UBISTVO STRAŽARA IZAZVALO STRADANJE ZAROBLJENIKA: Kriminalistička istraga o događanjima tokom proboja 28. muslimanske divizije

Novosti online

28. 07. 2021. u 16:46

DEŠAVANjA u Srebrenci u julu 1995. po svom značaju, težini i posljedicama zaslužuju posebnu pažnju. Analiza tih događaja čini okosnicu Izvještaja. Riječ je o rekonstrukciji događaja na osnovu dostupnih izvora. U Izvještaju, poseban značaj dat je aspektima kriminalističke istrage.

УБИСТВО СТРАЖАРА ИЗАЗВАЛО СТРАДАЊЕ ЗАРОБЉЕНИКА: Криминалистичка истрага о догађањима током пробоја 28. муслиманске дивизије

Snage UN i civili u Srebrenici, jula 1995.

Nakon djelimične demilitarizacije, u enklavi je nastavila aktivno da djeluje 28. divizija 2. korpusa Armije Republike BiH. Nakon napuštanja enklave 11. jula, ta formacija krenula je u proboj u pravcu Tuzle, teritorije pod kontrolom Armije Republike BiH, oko 80 kilometara udaljene od Srebrenice. Sastav kolone i dešavanja u koloni tokom proboja je izuzetno značajan aspekt rekonstrukcije događaja. Istraga o dešavanjima u koloni nije učinjena, a na čemu smo mi stavili težište u rekonstrukciji događaja u Srebrenici i oko nje u julu 1995. godine.

SADA kada imamo približan broj nestalih/stradalih tokom kritičnog perioda (oko 7.000), i sa druge strane procjene stradanja u borbama i u drugim okolnostima (ukupno između 4.000 i 5.000 ljudi), možemo da vršimo procjenu broja zarobljenih učesnika u proboju. Na osnovu analiziranih podataka procjenjujemo da je minimalan broj zarobljenih između 1.500 i 2.000, a maksimalan između 2.500 i 3.000 zarobljenih pripadnika aktivnog i rezervnog sastava 28. divizije. Kako bi utvrdili broj osoba koje su ubijene u masovnim strijeljanjima, polazimo od pretpostavke da je ukupan broj zarobljenih učesnika u proboju jednak maksimalnom broju strijeljanih. Pored toga, mora se uzeti u obzir činjenica da određeni broj zarobljenih nije strijeljan, već da je kasnije razmijenjen.

Zarobljavanje učesnika u proboju odvijalo se na dvije lokacije. Prva lokacija je selo Sandići, druga lokacija je Nova Kasaba. Za procjene zarobljenih pripadnika Armije Republike BiH u Sandićima na raspolaganju su ograničeni izvori. To su primarno aerosnimci područja, koje je sačinio američki izviđački avion U2 13. jula 1995. u 14.00 časova. Aerosnimke je analizirao obavještajni stručnjak Kes Vibes u studiji pod naslovom "Obavještajne službe i rat u Bosni 1992-1995: Uloga obavještajnih i bezbjednosnih službi", koja je sastavni dio izvještaja holandske vlade o Srebrenici, a koju je objavio Holandski institut za ratnu dokumentaciju (NIOD). Takođe, koristili smo izjave svjedoka, učesnika u koloni.

ZA PROCJENU broja zarobljenih pripadnika 28. divizije Armije Republike BiH u mjestu Nova Kasaba takođe smo koristili aerosnimke zarobljenika na fudbalskom igralištu u Novoj Kasabi, koje je sačinio izviđački avion U2 američkog ratnog vazduhoplovstva. Takođe smo koristili i izjave svjedoka, učesnika u koloni, kao i izjave svjedoka koji su 13. jula 1995. godine vidjeli broj i lokaciju autobusa kojima su prevezeni ratni zarboljenici iz Nove Kasabe u Bratunac.

Prema tumačenjima aerosnimaka sačinjenih 13. jula 1993. godine u 14.00 časova, u Sandićima su se nalazile dvije grupe zarobljenika na livadi, jedna od 80 i druga od 320 zarobljenika. Ukupan broj zarobljenika po ovom izvoru iznosi oko 400. Pojedini učesnici kolone u proboju su kasnije davali procjenu/mišljenje da se u Sandićima predalo oko 1.000 učesnika kolone u proboju. Procijenjen je broj zarobljenih na osnovu aerosnimaka Konjević Polja, a on je obuhvatao dvije grupe ljudi na fudbalskom igralištu, jedne od približno 100 ljudi i druge od približno 500, što ukpuno iznosi 600 ljudi. Pojedini učesnici kolone u proboju su kasnije davali procjenu/mišljenje da je broj ratnih zarobljenika otprilike iznosio između 400 i 2.000 lica.

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

STRELjANjA U BLIZINI LOKALNIH PUTEVA

ZA procjenu broja zarobljenih koristili smo izvore o broju autobusa kojima su ratni zarobljenici prevezeni u Bratunac. Zarobljenici su prevezeni u večernjim satima 13. jula 1995. Prema izjavama svjedoka vozila su bila parkirana sa lijeve strane, jedno iza drugog, u dvije ulice u neposrednoj blizini Osnovne škole "Vuk Karadžić" u Bratuncu. Taj prostor smo fizički izmjerili i njegova ukupna dužina iznosi 280 metara. Na osnovu dužine te rute možemo praviti procjenu maksimalnog broja vozila, tačnije autobusa i kamiona u kojima su dovezeni zarobljenici. Autobusi i kamioni nisu svi bili iste veličine. Procjenjujemo da je maksimalan broj vozila koji je mogao fizički da stane na tom prostoru 30, imajući u vidu da je prosječna dužina standardnih autobusa od 11 do 14 metara. Dužina zglobnog autobusa je oko 18 metara, a dužina manjih kamiona ne prelazi dužinu standardnih autobusa.

S obzirom na izvršenu procjenu broja i vrste vozila (maksimalno 30, minimalno 15-20 vozila), možemo da pretpostavimo da je prosječan broj osoba u vozilu između 50 i 70, a maksimalan 100. Minimalan broj osoba u autobusu iznosio bi 35-40. Po toj procjeni, broj ratnih zarobljenika koji su prevezeni vozilima kreće se između minimalne procjene od 1.500 do 2.000 ljudi i maksimalne procjene, ali nikako ne prelazi maksimalnu procjenu stradalih u masovnim strijeljanjima - koja iznosi 2.500 do 3.000 osoba. Tokom zarobljavanja, prema presudi MKSJ (broj predmeta 1T-05-88-T), vršena su situaciona ubistva dok su se ratni zarobljenici predavali.

Lokacija Ležete snimljena iz vazduha

ZAROBLjENI pripadnici 28. divizije Armije Republike BiH su, prema izjavama očevidaca, po naređenju komande Vojske Republike Srpske 13. jula 1995. godine, smješteni u objekte gdje su mogli biti čuvani i obezbjeđivani tokom noći, te zatim prebačeni na druge lokacije radi razmjene.

Masovna ubistva ratnih zarobljenika izvršena su na više lokacija. Masovna ubistva na području opštine Bratunac desila su se predveče 13. jula 1995. godine, a u selu Kravica ista su isprovocirana incidentom u kojem je grupa zarobljenika smještena u objektu Zemljoradničke zadruge otela pušku jednom stražaru i ubila ga, a drugog ranila. Nakon toga preostali stražari, oko 12 njih, otvorili su vatru iz svog naoružanja na više stotina ratnih zarobljenika od kojih se samo njih nekoliko spasilo bijegom iz objekta.

OČIGLEDNO je da je na tom području u toku 13. ili 14. jula 1995. godine bilo i situacionih ubistava zarobljenih pojedinaca i/ili grupa jer su, na primjer, u primarnoj grobnici Cerska pronađena i tijela žrtava sa ligaturama. Istovremeno postoje i izjave pripadnika vojne kolone koji su izjavili da su vidjeli veliki broj tijela poginulih saboraca u borbi.

Prema izjavi očevica, narednog dana, 14. jula 1995, zarobljenici iz Bratunca su transportovani prema sjeveru ka Batkoviću - kako je bilo i očekivano. Međutim, ratni zarobljenici bivaju uz put zaustavljeni i smješteni na pet lokacija (Orahovac/škola u Grbavcu, brana Petkovci, šljunkara u Kozluku, Pilica i Vojna ekonomija Branjevo), sve smještene pored samog regionalnog puta Zvornik - Bijeljina, sa kojih su odvođeni na mjesta gdje su kasnije ubijeni. Masovne grobnice nalaze se u neposrednoj blizini lokalnih puteva. Sa aspekta iz ugla kriminalističke istrage nije bilo moguće izvršiti procjene broja strijaljanih po lokacijama (za više informacija o toj analizi, vidjeti istraživanje koje je sproveo tim za forenzičko-antropološka istraživanja).

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

MEĐUSOBNI OBRAČUNI MUSLIMANA

NAKON što je 28. divizija Armije Republike BiH 16. jula 1995. godine probila liniju Vojske Republike Srpske, u naredna dva dana većina njenih preživjelih boraca uspjela se prebaciti na teritoriju pod kontrolom Armije Republike BiH. Međutim, određene manje grupe ostale su na teritoriji pod kontrolom Vojske Republike Srpske, jer nisu uspjele da se probiju sa ostalim vojnicima. Pored toga, određeni broj pripadnika 28. divizije vraćen na teritoriju pod kontrolom Srba. Te osobe, zajedno sa ostalima, odvedene su kao ratni zarobljenici u logor "Batković" koji se nalazio na području opštine Bijeljina, dok se u određenim slučajevima dešavalo da ti zarobljenici budu pogubljeni, uglavnom od nepoznatih pojedinaca ili grupa. Takođe, neki od vojno sposobnih muškaraca koji su zaštitu zatražili od pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u bazi Potočari prevezeni su u logor "Batković", dok su ostali odvezeni u Bratunac.

Dana 26. jula 1995. godine, zarobljenici u "Batkoviću" registrovani su od strane Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, kojem nisu nametnute nikakva ograničenja u pristupu kampu. Ukupno oko 185 zarobljenika registrovani su kao ratni zarobljenici u kampu "Batković" u drugoj polovini jula 1995. godine. Razmjena ratnih zarobljenika iz logora "Batković" počela je u julu 1995, a okončana je 24. decembra 1995. godine, kada je logor i zatvoren. Tokom boravka ratnih zarobljenika u kampu "Batković" nijedan zarobljenik nije ubijen niti zlostavaljan.

PROCJENA gubitaka do kojih je došlo tokom proboja važan je dio rekonstrukcije događaja. Procjenjuje se da je broj stanovnika u Srebrenici u julu 1995. godine iznosio 35.500, od kojih je 23.000 civila zatražilo zaštitu holandskog bataljona Ujedinjenih nacija, te je nakon toga i evakuisano. Procjenjuje se da je broj učesnika u koloni tokom proboja iznosio 12.500. Prema bazama podataka MKCK i Tužilaštva MKSJ ukupan broj nestalih/stradalih osoba u događajima u vezi sa Srebrenicom iznosi 7.692. Procjenjuje se da je broj preživjelih stanovnika enklave oko 27.800. U raznim okolnostima, u borbama, u sklopu masovnih strijeljanja, međusobnim obračunima između pripadnika iste vojske, počinivši samoubistva i na druge načine stradalo je oko 21,6% stanovništva enklave u kojoj je bilo smješteno stanovništvo iz više drugih opština Podrinja. Najveći broj stradalih je muškog pola (7.548 ili 98,12%). Kada je u pitanju starosna struktura nestalih učesnika u koloni, 89% iste čini je vojno sposobno stanovništvo u dobi od 16 do 60. Riječ je o starosnoj granici koja odgovara naredbi vojnih vlasti iz Srebrenice da se na mjesto okupljanja za proboj jave muškarci, odnosno vojni obveznici od 16 do 60 godina. Tek mali broj u odnosu na ukupan broj nestalih učesnika u koloni čine mlađi od 16 godina (80 osoba ili 1,04%). U koloni u proboju bila je samo 701 (9,11%) osoba starija od 60 godina.

Orgijanje Muslimana u srpskim selima

PREMA vremenu nestanka izvršili smo podjelu nestalih u tri grupe: nestali u kritičnom periodu između 11. i 19. jula 1995, nestali mimo ovog perioda u julu 1995, i nestali kod kojih nije naznačen datum nestanka. Na osnovu analize podataka pokazalo se da je najveći broj učesnika u koloni prijavljen kao nestao za vrijeme kritičnog perioda između 11. i 19. jula 1995. godine, ukupno 6.674 (86,76%). Prema podacima Tužilaštva MKSJ, 70,1% od ukupnog broja nestalih/stradalih tokom proboja činili su pripadnici Armije Republike BiH. Tužilaštvo MKSJ nije uzelo u obzir pripadnike rezervnog sastava u svojoj procjeni. Procijenjeno je da minimalan broj zarobljenih i kasnije strijeljanih iznosi između 1.500 i 2.000 ljudi, dok maksimalan broj iznosi između 2.500 i 3.000 ljudi. Što se tiče procjene stradalih u drugim okolnostima minimalan broj iznosi oko 4.000 ljudi, dok maksimalan iznosi oko 5.000. Tokom vojne operacije "Krivaja 95" stradala su 7.692 aktivna i rezervna pripadnika 28. divizije Armije Republike BiH. U ovaj broj uračunati su i vojno sposobni muškarci koji su bili u Potočarima 11. jula 1995, kao i one koji su se pridružili ovoj vojnoj formaciji. VRS je imala gubitke od 53 čovjeka u vojnoj operaciji "Krivaja 95", ne računajući veći broj ranjenih i nestalih, kao i gubitke u vojnoj tehnolgiji i oklopnom naoružanju.

Jedan od ključnih aspekta istrage u slučaju Srebrenice uključuje utvrđivanje identiteta stradalih. Međunarodna komisija za nestale osobe vrši identifikaciju žrtava na osnovu DNK. Taj spisak nestalih osoba preuzelo je Tužilaštvo MKSJ kao zvaničnu listu žrtava ratnih zločina. Spisak Tužilaštva MKSJ, korigovan je 2009. godine kada su iz njega isključene osobe koje su možda i preživjele događaje u Srebenci i jedna osoba za koju je neosporno utvrđeno da je živa.

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

PREŽIVELE STAVLjAJU NA SPISAK ŽRTAVA

NAVEDENE činjenice ukazuju na značajne propuste u radu Tužilaštva MKSJ. Da je vršena istraga po pravilima struke i da su utvrđene okolnosti stradanja, navedeni propusti se ne bi mogli desiti. Tokom ovog istraživanja izvršili smo djelimičnu povjeru ažuriranog spiska Tužilaštva MKSJ iz 2009. godine i tom prilikom smo utvrdili da se na njemu nalazi jedna osoba koja se vremenski nikako ne može dovesti u kontekst sa događajima koji su uslijedili nakon pada Srebrenice, pošto je ista stradala 1993. godine. Pored toga, identifikovali smo dvije osobe čiji su identifikacioni podaci (ime, prezime, ime oca, datum rođenja) identični sa osobama koje se vode u evidencijama Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH. Te osobe možemo smatrati preživjelima, što zahtijeva dodatne provjere.

Takođe, izvršili smo djelimičnu provjeru spiska stradalih Memorijalnog centra Srebrenica. Istraživanjem smo utvrdili ukupno 36 imena individua koje se nalaze na spisku Memorijalnog centra, a koja se ujedno pojavljuju u evidencijama Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH jer su im nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini izdati lični dokumenti. Upoređivali smo ime, prezime, ime oca i datum rođenja. Podudaranja kod tih 36 osoba bila su 100%. Pored toga, utvrdili smo veliko podudaranje u upoređivanim podacima kod dodatnih 15 osoba. Razlike su se uglavnom odnosile na odstupanja u jednom slovu imena ili prezimena. Navedeni podaci potvrđuju da su te osobe vjerovatno žive, te samim tim i da nisu mogle biti žrtve ratnih događaja iz jula 1995. godine. Pored toga, utvrdili smo druge potencijalne nepravilnosti u spisku koje bi trebalo dalje ispitati.

DJELIMIČNOM provjerom spiskova utvrdili smo da je 26 lica sahranjeno u Memorijalnom centru Srebrenica, a da su stradali prije 1995. godine, od čega je samo jedno lice stradalo u maju 1995. godine, ostali 1992. i 1993. godine.

Nakon proboja na hiljade ostataka poginulih pripadnika 28. divizije Armije Republike BiH ostalo je na površini bojišta, duž otprilike 80 kilometara rute kojom se kolona kretala. Kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti uzrokovanih raspadanjem leševa, po standardnoj proceduri, Vojska Republike Srpske je izvršila asanaciju bojišta. Naredbu za asanaciju izdao je general Ratko Mladić, načelnik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, dana 21. 7. 1995. godine. Naredba je donesena odmah nakon što je većina pripadnika 28. divizije Armije Republike BiH uspjela preći na teritoriju pod kontrolom Armije Republike BiH.

Alija Izetbegović vrši smotru svojih jedinica

MEĐUTIM, izjave očevidaca, učesnika u proboju potvrđuju asanaciju terena ne samo nakon prestanka borbenih dejstava već i u toku, posebno na putnoj komunikaciji Nova Kasaba - Konjević Polje, gdje je stradao veliki broj pripadnika 28. divizije Armije Republike BiH. Drugi očevici događaja svjedoče o pogibijama njihovih saboraca tokom proboja, navodeći njihova imena. Djelimičnom analizom za određeni broj ovih lica utvrdili smo da su naknadno ekshumirana iz primarnih ili sekundarnih grobnica.

Istražni tim MKSJ te izjave i okolnosti nije istraživao, iako je to spadalo pod njegov mandat. Posljedica nesprovođenja istrage o okolnostima stradanja jeste to da MKSJ lica čiji su ostaci uklonjeni tokom asanacije navodi kao žrtve masovnih strijeljanja, što ne odgovara činjeničnom stanju.

U našoj rekonstrukciji događaja koji su uslijedili nakon ulaska VRS u Srebrenicu 11. jula 1995. godine, nastojali smo da na objektivan način prezentujemo činjenice koje su do sada bile manje poznate ili nepoznate široj javnosti. Ovo istraživanje treba da doprinese boljem razumijevanju i otkrivanju istine o tragičnim događajima u vezi sa Srebrenicom.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)

NESVAKIDAŠNJE ISKUSTVO JEDNOG DOSTAVLJAČA: Ne znam da li da bacim one kese i klisnem niz stepenice, ili da stoički sačekam...