SUDBINA MU DATA DA STRADA KAO NJEGOV NAROD: Svedočenja reportera "Večernjih novosti" koji su pratili generala Ratka Mladića
GENERALE, dobar dan! Prija li vam unapređenje? Je li zasluženo? - Zasluženo, danas je vreme da ga opravdamo. - Knin je iza vas. Sarajevo, ispred. Čemu se nadate? - Ničemu dobrom. Ali, vojnik to ne sme da prizna. Dužnost mu je da poštuje komandu. Ova komanda, meni izgleda, ne razume vojnika. Politika zaustavlja vojsku. Blokira. Slutim da ćemo imati "nesporazuma" i u Bosni i Hercegovini. Zar nije Hrvatska opomena?
Foto AP
Beograd, mart `92, Ulica kneza Miloša, ispred Generalštaba JNA. Ovako smo se upoznali Ratko Mladić i mi, reporteri "Novosti". On, oficir JNA, u "radnoj" uniformi. Čizme, uglancane, sivomaslinasta uniforma. Vojna kapa sa petokrakom. Upravo je "proizveden" u generalski čin. Razmenismo brojeve telefona i kada su menjani, nikada nisu bili nedostupni. Tada je svako krenuo svojim putem i zadatkom, ne sluteći da ćemo se ponovo sresti nešto posle nepunih godinu dana.
Generalove slutnje su se obistinile. Buknuo je rat u Bosni i Hercegovini. Govorio je Mladić: "Srbima je ovaj rat nametnut. Nije prvi. A, neće biti ni poslednji. Nesreća je što mi nikako da dođemo sebi. Sudbina mi je data da se borim i stradam kao moj narod".
Srpski narod, ipak, nije čekao ni kame ni jame. Odlučio je da se brani kako mu se ne bi ponovila "četrdeset prva". Uspostavio je svoju Republiku Srpsku. General Mladić je imenovan za komandanta vojske, te nove, mlade srpske države. Usledile su konferencije. Pregovori. Vojska Republike Srpske, u međuvremenu, u borbama je zauzela više od dve trećine teritorije BiH, mahom gde su Srbima grobovi i ognjišta.
Godina hiljadu devetsto devedeset treća, Đurđevdan.
Dva puta nam spasao glavu
Novinari "Novosti", tragajući za onim što je više od puke, površne priče, dva puta zamalo nisu izgubili glavu. Prvi put na putu ka Srebrenici kada nas je Momir Nikolić (osuđen pred Hagom) uhapsio i pritvorio u hotelu "Fontana" u Bratuncu (bez hrane i toaleta), a drugi put na Oštrelju gde smo doputovali oklopnim transporterom koji smo stopirali na putu kod izbegličkog kampa u Bosanskom Petrovcu.
Navalila je Evropa da zaustavi vojsku Republike Srpske. Na Jahorini, svedočimo istorijskom zasedanju Skupštine Republike Srpske. Pritisli Srbe da usvoje Vens-Ovenov plan. Da narodni poslanici prihvate ono što je potpisano nekoliko dana ranije u Atini, ono što su odbili Izetbegović i Tuđman. Iz skupštinske sale izvi se Mladić, u praskozorje višesatnog zasedanja. Razvi karte i očita lekciju: predsedniku Srbije Miloševiću, Ćosiću, gostu iz daleka Micotakisu, ministrima Srbije i drugima, koji su ovdašnje Srbe uveravali da nema života bez Vens-Ovenovog plana. I pripretili im da nema života bez države matice. Zasedanje je proteklo iza hermetički zatvorenih vrata. "Novosti" su, kao i uvek, imale svoje izvore.
- Kada je Mladić razvio karte i upozorio šta srpski narod gubi ovim planom, Skupština je proključala. Plan je odbijen - zabeležile su "Novosti" te noći.
Foto: D. Milovanović
Mladić se povukao posle glasanja. "Novosti" su do zore čekale njegov intervju. Bio je to prvi njegov intervju. Posle toga, novinari su se načekali.
- Mi smo krvlju ispisali i omeđili više od dve trećine teritorije Bosne i Hercegovine. Od toga ne treba da odstupimo. Ko god od toga odstupi, ne misli dobro našem narodu - mirno je objašnjavao.
Sunce Jahorine, činilo nam se, izgrejalo je pre jutra. Poranilo.
- Vidite: Alija i Tuđman prihvataju ovaj plan, jer su gubitnici. Mi to ne smemo da prepustimo. Ne, ne smemo - beležimo reči generala Mladića.
Karte su ništavne. Narod ih je u zavežljajima nosio u svojoj sudbini. Zavežljaj i čitav život. Ljudi moji, Srbija je zbog odbijanja ovog plana uvela sankcije Republici Srpskoj. Rampa na Drini i Savi bila je, činilo se, kao Berlinski zid.
Krvlju smo ispisali i omeđili više od dve trećine teritorije BiH, od toga ne odstupamo
- Izdržaćemo, mamicu im je.em, makar pocrkali. Zašto kažnjavaju narod - zavapio je general u jednom razgovoru za naš list. - Narod ne sme da ispašta.
- Dobro, generale.
- Šta dobro? I vi ste obične tetke i strine. Ništa ne smete da napišete. Ova granica na Drini i na Savi je granica za običan narod. Švercerima je rampa podignuta.
Dani protekli. Meseci protekli. I, godina koja.
Pao Bihać. Išli smo devedest četvrte, ali u njega ušli nismo. Na Oštrelju su nas uhapsili. I, eto nas opet kod generala. Ma, nismo do njega odmah. Zadnja pošta, Han Pijesak. Romanija. Ovde rampe podigle neke "važne" poluge. Isprečile se pred nas, stare ratne kuke "Novosti", neke nove "sačekuše". Jače od Tolimira, generala bezbednosti. Ne moš' tako, a moraš 'vako. A, Srebrenica gori. Žepa u najavi.
Foto Tanjug
Snašli smo se, ipak. Tog avgusta devedeset pete. I domogli Ćuvika, iznad Žepe (Srebrenica je već završeni projekat, hvala Bogu da nam nisu dozvolili da tamo priđemo). General je na komandnom mestu okupio ljude iz ove enklave. Govori im:
- Vi se, verujem vam, najbolje poznajete među sobom. Ko je počinio zločin, okrvavio ruke, izolujte ga. Ko nije, čašću vam garantujem, može da nastavi put, i srećan vam put. Kuda god budete želeli, ja ću vam pomoći da vi i vaše porodice odete.
Eto ti, ubrzo, i generala Ruperta Smita, glavnokomandujućeg Unprofora. On ima posebne zahteve začinjene ironijom, sarkazmom, cinizmom. Očigledno je da pokušava da zagovori generala i kupi vreme da se u pozadini nešto pripremi. Pita generala:
- Šta vi mislite, da li vojska Republike Srpske Krajine ima snage da se odupre eventualnoj agresiji Hrvatske?
Mladić mu je odgovorio:
- Ako ona nema, imamo mi. Narod mora da se brani.
Pismo bratu Branislavu
Foto: D. Milovanović/B. Grujić
- Brane moj, mnogo sam ti, možda, muka natovario. Nisam želeo. Zahvalan sam ti za sve što si za mene učinio, a nisi ni bio svestan koliko. Zahvaljujem ti i verujem da će se naš narod opametiti - napisao je Ratko Mladić iz Haga bratu Branislavu u Lazarevu koji ga je krio u svojoj kući i gde su ga uhapsili.
Nekoliko sati kasnije, generalu je stigla poruka da je tadašnja vojska Hrvatske udarila na Republiku Srpsku Krajinu. Da nadiru prema Grahovu. Dok je primao ovu poruku u popodnevnim satima uoči akcije "Oluja", lice generala Mladića se zacrvenelo kao buktinja.
- Jedinica ovde, koga ima tu? - galamio je.
Zvao je uporno Komandu vazduhoplovstva Republike Srpske u Banjaluci. Sa druge strane je samo bilo: "šefe, taj koga zovete nije ovde". Kada je napokon dobio "nadležnog", stigao je odgovor "nismo dizali avione, jer se piloti plaše da lete".
- A, ustaše se ne plaše? Sram vas bilo, mamicu vam vašu. Sad polećem tamo, a vi gledajte kuda ćete i kako.
Iz kasarne u Han Pijesku, spustio se na poligon gde ga je čekao helikopter. Pilot Zrnić, već je pokrenuo elisu. U tom trenutku pred nama je nadrealna slika. Generalov konj, Zelenko, stao je ispred helikoptera. Izvijao se. Kopitama udarao u suvu ledinu. I, tako tri puta. General ga je smirivao, tapšeći ga po pasima. Ovaj Zelenko, koga je generalu Mladiću darovao konjički klub "Borike", bio je junak sa omota albuma "Bijelog dugmeta" "Požurite konji moji".
- Generale, možemo li sa vama, sada? - uporni smo mi iz "Novosti".
- Ne sada. Javiću vam kada da dođete - odgovorio je.
Tada i nikad više.
Foto: Arhiva "Novosti"
KAKO NAM JE GOVORIO O SUDBINI ĆERKE ANE: Ubili su mi ovo moje dete, znam i ko
Posle razgovora u Žepi sa predstavnicima Bošnjaka i Unprofora, general je reportere "Novosti" povezao do sedišta Generalštaba vojske Republike Srpske u Crnoj Rijeci, kod Han Pijeska. Dočekao nas je tu njegov ađutant Rajko Banduka, čovek kao sa freske.
- Generale, evo neki č'oek je doneo kokoš, pa sam skuvao supu da ručaš.
- Ne treba, Rajko. Pusti. Daj ovim ljudima da jedu (pokazajući na nas).
Našeg reportera proveo je kroz skromni štab. Pokazao svoju spavaću sobu. Na noćnom stočiću, zapazili smo fotografiju: general, njegova supruga Bosiljka, a iznad ruke njihove ćerke Ane. Ispred je bidermajer. Ana je ovaj buket uhvatila na jednoj porodičnoj svadbi.
- Ubili su mi ovo moje dete. Ubili. I ja znam ko je - kazao je podižući fotografiju.
Bili smo okamenjeni. Ko je imao srca da podigne fotoa-parat i slika oca kome je ubijeno dete. Bio on komandant. Ko god da je.
- Oni su mene želeli da zaustave, ali ja na to nisam pristao. Ubili su i suprugu i četvorogodišnjeg sina mog telohranitelja. Da mi oslabe odbranu. Nisu uspeli - govorio je kao za sebe.
Bilo je ovo prvo priznanje generala da mu je ćerka ubijena. Do tada je oficijelna verzija bila da se Ana Mladić, apsolvent medicine, ubila.
Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
NEZAPAMĆENA TRAGEDIJA U PORODILIŠTU: Izbio požar neviđenih razmera, 14 beba izgubilo život u glavnom gradu Pakistana
Požar je izbio rano u sredu u odeljenju za novorođenčad u velikoj državnoj bolnici u glavnom gradu Pakistana, pri čemu je stradalo 14 beba, saopštili su bolnički zvaničnici i vlada, prenosi AP.
26. 08. 2026. u 07:38
FK PARTIZAN SE OGLASIO SAOPŠTENjEM: Odlaze i uprava i Saša Ilić!
Oglasio se FK Partizan!
24. 08. 2026. u 12:42
POBEDA NARODA: Otkazan koncert Dina Merlina u Kraljevu!
Koncert Dina Merlina koji je trebalo da bude održan u Kraljevu 5. septembra je otkazan.
31. 08. 2026. u 14:46
Komentari (0)