SLIKU MORATE "OSOLITI": Sklad i mera slikarskog beskraja Luke Berberovića (86), bokeljskog maestra koji neumorno radi

Vitka Vujnović

15. 11. 2020. u 17:30

GRADILI su ga sklad i mera, geometrija i logika, zakon i poetika, tako je o Mediteranu pisao Predrag Matvejević, a tako možemo pisati i o slikarstvu Luke Berberovića, bokeljskog maestra koji svakodnevno radi iako je duboko zagazio u devetu deceniju.

СЛИКУ МОРАТЕ  ОСОЛИТИ: Склад и мера сликарског бескраја Луке Берберовића (86), бокељског маестра који неуморно ради

Foto privatna arhiva

Slika u svetlom ateljeu porodične kuće u Morinju, ističući uvek u prvi plan lirsku, poetsku notu po kojoj nepogrešivo prepoznajemo njegove pastele, ulja, a sada akvarele.

- Moraš da radiš. Kada ne znaš šta ćeš, ili nemaš platno, slikaj na papirnoj kesi, na tigli (cigli), zamuljaj malo gline i radi - priča, za "Novosti", Berberović (86).

Tehnike je menjao i menja, ali motivi ostaju "bokeški".

- Nisam mogao da slikam brazilijanske noći, već ono što je oko mene. To je ambijent koji mene inspiriše, mada ne volim tu reč - inspiriše, jer je otrcana. Na mojim slikama su more, ribari, naranče, masline, čempres... Slika, kao i sve ima akcente, ima toplo i hladno i svetlo i tamno, ne ide samo jedno. Morate malo osoliti, to su analogije. Vrlo često kada slikam volim, kao zapetu da naslikam čempres. Čovek je zaokupljen svetom oko njega - nije to njegovo faktografsko poimanje, već i misaono, emotivno i filozofsko.

Sve ovo kaže Berberović i jednostavnije:

- Osećam se lepo dok slikam, i volim to da radim, a prestajem onog trenutka kada više nemam šta reći.

VERUJE da, kao i u svemu, i u slikarstvu valja naći meru, ostaviti prostor da se slika nastavlja, domišljava.

- Ni Mikelanđelovi "Robovi" u kamenu nisu završeni - izgovara kao neoborivu potvrdu svog stava, mada priznaje da je oko ovoga sa kolegom Batom Pravilovićem, takođe značajnim predstavnikom bokeljskog likovnog kruga, imao česte prepirke.

- Bato je bio vrstan slikar i hteo je da uvek dođe do perfekcije, a to niko ne može!

Uz štafelaje, boje, četkice, dominantno mesto u domu Luke Berberovića imaju klavir i gitara. Muzika je deo njega celog života. Mnogi još pamte njegov topli tenor koji je ispunjavao novske galerije. U jednom trenutku priznaje da je birao između muzike i slikarstva. Na komentar da je to vidljivo na njegovim slikama, od kojih neke deluju kao da su ozvučene, kratko odgovara:

- Ako sa samo jedne slike čujete muziku, ona je završila svoju priču.

Foto privatna arhiva

PREDAVAO U DVE UMETNIčKE ŠKOLE

AKADEMSKI slikar i likovni pedagog Luka Berberović, rođen je u Morinju (Boka kotorska) 1934. godine. Akademiju za primenjenu umetnost, odsek slikarstvo, završio je u Beogradu 1958. godine. Član je Udruženja likovnih umetnika Crne Gore punih šezdeset godina, od 1960. Dugi niz godina bavio se pedagoškim radom, prvo kao profesor u čuvenoj Umetničkoj školi u Herceg Novom (1959-1966), a zatim i na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću - odsek slikarstvo (1969-1987).

Imao je preko četrdeset samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je prestižnih nagrada za likovno stvaralaštvo: 1969. nagrade Hercegnovskog zimskog salona, a 1979. nagrade Cetinjskog salona jugoslovenske umetnosti "13. novembar".

BERBEROVIĆ ni u životu ni u stvaralaštvu nije agresivan, ne nastupa pompezno, ali voli da se poštuju pravila. Tako je od vremena kada je učio u čuvenoj hercegnovskoj Umetničkoj školi u kojoj je bio i profesor, a direktori, profesori ili đaci bili su i najslavniji naši slikari koji su stekli evropsku pa i svetsku slavu, od Petra Lubarde, Mila Milunovića, Veliše Lekovića, do Dada Đurića i Voje Stanića. I danas je siguran da bi škola da je potrajala dostigla evropski rang.

POETIKA Luka Berberović, Foto privatna arhiva

- To je bilo vreme slobode, završen je rat, i bilo je mnogo entuzijazma. Atmosfera i taj svet bili su specifični, ne mogu se prepričati. Bio je to širok i ljubak svet. Ti dečaci koji su bili polugladni i jadno obučeni, ti slatki mangupi, vedri i duhoviti, radili su sa pesmom i muku pretvarali u bajku. Bio je to svet koji je malo ko razumeo u to vreme. Ali Dado (Đurić) jeste, pa i kasnije, nikada nije pomenuo Akademiju, ali Umetničku školu u Herceg Novom jeste. On je za mene genije, mogao je u slikarstvu šta je hteo. Naši đaci su voleli i glumu i znali praviti nevine škerce (šale). Naročito Živko Nikolić - naš Felini. Govorim o toj školi sa nostalgijom i još ponekad sanjam da radi!

MOTIVI Morinj, ulje na platnu 1992., Foto privatna arhiva

SLIKA SAMA DA PRIČA

- SLIKA mora sama da "priča", ako ne kazuje ništa, ona onda ja džaba pričam. Čovek koji treba da objašnjava šta je umetnik hteo da kaže, bolje da ćuti. Šta ja mogu više reći, nego li vi da vidite?

A i uvek će neko objektivnije da kaže o meni, nego ja sam. Kao što u umetnosti laganja nema, ako to možemo da sprovedemo, onda smo nešto i napravili. Vrlo sam zadovoljan time što sam uradio, koliko je da je - moje je! A volim da slikam - ističe Luka.

Luka Berberović je s godinama otkrio sve širine Boke i Mediterana, sve visine i dubine slikarstva i muzike. Pokazuje to i danas, zato njegovo stvaralaštvo jesu sva mora sveta - ista, a opet svako drugačije.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)

ZEMLJOTRES KOD NIKŠIĆA: Žarište locirano na dubini od 12 kilometara