Spajaju ljude, nalaze izgubljene očeve: Jubilej sajta „Svi Srbi u Parizu“
26. 02. 2020. u 16:30
Sajt "Svi Srbi u Parizu" obeležio 10 godina postojanja u Srpskom kulturnom centru. Pomaže našim zemljacima i kad se izgube u gradu na Seni. Sajt mesečno poseti oko pola miliona ljudi, a grupa ima 70.000 pratilaca
Foto G. Čvorović
PARIZ - OD STALNOG DOPISNIKA
DA nije bilo udruženja "Svi Srbi u Parizu", teško da bismo saznali za pretnje i napade koje su u glavnom gradu Francuske nedavno doživeli mala Nikolina i dečak Lazar. Devojčici je prećeno noževima preko društvene mreže, a hrabri mališan je odbio da skine krst, zbog čega ga je tukla grupa vršnjaka.
Ovaj sajt koji je u ponedeljak uveče u Kulturnom centru Srbije proslavio deceniju postojanja, neizostavni je pratilac života Srba u jednom od najvećih gradova sveta, ne samo po veličini, već i po broju naših zemljaka. Prema nekim procenama, u Gradu svetlosti živi između sto i sto pedeset hiljada Srba, što Pariz demografski svrstava u rang jednog Kragujevca, a iza Beograda, Banjaluke, Novog Sada, Niša, Beča i Čikaga. Mnogi od njih upravo su vezani za "Sve Srbe u Parizu".
- Započeo sam ovaj projekat pre deceniju, sam, a i danas ga sam vodim. Vrlo sam ponosan na sve što je do sada postignuto - kaže za "Novosti" Saša Pešić, čovek koji stoji iza cele ove priče.
On ističe da je njegov sajt najposećeniji u čitavoj srpskoj dijaspori u svetu. Poseti ga oko pola miliona ljudi mesečno, prosečno oko 17.000 ljudi svakoga dana. Grupu i stranicu na "Fejsbuku" prati 70.000 članova.
- Ljudi veruju našim informacijama, što me posebno čini srećnim - ističe Pešić.
Osim vesti, na sajtu i fejsbuk-stranici mogu da se nađu korisne objave i podaci o srpskoj kulturi i tradiciji, i na srpskom, i na francuskom jeziku. To, kako kaže naš sagovornik, omogućava da veb-stranicu prate i Francuzi, kao i naši ljudi koji ovde dugo žive ili su tu rođeni, pa slabije govore srpski.
PROČITAJTE JOŠ. Imala je troje dece, a onda je rodila petorke: Stresno je preko noći postati majka osmoro mališana, sad znam neke trikove koji pomažu (FOTO)
Tu su, takođe, i neizbežni oglasi, na osnovu kojih se odvija svakodnevni život srpskih Parižana. A humanitarne akcije su posebna priča. Preko sajta se sakuplja pomoć za Srbe na KiM, obezbeđen je potreban novac za preseljenje pravoslavnog manastira u Francuskoj, poslata su sredstva za područja postradala u poplavama u Srbiji i Republici Srpskoj.
- Tokom poplava 2014. godine, za desetak dana napunili smo šest šlepera i smestili 24 tone pomoći, ukupne vrednosti milion i po evra. U svakom trenutku pod šatorom pomoć je pakovalo sedamdesetak ljudi - podsetio je Pešić.
Organizovao je sa Zapadnoevropskom eparhijom SPC, prvi put ove godine, plivanje za časni krst u okolini Pariza, kada se okupilo čak hiljadu i po ljudi.
Preko sajta, Srbi se danas organizuju i za pružanje pomoći deci i odraslima koji dolaze na lečenje u Francusku. Humani epilog dobila je i potresna priča o našem Parižaninu koji je preminuo u ovom gradu i čije je telo ležalo u mrtvačnici puna dva meseca, dok konačno "Svi Srbi u Parizu" nisu saznali za ovu vest i potrudili se da posreduju u prikupljanju pomoći za njegov ispraćaj u otadžbinu.
Bilo je i drugih, lepih, trenutaka, a Saša Pešić je podsetio na neke od njih.
- Mladić, koji živi u Srbiji, želeo je da upozna svog oca koga nikada nije video. Znao je samo da živi u Francuskoj. Poslao nam je svoju fotografiju i podatke i već iste večeri sedeo je sa svojim ocem u Parizu - preneo je Pešić.
Bilo je još sličnih situacija. Tako je otac jednog našeg žitelja Obervilijea, na pariskoj periferiji, došao sinu u posetu, pa izašao iz stana da kupi cigarete. Zalutao je, i bez znanja jezika se izgubio. Alarmirana je policija, ali je vest objavljena i preko fejsbuk-stranice "Svi Srbi u Parizu". Potraga je, tako, uspešno završena. Otac je nađen sledećeg dana na autobuskoj stanici.
U GOSTE HILANDARU
SAŠA Pešić je istakao da izuzetno dobro sarađuje sa Upravom za saradnju s dijasporom, ambasadom, konzulatom, eparhijom, našim medijima, srpskim udruženjima u Parizu. Zahvalio se i manastiru Hilandaru gde su prepoznali njegov rad i pozvali ga u goste pre dve godine.