ĐURINA SENKA I DANAS ČUVA NJEGOVU VAROŠ: Srpska Crnja u kojoj je 1832. rođen srpski pesnik i slikar ponosna na svog velikana

SPOMENIK Đuri Jakšiću u centru, samo je perla u bisernoj niski uspomena na najvećeg boema Banata, pesnika romantizma i slikara, sjajnog čoveka, rodoljuba i Crnjanina.

ЂУРИНА СЕНКА И ДАНАС ЧУВА ЊЕГОВУ ВАРОШ: Српска Црња у којој је 1832. рођен српски песник и сликар поносна на свог великана

Foto B. Grujić

- Kao da je živ, stoji ponosno i čuva svoju varoš - ushićeno je, svojevremeno, prokomentarisao putnik namernik sjajno umetničko delo Aleksandra Zarina u centru Srpske Crnje.

Liparske večeri, Boemski dani i noći, manifestacije koje decenijama unazad bogatim umetničkim sadržajima održavaju kulturu sećanja, samo su tihi šapat ogromne duše koja je veličala Banat, Milu, "Devojku u plavom", otadžbinu Srbiju, Srpsku Crnju.

- Nije samo želja i obaveza, to je sinergija da uvek i iznova oživimo lik našeg slavnog pesnika i slikara, boema i romantika, duh idilične krčme u kojoj je uživao u kapima rujnog vina, koje Mila toči - kaže Dragan Daničić, predsednik Opštine Nova Crnja, inače i sam meštanin Đurine Srpske Crnje, uz napomenu da je veoma ponosan na ideju da se u varoši snimi autentična TV serija o životu i delu Đure Jakšića.

Oči tražile Milu

TOKOM boravka u Kikindi, Đura je noći provodio u krčmi u kojoj je radila lepa Mila, u koju se platonski zaljubio. Mila Popović bila je stvarna ličnost, kći kikindskog krčmara i njegova velika, neuzvraćena ljubav.
Prema zapisima Branislava Nušića, Đura je bio izrazito stidljiv, nikada lepoj Mili nije otvoreno priznao svoje osećaje. Umesto toga, sedeo je sam u krčmi, pio vino i neprestano crtao njen lik na papiru i stolovima. Čekao je samo nju da ga posluži, gledajući je duboko u oči dok bi ispijao čašu po čašu.

Rođen 8. avgusta  1832. godine u Srpskoj Crnji, kapiji Banata sa susednom Rumunijom, Đura je izrastao u najvećeg liričara srpskog romantizma i jednog od najtalentovanijih srpskih slikara 19. veka. Osim toga, ovaj veliki umetnik jedno vreme radio je i kao seoski učitelj. Inspiracija i autentično stvaralaštvo nastajalo je u dimu boemskog zanosa u skadarlijskim kafanama "Tri šešira" i "Dva jelena", ali i seoskim krčmama u kojima je rujno vino pio i mudro besedio.

- Velika želja je da baš ovde, u Srpskoj Crnji, u njegovoj kući, koja je danas muzej i destinacija velikog interesovanja brojnih turista, oživimo lik Đure Jakšića - ističe Nikola Tolčin, direktor Turističke organizacije Opštine Nova Crnja.

Foto: Vikipedija

- Taj Đura, filmski ili televizijski, bio bi svi mi, njegovi Crnjani, sa raznim naravima i sudbinama, ali povezani i jedinstveni u ogromnoj ljubavi prema parčetu zemlje kojom hodimo i koricom hleba koju jedemo - nadahnuto veli Goran Savin, seoski uča i svojevrsni hroničar Đurine varoši.

Otac Georgija Đure Jakšića, Dionisije, rođen 1806. godine, bio je sveštenik, rodom iz Karlova, današnjeg Novog Miloševa, a majka Hristina rođena 1812. takođe je bila iz svešteničke porodice i osim prvorođenog Đure, imali su još osmoro dece: Maksima, Lazara, Martina, Aleksandra, Jovana, Venijamina, Stefanidu i Julijanu, od kojih je dvoje umrlo u ranom detinjstvu.

Đura je osnovnu školu pohađao u rodnoj Crnji, gimnaziju u Segedinu, a crtanje je učio u Temišvaru, kod Slovaka Agosta Dunajskog i u Velikom Bečkereku, kod Konstantina Danila, čuvenog slikara tog doba, tražeći sopstveni umetnički izraz.

Razočaran u ljude

BOEMSKA atmosfera protkana kafanskim dimom i flekama od vina bila je stvaralačka inspiracija, a nadahnutim stihovima izazivao je divljenje i aplauze veselih gostiju i boemskih družbenika, a vlastima se rugao kroz satiru. Razočaran u ljude i život, nalazio je utehu u umetničkom stvaranju, pesničkom i slikarskom, bio je nežan, iskren drug i bolećiv otac, ali u mračnim raspoloženjima razdražljiv i jedak. Bolovao je od tuberkuloze i preminuo u Beogradu, 16. novembra 1878. godine.

U revoluciji 1848-1849. godine, iako šesnaestogodišnjak, učestvovao je kao dobrovoljac i kada se revolucija završila porazom, napisao je: "Ah, zašta ginusmo i stradasmo, a šta dobismo!".

Ubrzo su ga nemaština i boemština primorale da prihvata razne poslove, pa je radio kao kancelista kod sreskog sudije Lazara Vlahovića u Velikoj Kikindi i tu ga je 1850. godine portretisao. To je bila prva slika koju je uradio slikar Jakšić.

Tih godina često je menjao mesto boravka, od Beograda, preko Beča, gde je drugovao sa Brankom Radičevićem i Đurom Daničićem, do Srpske Crnje. Od glamura do teške besparice i nemaštine.

U razmirici sjaja i očaja, nastajala su genijalna "Devojka u plavom", "Otadžbina", "Noćna straža" i sva ostala njegova velika slikarska i poetska dela.

Prave stvari imaju smisla samo kada ih radimo na svoj način.

Isto je i sa kafom, u njoj najviše uživamo kad je napravimo baš po svom.

Doncafé. Baš za tebe.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

Trener Denvera stao u odbranu Nikole Jokića: On je jedan od najefikasnijih koji su igrali ovu igru....