Ima ga u politici, biznisu, religiji: Koliko je nepotizam uzeo maha u današnjem vremenu?

Tatjana LOŠ

21. 12. 2019. u 12:10

Ekonomičnije je igrati na sigurno, ići utabanom stazom, nego osmeliti se da od nule krčiš svoj put

Има га у политици, бизнису, религији: Колико је непотизам узео маха у данашњем времену?

Depositphotos

NI po babu ni po stričevima - prva asocijacija na poziv na pravednost i nepristrasnost, a naglašena još u narodnoj pesmi "Uroš i Mrnjavčevići", retko se čuje. I još ređe primenjuje. Jer daleko češći princip je onaj po kome se radna mesta, funkcije, titule i privilegije dodeljuju upravo po principu rođačkih veza. Mnoge pozicije su naizgled nasledne, iako ne govorimo o privatnim firmama. Neke profesije se čine strogo rezervisanim, jer se od deteta lekara, advokata, arhitekte, pevača, glumca, fudbalera prećutno ili glasno očekuje da krene stopama prethodnika. Bavljenje politikom uglavnom znači skidanje "kajmaka" za užu i širu rodbinu.

Napredovanje u karijeri ne dolazi uvek kao posledica dara, rada, truda i posvećenosti, nego kao rođački "poklon". I tako dolazimo do nepotizma na delu.

Šta se tačno podrazumeva pod tim pojmom, koliko je rasprostranjen u dobu koje živimo, možemo li na bilo koji način da opravdamo njegovo prisustvo, razgovaramo sa Leonorom Pavlicom, psihologom i konstruktivističkim psihoterapeutom.


ČIN DISKRIMINACIJE I NEETIČNOSTI



Kada možemo da kažemo da postoji nepotizam?

- Mnogi nedovoljno precizno upotrebljavaju ovaj pojam podrazumevajući pod njim favorizovanje rođačkih veza u različitim kontekstima - na poslu, u politici, svetu biznisa ili religiji. Međutim, pravilnije je pozivati se na nepotizam u slučaju da je neko ko je u srodstvu ili poznanstvu sa onim ko dodeljuje privilegije dobio to - neopravdano. Dakle, ukoliko neko nema potrebne kompetencije, stručna znanja, veštine ili sposobnosti za datu poziciju, a uživa je isključivo na račun srodničkih odnosa, onda možemo tvrditi da je reč o nepotizmu.


Koliko je on uzeo maha u današnjem vremenu i to u onom najgorem obliku?

- U današnjem vremenu nepotizam je dostigao svoj vrhunac, ima ga u svim sferama življenja i značajno onesposobljava i ugrožava one koji su zapravo najbolja opcija za određenu poziciju. Ipak, moramo biti obazrivi kada proglašavamo da je on uzrok nečijeg favorizovanja, jer ima mnogo onih koji su, bez obzira na srodničke veze, zasluženo i s pravom na datom mestu. Štaviše, takvim pojedincima nije lako, jer se konstantno suočavaju sa salvama prigovora, pe su prinuđeni da svim sredstvima opravdavaju svoj status.


Postoji li bilo kakvo stručno opravdanje za nepotizam?

- Nepotizam ne nailazi ni na kakvo opravdanje. On je čin diskriminacije i neetičnog postupanja. S druge strane, neetično bi bilo i nekoga eliminisati kao potencijalni izbor za određenu poziciju isključivo zato što je nečiji rođak ili poznanik. Prilikom odabira kandidata za radno mesto, političara za neku funkciju, glumca za određenu rolu, u fokusu bi trebalo da budu njegove stvarne kompetencije.


A psihološki "izgovor"? Kako sebe ubedimo da smo tu zato što vredimo, a ne zato što nas je neko progurao?

- Ljudi su skloni korišćenju mehanizama odbrane kad god se suočavaju sa nekim neprijatnim i osujećujućim sadržajima. Ako je za nekoga suviše bolno da prihvati kako je nezasluženo na nekom mestu, on će stremiti tome da tu činjenicu potisne. Pored potiskivanja koristiće se i različitim vidovima racionalizacije u formi - "pa logično je da ja zaslužujem tu poziciju, ako je moj rođak na tom mestu, a ja imam njegovu genetiku, onda mora da sam i ja dovoljno kvalifikovan da budem tu". Takođe, ima i onih koji će projektovati svoja osećanja na druge, pa će odbrana biti u stilu - "kako me nepravedno optužuju, oni su zli i zavidni". Mnogo je načina da zaštitimo svoj ego, ali nijedan od njih nije opravdan i svodi se na samoobmanu i manipulaciju drugima.


REZERVISANE PROFESIJE


Koji je odgovor "običnog" čoveka na situacije u kojima jasno vidi da je diskvalifikovan ili skrajnut sa neke pozicije samo zato što niji nečiji/ničiji rođak?

- Ljudi su danas često ljuti zbog ovakvih situacija, čak ih one uvode u pasivnost i prerano odustajanje umesto u borbu. Učitavaju da je mesto već "rezervisano" i ni ne pokušavaju da ga osvoje. Nije lako biti žrtva ovakve nepravde. Međutim, kako nepotizma naširoko ima, ovo je dalo za pravo i mnogim nedovoljno kvalifikovanim da se bune i svoj status u svetu opravdavaju upravo ovom nepravdom. Ljudi se danas prečesto pozivaju na nepotizam i on služi kao zgodan zaklon za vlastitu nekompetentnost. Ovakvim pojedincima korisnije bi bilo da porade na usvajanju novih veština i sposobnosti, umesto što grade alibi koji im neće mnogo promeniti situaciju.


Kako se najčešće ponaša osoba koja zna da je zaposlena ili nagrađena samo zato što je nečija? Da li je arogancija čest štit u tom slučaju?

- Ukoliko je ona nagrađena ili zaposlena, a nagrade i radno mesto zaista zaslužuje, može biti imuna na optužbe jer je sigurna u svoje kompetencije ili, pak, ranjiva i sklona pravdanju, pošto je boli nepravedna kritika. Ukoliko je reč o sticanju neopravdanih privilegija, takva osoba će se najverovatnije braniti arogancijom i manipulisanjem.


Zašto se kod nas podrazumeva da se neka mesta ili profesije nasleđuju? Koliko je to opasno po same ličnosti koje se možda lišavaju svojih talenata i većih radosti od porodično nametnutih?

- Ranije se smatralo da je to najlogičnija odluka. Bilo je očekivano da se porodični biznis nastavi, to je čak doživljavano kao obaveza, poštovanje tradicije. Biti opančar kao svoj tata i njegov tata i generacije pre, biti pekar, držati mehanu... Međutim, tada se porodično ime branilo kvalitetom i na nasledniku je bilo da opravda već postojeći ugled. Preci su imali zadatak da nadgledaju svog naslednika, da ga kore ako nije podjednako uspešan, a i on je bio motivisan da dokaže kako je dostojan ukazanog poverenja. Danas se situacija malo promenila i postoje konteksti u kojima rodbinske veze igraju jaču ulogu. Naslednici nastavljaju stopama svojih rođaka ne zato što je to čast i što osećaju da bi tako trebalo, već zato što je to danas prilično velika olakšica. Linija manjeg otpora je ono što "krasi" čoveka današnjice. Ekonomičnije je igrati na sigurno, krenuti utabanom stazom, nego osmeliti se da od nule krčiš svoj put.


OD ANALITIKE DO MODERNOG DOBA

NEPOTIZAM je postojao još u antičkom vremenu, ali se, pre svega, dovodi u vezu sa katoličkim papama, koje su u 15. i 16. veku obezbeđivale najbolje poslove i pozicije svojim rođacima. Govorilo se da se često radilo o dodeljivanju povlastica (moći i časti) svojoj vanbračnoj deci. Danas je ova pojava kulminirala u svetu politike.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Киза

21.12.2019. 16:29

Господин психолог упорно избегава одговоре и оправдава "заслужене" рођачке позиције. Зашто не наводи пример британских принчева који морају да прођу комплетну војну обуку у морнарици (од рибања палубе до чишћења ВЦ-а)!!! Или примере америчких индустријалаца (додуше данас све ређе), који своју децу на летњем распусту терају да раде најниже послове у фирми и тако зараде џепарац?!? То је онда заслужена позиција, кад се почне од дна, а не као код нас са 20 и кусур година "заслужено" директор!?!