U ČAST STAROM VLAHU: Monografija Ivanjičanina Milovana Ristića već šest decenija svojevrstan priručnik

Dragoljub Gagričić

21. 11. 2021. u 08:38

IZ knjige "Stari Vlah" Ivanjičanina Milovana Ristića (1886-1963), mnogi građani Zapadne Srbije - od zemljoradnika, đaka i studenata do prosvetara, istraživača i ostalih učenih ljudi - šest decenija uče o zavičaju i široj okolini ono što se nije predavalo u školskim klupama, ili čulo u roditeljskim domovima.

У ЧАСТ СТАРОМ ВЛАХУ: Монографија Ивањичанина Милована Ристића већ шест деценија својеврстан приручник

Foto Knjiga "Stari Vlah"

Otkako se monografija uselila u mnoge domove, postala je priručnik za upoznavanje sa lepotama i bogatstvima, kulturnim i istorijskim spomenicima. Ona je dala dragocen doprinos pogotovo što je Stari Vlah u našoj istorijskoj, geografskoj i etnografskoj nauci bio slabo proučavan.

- Ova monografija predstavlja jednu celinu u kojoj je sabrano gotovo sve što se o Starom Vlahu uzgred do sada pisalo. Ona, svakako, ima svojih nepotpunosti i svojih slabosti, ali se pisac nada da će ipak dobro doći svima koji žele da doznaju nešto više i sigurnije o ovom kraju naše zemlje. Sem toga, ona će dati podstreka i svima koji se budu dalje zanimali Starim Vlahom, da ovaj rad nastave i dopune na korist naše nauke i ovog našeg kraja.

Ovako je u uvodu najavio svoje životno delo "Stari Vlah" (do oslobođenja od Turaka) autor Milovan Ristić, srednjoškolski profesor i direktor gimnazija u više srpskih gradova. O granicama Starog Vlaha ima više tumačenja, kao i o poreklu imena, a Ristić piše:

- Stari Vlah je prostran planinski predeo, a u etničkom pogledu obuhvatao je oblast između Ibra na istoku i Drine na zapadu, Lima na jugu i Đetinje na severu, dok su mu u administrativno-političkom pogledu pripadali samo krajevi oko Sjenice, Nove Varoši, Priboja, Ivanjice i Studenice. U ovoj oblasti su živeli i ostaci romanskog stanovništva, pastiri i stočari, koje su srednjovekovni Srbi nazivali Vlasima. Oblast je ime Stari Vlah dobila tek po dolasku Turaka.

Knjigu je u ediciji "Naši krajevi" objavila NIP "Turistička štampa" iz Beograda 1963. godine, nekoliko meseci posle smrti autora. Fototipsko izdanje retke i tražene knjige ugledalo je svetlost dana 33 godine kasnije, u biblioteci "Stari Vlah" Društva umetnika "Stari grad" iz Beograda, zahvaljujući Ivanjičaninu Radovanu Vasoviću.

Dajući opširniji prikaz - od reljefa, klime, planina i reka do istorije, posebno u nemanjićko doba, Ristić je pokolenjima ostavio zapise o gradovima, varošima, crkvama i manastirima, životu pod Turcima. Otkriva i dragocene podatke o beratlijskim knezovima Raškovićima, a podseća i na prilike u Prvom srpskom ustanku, na znamenite ličnosti u Karađorđevo i Miloševo doba i na oslobođenje Starog Vlaha od Turaka 1912.

Foto Knjiga "Stari Vlah"

Ristić je godinama obilazio zabačene krajeve, beležio osobenosti, sakupljao malo poznata arhivska dokumenta i obilato koristio radove Jovana Cvijića i njegovih saradnika i sledbenika. Ono što je mnogima decenijama na usluzi su navedeni izvori i literatura, a posebna vrednost knjige na 330 strana su i neke antologijske fotografije iz prvih šest decenija prošlog veka.

KOLEVKA NEMANjIĆKE DRŽAVE

DEO nekadašnje Stare Raške, Stari Vlah je bio kolevka prednemanjićke i nemanjićke države. U njemu je zametak one države koju su osnovali Srbi po svom dolasku u današnje zemlje. Ovaj deo Stare Raške igrao je važnu ulogu u istoriji i bio neiscrpan izvor zdravog i snažnog ljudskog elementa, kojim su Nemanja i njegovi potomci širili granice srpske srednjovekovne države, zapisao je Ristić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)