prvi pogled zvuči kao jednostavna stvar. Nakon smrti roditelja, supružnika ili drugog bliskog člana porodice sprovede se ostavinski postupak, utvrde naslednici i imovina prelazi na njih.

Međutim, život retko stane uredno složen u fasciklu.

Iza pokojnika mogu da ostanu kredit, dug prema banci, neplaćene obaveze, porez, računi ili dugovanja prema drugim poveriocima. Ponekad naslednici za njih znaju, ali ponekad saznaju tek nakon smrti.

Tada se javlja mnogo neprijatnije pitanje od onog ko će naslediti stan:

Da li se zajedno sa imovinom nasleđuju i dugovi?

Odgovor je da, ali uz ograničenje koje je za naslednike izuzetno važno.

Dug možete naslediti, ali odgovornost nije neograničena

Zakon o nasleđivanju Republike Srbije veoma jasno uređuje ovo pitanje.

Prema članu 222, naslednik odgovara za ostaviočeve dugove do visine vrednosti nasleđene imovine.

Upravo je tih nekoliko reči, „do visine vrednosti nasleđene imovine“, najvažniji deo čitave priče.

Zamislimo pojednostavljen primer.

Ako neko nasledi imovinu vrednu 80.000 evra, a pokojnik je iza sebe ostavio dugove od 20.000 evra, naslednik može odgovarati za te dugove, ali ako bi dugovi iznosili 120.000 evra, njegova odgovornost kao naslednika ne bi trebalo da bude neograničena do čitavog tog iznosa, već je zakonski ograničena vrednošću onoga što je nasledio.

Drugim rečima, smisao pravila jeste da naslednik zbog tuđih dugova ne odgovara preko vrednosti nasleđene imovine samo zato što je prihvatio nasleđe.

Advokatica: Naslednik može odgovarati i sopstvenom imovinom, ali samo do zakonske granice

– Kada zakon kaže da naslednik odgovara do visine vrednosti nasleđene imovine, to ne znači da poverilac dug mora da naplati isključivo iz nasleđenog stana ili druge stvari koja je pripadala pokojniku. Naplata može biti usmerena i na drugu imovinu naslednika, ali njegova ukupna odgovornost ne može preći vrednost onoga što je nasledio. Zbog toga je pravilno utvrđivanje vrednosti zaostavštine veoma važno – objašnjava advokatica Jasna Savić.

Ona upozorava da naslednici ne bi trebalo da donose odluku samo na osnovu vrednosti stana, već da pokušaju da utvrde celokupnu imovinu i sva poznata dugovanja pokojnika.

– Prihvatanje nasleđa podrazumeva i odgovornost za dugove u zakonom ograničenom obimu, dok naslednik koji se nasleđa valjano odrekao za te dugove ne odgovara. Odricanje ne može biti delimično, pa nije moguće prihvatiti stan, a odbiti dugove. Posebno treba voditi računa o izjavi kojom se nasledni deo ustupa određenom nasledniku, jer ona nema isto pravno dejstvo kao čisto odricanje od nasleđa – dodaje Savić.

Šta ako naslednika ima više?

Situacija postaje nešto složenija kada iza pokojnika ostane više naslednika.

Zakon propisuje da sanaslednici solidarno odgovaraju za dugove ostavioca, ali svaki do visine vrednosti svog naslednog dela, bez obzira na to da li je izvršena deoba nasledstva.

To je posebno važno u porodicama u kojima, na primer, stan nasleđuju supružnik i dvoje dece.

Dug pokojnika ne postaje automatski privatni dug samo jednog člana porodice zato što je on prvi dobio poziv poverioca ili zato što trenutno koristi nasleđeni stan.

Među samim naslednicima dugovi se, ako ostavilac nije drugačije odredio, dele srazmerno njihovim naslednim delovima.

Zbog toga je veoma važno znati kolika je vrednost nasleđene imovine i koliki deo pripada svakom nasledniku.

A šta ako ne želite ni stan ni dugove?

Zakon ostavlja još jednu veoma važnu mogućnost.

Naslednik koji se odrekao nasleđa ne odgovara za ostaviočeve dugove.

Na prvi pogled to zvuči kao jednostavno rešenje kada porodica sazna da iza pokojnika postoje velika dugovanja.

Međutim, odricanje od nasleđa nije isto što i biranje šta želite da uzmete.

Ne može se jednostavno reći: „Prihvatam stan, ali ne želim dug.“

Zakon propisuje da izjava o odricanju od nasleđa ne može biti delimična, a odricanje od nasleđa ne može biti ni neopozivo povučeno, osim ako se osporava zbog mana volje pod uslovima koje zakon predviđa.

To znači da odluku ne treba donositi napamet, posebno kada nije jasno kolika je ukupna imovina pokojnika, a kolike njegove obaveze.

„Odričem se u korist brata“ nije isto što i odricanje

Ovde postoji još jedna pravna zamka koju mnogi ne znaju.

U svakodnevnom govoru često se kaže da se neko na ostavinskoj raspravi „odrekao u korist brata“, „u korist sestre“ ili „u korist majke“, ali Zakon o nasleđivanju takvu izjavu ne tretira kao klasično odricanje od nasleđa.

Zakon kaže da se odricanje u korist određenog naslednika smatra izjavom o prijemu nasleđa uz istovremeno ustupanje naslednog dela.

To je važna razlika upravo kada postoje dugovi.

Zato osoba koja zna da iza pokojnika postoje ozbiljna dugovanja ne bi trebalo sama da zaključuje da je „odricanjem u korist nekoga“ automatski rešila pitanje odgovornosti.

Kredit pokojnika ne mora uvek izgledati isto

Posebno pitanje predstavljaju krediti.

Ako je pokojnik imao kredit, potrebno je proveriti ugovor sa bankom, preostalo dugovanje, eventualna sredstva obezbeđenja, kao i to da li je uz kredit postojalo osiguranje koje pokriva smrt korisnika kredita pod ugovorenim uslovima.

Zbog toga porodica ne bi trebalo unapred da pretpostavi ni da je kredit „nestao smrću“, niti da će naslednici sigurno morati da plate svaku preostalu ratu iz sopstvenog džepa.

Najpre treba utvrditi šta tačno piše u ugovoru i kakvo je stanje obaveze.

Narodna banka Srbije savetuje korisnicima finansijskih usluga da se detaljno informišu o uslovima kreditnih proizvoda i sredstvima obezbeđenja, a upravo su ugovor i prateća dokumentacija ključni kada se posle smrti korisnika utvrđuje šta se događa sa konkretnim kreditom.

Najvažnije je znati šta zapravo ulazi u zaostavštinu

Problem je što porodica nakon smrti bliske osobe često prvo zna za ono što se vidi, stan, kuću, automobil ili vikendicu.

Dugovi nisu uvek tako očigledni.

Zbog toga naslednik koji sumnja da postoje veće obaveze treba da pristupi ostavinskom postupku pažljivo i da, pre donošenja važnih odluka, pokuša da utvrdi što potpuniju sliku imovine i dugovanja.

Posebno kod većih dugova, spornih potraživanja ili više naslednika korisno je potražiti individualni pravni savet, jer konkretna situacija može zavisiti od vrste duga, dokaza, ugovora, vrednosti zaostavštine i drugih okolnosti, ali osnovno pravilo koje mnogi ne znaju zapravo je vrlo jasno.

Smrt ne briše automatski sve dugove pokojnika, ali naslednik za njih ne odgovara bez ikakve granice.

Ako prihvati nasleđe, njegova odgovornost za ostaviočeve dugove ograničena je vrednošću imovine koju je nasledio. Ako se nasleđa valjano odrekao, za te dugove ne odgovara.

Zato stan koji se pojavi u ostavinskom postupku ne treba posmatrati odvojeno od ostatka zaostavštine. Uz ključeve nekretnine ponekad mogu stići i stare obaveze, ali ono što ne bi smelo da stigne jeste neograničen račun koji naslednika prati preko vrednosti svega što je od pokojnika nasledio.

(Direktno)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

Lane Jovanović se prisetio gola protiv Nemačke: Zbog takvih momenata se igra fudbal