Zid živih teatra iz Kazahstana na “Slaviji 2018”
13. 03. 2018. u 21:38
Glavna junakinja predstave (režija Stanislav Vasiljev) je starica "na ratnoj nozi" sa sopstvenom savešću, koja sve što nije pružila sopstvenoj deci - pokušava da nadoknadi unučićima
Foto V. Danilov , Ljudmila Pjekuševa i Dunaj Jespajev
DRŽAVNO rusko dramsko pozorište "Stanislavski" iz Kazahstana, večeras je publici 17. međunarodnog festivala "Slavija 2018" izvelo predstavu "Zid živih" Dane Siders.
Pročitajte još: Nebeska scena prepuna bardova glume
Glavna junakinja predstave (režija Stanislav Vasiljev) je starica "na ratnoj nozi" sa sopstvenom savešću, koja sve što nije pružila sopstvenoj deci - pokušava da nadoknadi unučićima. U poznim godinama tone u senilnost, preispituje prošlost, pripremajući se za skoru smrt...
Pročitajte još: “Pozorišno proleće” u Šapcu
- Priča govori o genetskoj memoriji ljubavi, njenom prenošenju s kolena na koleno. U našem ubrzanom životu ljudi počinju čak da je se i plaše. Moja junakinja ima 84 godine, spremna je da umre, ali kao poslednju pričest čeka da još jednom vidi sina posle deset godina - objašnjava glumica Ljudmila Pjekuševa. - Star čovek danas je sve usamljeniji. Verovao ili ne u Boga, pre odlaska na "onaj svet" preslišava se, priseća prošlosti, razmišlja koliko je živeo i voleo. I shvata da je smisao u dobroti i opraštanju.
Glumac i direktor kazahstanskog pozorišta, Dunaj Jespajev, podseća da su glumci posebno "verujući" ljudi.
- Možda tu nema velike razlike između vere i praznoverja. Svi mi imamo neke male rituale pre izlaska na scenu. Uostalom, Stanislavski je govorio "ako veruješ, uspećeš" i "ako ne veruješ sebi, ne možeš ni drugome".
- Naš teatar će uskoro proslaviti 90 godina postojanja. Ljudi u Kazahstanu žele da vide "čistu" priču o životu, bez suvišnih detalja. Dostojevski je govorio da će lepota spasti svet, a mi verujemo da samo ljubav može spasti - lepotu.