TROJICA DEČAKA U GRAČANICI ŽIVE BEZ RODITELJA: Bliži se zima, drva još nismo nabavili
13. 11. 2018. u 16:02
Strahinja, Mihajlo i Nemanja Petrović odrastaju bez roditelja, uz strica i strinu. Primaju roditeljsku penziju od 25.000 dinara, koja nije dovoljna da pokrije ni najosnovnije potrebe
Strahinja, Mihailo i Nemanja,foto D.Zečević
ZAHVALjUJUĆI "Novostima", imamo svoj dom. Svoj kutak. Posle tekstova objavljenih u vašem listu dobili smo i nameštaj. Bliži se zima, ali još nismo nabavili drva!
Ovim rečima dočekuje nas petnaestogodišnji Strahinja, najstariji od trojice braće koja su ostala bez roditelja u tragediji koja je 2010. godine potresla Gračanicu. Povijene glave, dok sa Nemanjom (10) i Mihajlom (14) sedi za stolom, najstariji od braće Petrovića kao da stidljivo želi da kaže da su uz pomoć dobrotvora, ali i rođaka, strica Vladimira (63) i strine Zorice (57), ipak postali pravi mali domaćini.
Posle pisanja "Novosti" da mališani, čiji je otac Siniša (37) ispred KBC pucnjem u grudi ubio njihovu majku Biljanu (28) u poodmakloj trudnoći, a potom presudio sebi, nemaju krov nad glavom, kosovsko Ministarstvo za povratak, sa ministrom Daliborom Jevtićem na čelu, izgradilo im je kuću u stričevom dvorištu, u centralnom delu Gračanice.
U prostranoj dnevnoj sobi, mališane zatičemo u društvu strica Vladimira. Ne zaboravljaju da zahvale i humanitarnoj organizaciji "Majka devet Jugovića" i Opštini Gračanica, koji su im nabavili nameštaj.
- Eto, bliže se i hladnoće, a još smo bez ogreva - zamišljeno govori Strahinja, dok njegov stric Vladimir sleže ramenima.
Objašnjava da mališani primaju roditeljsku penziju od 25.000 dinara, koja nije dovoljna da pokrije ni najosnovnije potrebe trojice dečaka, a da isto toliko iznosi i njegova penzija, od koje odvaja da bi im pomogao.
- Mada smo supruga i ja gotovo neprestano kod njih, kako se nijednog trenutka ne bi osećali usamljeno, a ona im priprema hranu i sređuje kuću, dečacima ipak najviše nedostaju roditelji. Jer, najmlađi Nemanja nije imao ni godinu dana kada se desila tragedija koja nam je zauvek promenila živote - govori zamišljeno stric, dok u prostoriju ulazi Zorica, na čiji veseli pozdrav mališani uzvraćaju do tada neprisutnim osmesima.
Vladimir se i dalje pita šta je to njegovog brata navelo da ispali metak u trudnu suprugu, a potom presudi sebi. Kaže da je Sinišina nepromišljenost, pomračenje uma ili šta god, najviše uticala na mališane.
- Brata i snahe, nažalost, nema i ne možemo da ih vratimo, ali ova deca ni za šta nisu kriva, a ipak pate. Ma koliko god im suprug i ja udovoljavali i zaista prenosili pravu pravcatu ljubav, jer su naša deca odrasla i ne žive više s nama, osećam da ih tišti ta tragedija i da se pitaju zašto se to desilo. Kako odrastaju, čini mi se da su sve svesniji toga jer me čak povremeno i pitaju za neke detalje iz života roditelja ili nešto o svojoj pokojnoj majci - brišući suze priča strina Zorica, zahvaljujući kojoj kuća trojice braće blista od čistoće.
Braća Petrović sa strinom i stricem ispred nove kuće

Volela bi, kaže Zorica, da i njihove duše zasijaju od radosti, da izrastu u čestite i vredne ljude i da jednoga dana steknu porodice koje će im biti oslonac i uteha kako bi zaboravili sve nedaće iz detinjstva.
- Iako su malo više ćutljivi, dečaci su vredni i pametni. Dvojica starijih su vrlo dobri đaci, a najmlađi je odličan. Svakodnevno se, ipak, samo molim da postanu čestiti ljudi i da im budućnost donese sreću koju su im roditelji, nažalost, uskratili - dodaje strina.
Dok svi zajedno izlaze iz kuće, najstariji Strahinja s ponosom pokazuje lepo uređeno dvorište sa cvećem, koje su, kaže, uredili zajedno sa stricem i strinom. Ipak, njegov dve godine mlađi brat priznaje da mu je zanimljivije da se "bavi telefonom", ali da ne propušta ni školske zadatke i učenje.
- Naša dva sina i kćerka su osnovali svoje porodice, tako da sam se maksimalo posvetila ovim dečacima. Volim ih kao da su mi pravi sinovi, a i oni mene zovu mama - poverava nam se na kraju suznih očiju Zorica dok nas sa dečacima ispraća iz dvorišta.
ZAHVALNOST
ZAHVALNI donatorima koji su im sagradili kuću i opremili je, braća Petrović ne zaboravljaju ni lokalne medije koji su ih, kažu, često posećivali. Zaposleni u Radio Gračanici, na primer, kupili su im mobilne telefone.
- Ove godine za Božić, posetio nas je predsednik Opštine Srđan Popović i doneo nam pečenje za praznik i druge poklone za dečake - dodaje stric mališana.
Nikola
13.11.2018. 16:08
Dajte neki žiro-račun za ove dečake!
Objavite broj racuna ,ili stricev broj telefona.Hvala.
dajte neki racun nesto da se uplati pomoc toj deci!
Svaka cast Strina!!!! Veliiko SRCE!!!. Neka Vam se u dobru vrati.Deci Sve najbolje, bit ce oni dobri ljudi.
Zivi bili burazeri!
Komentari (7)