Na današnji dan ubijen Aleksandar Karađorđević, pucali u kralja da ubiju i Jugoslaviju
09. 10. 2014. u 07:50
Za učešće u atentatu suđeno ustaškim teroristima nižeg ranga, iako je utvrđeno da su akcijom rukovodili Pavelić i Kvaternik. Izveštaj francuske državne komisije i danas pod embargom
VIČUĆI „Živeo kralj“, na današnji dan pre 80 godina u Marselju, bugarski terorista i ustaški instruktor Vlado Černozemski, alijas Vlado Šofer hladnokrvno je izrešetao jugoslovenskog monarha Aleksandra Karađorđevića, francuskog ministra spoljnih poslova Luja Bartua i ratnog heroja generala Žofra. Atentator se prosto prošetao kroz obezbeđenje, jer je razmak između policajaca zaduženih da kontrolišu masu bio deset metara!
Jugoslovenski kralj s domaćinima bio je 9. oktobra 1934. u polovnom otvorenom automobilu marseljske policije, koji se kretao brzinom pešaka. Ne zna se ko je kreirao idealne uslove za atentat, jer su od policije istog dana oduzete sve pisane naredbe. Atentator nije mogao da svedoči jer je izdahnuo od batina. Za učešće u atentatu suđeno je ustaškim teroristima nižeg ranga, iako je neosporno utvrđeno da su akcijom rukovodili Ante Pavelić i Eugen Dido Kvaternik, koji su unajmili Černozemskog. Ustaški šefovi su bili pod zaštitom Musolinija koji nije dozvolio njihovo izručenje, a Francuska nije insistirala.
- Pariz je insistirao da Jugoslavija iz optužnica, naročito iz one pred Društvom naroda izostavi Italiju. Musolini je otvoreno radio protiv Jugoslavije, ali je u tom trenutku bio u sukobu i s Nemačkom oko Austrije, prema kojoj je imao aspiracije. Zato je Francuskoj bio važniji od Aleksandra. Jugoslavija je puštena niz vodu - kaže dr Mile Bjelajac.
Istraživači pretpostavljaju da se dokazi o pozadini atentata nalaze u izveštaju francuske državne komisije, ali on je i danas pod embargom.

Aleksandar Karađorđević i Luj Bartu
- Ovaj izveštaj se nalazi u državnom arhivu, a svi pokušaji da ga dobijem bili su uzaludni. Verovatno bi njegovo objavljivanje i danas moglo da proizvede političku štetu. Smatram da je Italija stajala iza atentata, ali katastrofalni propusti u obezbeđenju ukazuju da je postojala saradnja s nekim uticajnim u Francuskoj - kaže prof. dr Predrag Simić.
On ne veruje u verzije da je Nemačka stajala iza atentata, jer je u to vreme kralj Aleksandar uspostavio dobre odnose s Berlinom. Pošto Francuska, Engleska i SAD nisu bile zainteresovane da ekonomski sarađuju s Jugoslavijom, u prazan prostor stupila je Nemačka. U leto 1933. u Jugoslaviju je došla delegacija iz Berlina i ugovorila uzgajanje uljarica, a jugoslovenske vlasti su u zamenu za izvozne olakšice pristale da Nemačkoj daju ekskluzivno pravo na eksploataciju ruda, pre svega metala neophodnih za vojnu industriju. Neposredno pre ove posete Nemačka se povukla iz Konferencije o razoružanju.

Kralj snimljen trenutak posle atentata
Velika Britanija je nemački upliv u Jugoslaviju smatrala ugrožavanjem interesa i počela je da pomaže hrvatskim separatistima. Pošto je Nemačka istupila iz Društva naroda, a 1934. u ovu organizaciju je ušao Sovjetski Savez zahvaljujući naporima ministra Luja Bartua, koji je ubijen s kraljem Aleksandrom u Marselju. Obojica su ignorisali upozorenja jugoslovenskih obaveštajaca da ustaše spremaju atentat.
- Sin jugoslovenskog poslanika u Parizu Spalajković pričao mi je da je kralj bio upozoren na atentat i da mu je nuđeno da se iskrca u drugoj, bezbednijoj luci. On je to odbio, kao i preporuku da nosi pancir košulju. Luj Bartu nije poginuo od hitaca atentatora Černozemskog, već od zalutalog metka žandarma koji su pucali u onom metežu. Bartuov sin, koga sam upoznao u Francuskoj, pričao mi je da su bili zauzeti oko kralja i zaboravili na Bartua, starog čoveka, koji je iskrvario i umro - navodi dr Simić.

Sahrana jugoslovenskog kralja u Beogradu
Bartu je došao na čelo francuskog ministarstva spoljnih poslova u februaru 1934. i odmah uspostavio diplomatske odnose Francuske sa Sovjetskim Savezom i pokušao da stvori antinemački savez u Evropi. Ruski istoričar Vladimir Konstantinovič Volkov zato smatra da je pravi cilj atentatora bio Bartu.
| SAVEZ TERORISTA FRANCUSKE levičarske novine su protestovale zbog posete kralja Aleksandra, a „Imanite“, list francuske Komunističke partije, u naslovu ga je nazivao tiraninom i groznim mučiteljem, koji šuruje s Hitlerom. To je bilo u skladu s politikom Kominterne koja se zalagala za razbijanje Jugoslavije. Taj program je izložen još 1928. i na Drezdenskom kongresu KPJ, gde je ne samo Jugoslavija označena kao tamnica naroda koju treba uništiti, već je kao cilj postavljeno i razaranje Srbije. Zato je došlo i do saradnje velikbugarskih, ustaških i Kominterninih terorista. Bugarski istoričari navode da je Vlado Černozemski radio kao plaćeni ubica i za Kominternu. |
ALEKSANDAR KARAĐORĐEVIĆ: DEDA JE ZNAO DA SE SPREMA ATENTAT
MOJ deda, kralj Aleksandar, imao je informacije da se sprema atentat. Međutim, on je verovao da je u Francuskoj bezbedan, jer je dolazio kod prijatelja. Bez straha, sa Lujom Bartuom, seo je u otvoren automobil, da bi mogao da pozdravi 100.000 ljudi u Marselju, koji su došli da ga vide - priča o tragičnom događaju, za „Novosti“, prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević.
- Kralj je bio veliki diplomata. Predvideo je šta će se dogoditi u Evropi. Saveznice iz Velikog rata su bile u velikoj ekonomskoj krizi. Fašizam je jačao. Preko Male Antante ojačao je naš položaj. Imao je spremnu strategiju. Nažalost, ustaški pokret i VMRO su ga prekinuli u misiji, iako se on iskreno zalagao za jednakost svih naroda koji žive u Jugoslaviji.

* Kakva je bila ta spoljnopolitička strategija?
- On je nameravao da pored saradnje sa Francuskom, formira „Istočni pakt“, koji bi povezao Sovjetski Savez, Poljsku i Malu Antantu, u kojoj su, pored Jugoslavije, bile Rumunija i Čehoslovačka. Da kralj nije ubijen, verovatno bi taj savez imao veliki uticaj na drugačiji tok istorije. Princ Pavle je to pokušao da nastavi. Uprkos probritanskim osećanjima, da bi izbegao krvoproliće i vojni poraz, osećao je da mora da potpiše veoma nepopularan pakt sa Nemačkom. Podsećam, marta 1941. godine gotovo sve zemlje oko Jugoslavije su bile pod nacističkim uticajem.
* Da li vam je otac pričao o Marseljskom atentatu?
- Tragično ubistvo kralja promenilo je život porodice Karađorđević. Moj otac, kralj Petar, tada je imao samo 11 godina. Bio je na školovanju u Engleskoj. Pričao mi je da ga je kobnog dana, uveče, probudio direktor škole. Bez reči, odveo ga je u jugoslovensko poslanstvo. Tamo je saznao za atentat. Avionom, odmah su ga prebacili u Jugoslaviju, da bi prisustvovao sahrani.
* Kraljica Marija je preminula kada ste imali 15 godina. Sigurno ste i sa njom razgovarali o atentatu?
- Posle atentata se razbolela. U izbeglištvu, patila je i od depresije. Volela je Srbiju i želela je ovde da se vrati. Tek 1959. godine, kada sam imao 13 godina, prvi put je pričala o tom događaju. Sedeli smo za ručkom, a onda iznenada, počela da mi priča detalje i dedinu strategiju. Shvatio sam da se ona nikada nije oporavila od tog šoka. Umrla je 1961. godine, u stranoj zemlji, daleko od kuće za kojom je patila.
(M. T. Kovačević)
Drzavnik
09.10.2014. 08:52
I on je zrtva srpskih ubica i Crne Ruke. Vi ste pobili sve svoje vladare kao pravi varvari. Karadjordje, Obrenovic, Aleksandar, Stambolic, Milosevic, Djindjic....
Nažalost Kralj je bio daleko od velikog diplomate, pogotovo državnika i vizionara, koji je bio u stanju da poništi sve žrtve Velikog rata. Prihvatio je suludu ideju da ujedini narode, koji su verski podeljeni. Kako ih je ujedinio videli smo u nedavnoj prošlosti. Nažalost imali smo nesreću da u istoriskom trenutku imamo na čelu države takvu ličnost.
@mića - Kralj je hteo da uveca nasu snagu, sami u svojoj drzavi ne bi smo bili mnogo jaki pa je normalno sto je mislio da ce sa Hrvatima i Slovencima imati vise ljudi u toj drzavi, vecu teritoriju a otisao je cak i korak dalje kada je napravio malu antantu sa Cehoslovackom i Rumunijom... Da je imao jos neku godinu uspeo bi sa te dve drzave da napravi jak vojni savez i parira jakim silama i njihovom odlucivanju sta ce sa nama biti, nazalost nije uspeo i dan danas velike sile odlucuju umesto nas...
Od ovog čoveka kreće sva naša nesreća, a svoju pogubnu ideju je platio i sopstvenom glavom. Umesto da okuplja svoj narod u jedinstvenu državu Kraljevinu Srbiju, on bečkim i štajerskim konjušarima (hrvatima i Slovencima), poput današnjih prijatelja šipaca, konstituiše državu i naivno agituje u širenju bratstva i jedinstva, daje ideju komunjarama, kako da se domognu vlasti. Slovencima smo bukvalno očistili deželu i bez ikakve potrebe ginuli u oslobađanju jeb.. Ljubljane. A bili su uz Austriju!!!
Prokleta ideja Jugoslovenstva. Dobra na papiru, ali loša u praksi. Isto je sa komunizmom.
Komentari (34)