SRPSKA CRKVA ZAUSTAVILA KONKORDAT: Dnevnički zapisi Alojzija Stepinca otkrivaju šta je sve prethodilo stvaranju NDH

VLADA Kraljevine Jugoslavije i sam kralj Aleksandar podržali su 1934. godine postavljanje Alojzija Stepinca za nadbiskupa zagrebačkog - koadjutora ne sluteći koliko će ta odluka skupo koštati i srpski narod i celu zemlju.

СРПСКА ЦРКВА ЗАУСТАВИЛА КОНКОРДАТ: Дневнички записи Алојзија Степинца откривају шта је све претходило стварању НДХ

Foto. Arhiv Jugoslavija

"Sav hrvatski narod ogorčen je na današnji režim jer nasilja prevršuju mjeru. Nadbiskup pak mora da računa sa državnim vlastima bilo kakove mu drago, jer Crkva nije političar. S druge pak strane Crkva mora da računa s osjećajima naroda da ga ne povrijedi, a na koncu ne mogu niti ja zatajiti nekome za volju ono što jesam, to jest Hrvat! Niti mogu mirno šutjeti na nasilja, koja nisu u skladu sa kršćanskim moralom i koja diraju u prava Crkve katoličke", ovim rečima je maja 1934. Stepinac prokomentarisao svoje postavljanje na čelo biskupije zagrebačke.

Njima i počinje i njegov dnevnik, koji će voditi narednih desetak godina, a čiji sadržaj će uskoro biti pred srpskom javnošću u delu "Udbin prepis dnevnika Alojzija Stepinca", koji je priredio Predrag Ilić u izdanju Arhiva Vojvodine.

"Moj život biti će jedan križni put. Ja se borbe za prava Crkve ne bojim nimalo iako slaba ljudska narav ne voli poteškoća. U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Nažalost, i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelj Crkve katoličke, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne može nitko doći na uplivni kakav položaj. Nije šala uhvatiti se s njom ukoštac, a ipak se mora u interesu Crkve, naroda hrvatskoga i same države Jugoslavije ako misli i dalje egzistirati", zapisao je Stepinac.

O Pravoslavnoj crkvi

U ZAPISIMA se na svega tri mesta pominju pravoslavne vladike sa kojima je imao kontakt, iako ih je sve poznavao.
"Pravoslavna crkva nije sposobna da se niukoliko odupre komunizmu, jer ona nije sposobna za moralno vaspitanje naroda. Pravoslavna crkva je odgovorna za veliku korupciju koja vlada u Rumuniji i Jugoslaviji. Ona nije nikada poučavala da je zabranjeno krasti. Kako bi mogli Hrvati da pristanu da se potčine ovoj degenerisanoj crkvi? Ona propoveda samo prazan formalizam", izjavio je u intervjuu britanskoj štampi.

Iako je bilo reči da je i sam kralj Aleksandar pripadnik masonske lože, Stepinac je u prvim mesecima svog delovanja sa njim imao prijateljski nastrojenu posetu. Čak ga je, bar je tako napisao, potresla kraljeva iznenadna smrt u Marselju, a može se pročitati i da je tražio od pape dozvolu da prisustvuje opelu. Iako je dozvolu dobio, to ipak nije uradio, jer su do njega stigle pretnje i sugestije da to neće biti dobro protumačeno. Prilikom posete prestonici, Stepinac je obišao i sve beogradske katoličke župe.

"Da jeveća sloboda i dovoljno radnika, Srbija bi bila za 20 godina katolička", zabeležio je Stepinac.

Zamalo da mu to nije i pošlo za rukom. Dolaskom kneza Pavla na čelo namesništva i Milana Stojadinovića na čelo Vlade, Katolička crkva postala je spona između njih i hrvatskih vođa.

"Nadam se da su razgovori sa Svetom stolicom privedeni kraju i da ćemo uskoro moći zaključiti konkordat između Svete stolice i Kraljevine Jugoslavije.Od kolike će obostrane koristi i moralnog spokojstva i značaja to biti, nije potrebno naglašavati", ističe Stepinac, jedan od najvećih zagovornika.

Zaokupljen masonerijom

DNEVNIK pokazuje da je on bio zaokupljen položajem Rimokatoličke crkve i hrvatskog naroda u Kraljevini i borbom protiv masonerije i komunizma. Iako je po obrazovanju bio doktor teologije i filozofije, interesantno je da u njegovim dnevničkim zabeleškama nema skoro ni pomena o tim oblastima. Nema pomena ni o pitanjima obrazovnog nivoa crkvenog kadra i pastve, kao ni o pitanjima crkvene istorije, etike, kulture i umetnosti. 

Konkordat je zaustavljen u poslednjem momentu, uprkos žučnom zalaganju Stojadinovića. Za Stepinca i celu Katoličku crkvu to je bio veliki poraz koji je trebalo opravdati u Vatikanu.

"Pravoslavna crkva domogla se teksta konkordata, objelodanila ga i udarila borbu proti njemu jer da je konkordat ovaj takav da se protivi državnom ustavu i da je prema njemu pravoslavna vjera potčinjena katoličkoj. Štampani su brojni letaci protivu konkordata i kat. Crkvi. Štampani su u patrijaršiskoj tiskari", beleži nadbiskup i opisuje protest i smrt patrijarha Varnave. "Stojadinović junački se borio, ali je eto došlo do apsurda da se pravoslavac bori za konkordat sa pravosl. crkvom, sa masonerijom i sa komunistima, a vođa hrv. naroda dr Maček daje čudnu izjavu. Neka Stojadinović dade Crkvi slobodu u školama i uopće decentralizira upravu koliko može u okviru sadašnjeg ustava, ako hoće spasti državu".

Da bi odobrovoljili najuticajnijeg katoličkog sveštenika, Vlada ga tri puta predlaže za odlikovanje koje on odbija, a oglušio se i o poziv da u Splitu "blagoslovi" minobacač "zagreb". Po njemu, bez rešavanja hrvatskog pitanja Jugoslaviji nema spasa. Od samog početka svojih dnevničkih zapisa Stepinac ukazuje na težak položaj Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. Na nekoliko mesta iskazuje svoje težnje za samostalnošću Hrvatske, a želje mu se i ostvaruju u predvorju rata 1939. godine.

"Zastrašeni nemirom u svijetu Srbi, bojeći se raspada države, konačno su sklopili s Hrvatima sporazum. Sastavljena je vlada sporazuma. Dr Maček je potpredsjednik. Osnovana je banovina Hrvatska u koju je potpalo Hrv.(atska), Slavonija, Dalmacija i dio Bosne. Banom je imenovan dr Ivan Šubašić, starokatolik, no dobar čovjek. Počela se uređivati banovina i ima nade da će dobro ići. Kralj će vršiti kraljevsku vlast u banoviniHrvatskoj uz supotpis bana Hrvatske, koji će biti odgovoran  Hrvatskom Saboru", objašnjava Stepinac. "Banovina Hrvatska, kao posebna administrativno-teritorijalna jedinica, dobila je posebnu finansijsku kompetenciju, a u nadležnost su joj preneseni i poslovi poljoprivrede, trgovine, industrije, građevina, socijalne politike, narodnog zdravlja, fizičkog vaspitanja, pravde, prosvete i unutrašnje uprave. Svi ostali poslovi su ostali u nadležnosti organa centralne državne vlasti.Ban je dobio pravo da im kompetencija otegne koliko god bude moguće. Vidi se po svemu da će biti još mnogo posla sa Beogradom, a radi njiove neiskrenosti, to jest Srba, nije se čuditi ako jednoga dana dođe do konačnog loma između Hrvata i Srba. Jer žalosna je, ali izgleda po svemu istinita narodna poslovica: Nit u moru mjere, nit u Vlaha vjere!"

Ovim rečima, Stepinac je još jednom pokazao svoje kleronacističko i antisrpsko opredeljenje, a istoriji ostavio svedočanstvo da su njegovi velikohrvatski stavovi istovetni sa ustaškim. 

Prave stvari imaju smisla samo kada ih radimo na svoj način.

Isto je i sa kafom, u njoj najviše uživamo kad je napravimo baš po svom.

Doncafé. Baš za tebe.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

NOĆNE MORE BRISELA: Od koga strahuju moćnici EU? - Ko kome zadaje glavobolje?