VOLEO JE DA ŠOKIRA: Knjiga Nenada Simića "Poslednji samuraj" o životu i smrti Jukija Mišime

V. C. SPASOJEVIĆ

08. 06. 2022. u 17:30

LjUDSKI život je kratak, ali ja bih hteo onda uvek da živim.

ВОЛЕО ЈЕ ДА ШОКИРА: Књига Ненада Симића Последњи самурај о животу и смрти Јукија Мишиме

Foto: Iz knjige "Poslednji samuraj"

Ovo je pisalo na papiru koji je Kimitake Hiraoka, poznatiji kao Jukio Mišima, verovatno najmisteriozniji japanski pisac, ostavio u kući pre nego što je, sveže istuširan i obrijan, u uniformi svog Društva štita, otišao da izvrši harakiri, 25. novembra 1970. Mišimina želja se ispunila, i dalje su njegova dela čitana i prevođena, i dalje stručnjaci objavljuju studije o njegovom kontroverznom životu, i dalje politički protivnici polemišu je li bio ultradesničar ili se samo, kako je njegov brat Ćijuki jednom rekao, igrao rata, igre koja mu je bila zabranjena u detinjstvu.

Na Mišimu nas je podsetio Nenad Simić u nedavno objavljenoj knjizi "Poslednji samuraj? Život i smrt Jukia Mišime". Simić čitaoca šeta od piščevog netipičnog detinjstva do tog 25. novembra, kada je autor "Zlatnog paviljona", "Mornara koji je zaboravio more" ili "Posmrtne maske", nesuđeni nobelovac, izvršio ritualni harakiri sa svojim sledbenikom Masakacu Moritom. Dvadesetpetogodišnji Morito će pokušati da mu, opet ritualno, odrubi glavu mačem pre nego što i sam umre. Obojica su bili pripadnici Mišimine privatne vojske Društvo štita, a samurajskom smrću su želeli da skrenu pažnju, kako je Mišima naglasio pred smrt, okupljenim vojnicima u dvorištu Štaba za istok Japanskih snaga samoodbrane, na survavanje zemlje "u ništavilo duha", rušenje osnovnih vrednosti i pozicije cara.

Mišima je bio režiser, glumac, dirigent simfonijskog orkestra, mačevalac, karatista i atleta. Leteo je kao pilot "fantomom F-102", sedam puta je putovao oko sveta. Biseksualac (opet u skladu sa samurajskom tradicijom), otac dvoje dece, suprug Joko. Iza sebe je ostavio 40 romana, 18 pozorišnih drama, 20 tomova kratkih priča, 20 tomova književnih eseja.

Foto: Iz knjige "Poslednji samuraj"

Nenad Simić je za knjigu, koja obiluje fotografijama, najviše koristio informacije Džona Nejtena, Mišiminog biografa i saradnika, ali i "Zapise o Mišimi" Margaret Jursenar.

Psiholozi bi za ceo Mišimin život objašnjenje sigurno našli u odrastanju uz baku po ocu Nacu Nagai, poreklom iz japanske aristokratske porodice. Bila je to obrazovana, ali histerična, nestabilna, zlovoljna i bolesna žena. Uz majku Šizue Haši, koja je bila iz porodice učitelja i sledbenika konfučijanstva, baka je bila ključna osoba u životu dečaka.

Čim se rodio, Nacu ga je premestila u svoje mračne odaje, čuvala ga od spoljnog sveta i od roditelja. Upravo su njene posesivnost i ekscentričnost ostavile na Mišimu dubok trag. Majka je bila nemoćna da se suprotstavi, a otac previše slab.

KOMAD O HITLERU

MIŠIMA je voleo da šokira. Pred kraj života napisao je pozorišni komad provokativnog naslova "Moj prijatelj Hitler". Držao se stava da je Hitler bio "politički genije, ali nije imao hrabrost i sjaj heroja". Govorio je za njega:

- Bio je mračan kao 20. vek.

Nije mu bilo dozvoljeno da se druži sa dečacima, jer je baka imala ideju da ga "približi svom Nagai plemenitom poreklu". U tišini je mogao da se igra samo sa dve rođake origamijem i lutkama. Kada su mu kasnije roditelji kupili gramofon, već tinejdžer, Mišima je slušao samo dečje pesme. Mirno je prihvatao svoje životne okolnosti, nije negodovao, trudio se da ne povredi ni babu, ni majku i da među njima održi mir. Pošto je krenuo u školu, baba mu nije dala da sa decom koristi školsku menzu, niti da ide na časove fizičkog. Ali zato mu je otkrila pozorište kabuki.

A onda ga odjednom pušta od sebe u 12. godini, kada Mišima prelazi kod roditelja. Tu ga čekaju novi izazovi: otac pokazuje okrutnost, tuče decu, cepa njegove knjige i rukopise. U duhu spartanskog treninga, otac je umeo da stane tik uz prugu dok pored njih juri voz, a da se dečak ne uplaši i ne napravi čak ni grimasu.

Foto: Iz knjige "Poslednji samuraj"

Kimitake Hiraoka diplomirao je 1944. kao najbolji u klasi i japanski car ga je nagradio srebrnim časovnikom. Prvu knjigu priča objavio je sa 20 godina. Do četrdesete bio je svetska zvezda i gost na Rotšildovim prijemima. Ubio se sa 45.

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)