BAKARNA NIT ZA VEČITO USKRŠNJE VREME: Pariska crkva Sen Silpis privlači hodočasnike iz sveta, tragom tajni iz knjige "Da Vinčijev kod"

KAD sunce tačno u podne žmirne kroz vitraž na južnom transeptu Crkve Sen Silpis u Parizu, s nepogrešivom tačnošću baci svetlosni trag na bakarnu nit gnomona koja se provlači mermernim podom ovog zdanja. Ovaj neobični sunčani sat samo je jedna od znamenitosti zbog koje hodočasnici iz čitavog sveta tokom cele godine obilaze ovu parisku bogomolju.

БАКАРНА НИТ ЗА ВЕЧИТО УСКРШЊЕ ВРЕМЕ: Париска црква Сен Силпис привлачи ходочаснике из света, трагом тајни из књиге Да Винчијев код

Foto G. Čvorović

- Gnomon je, svakako, najveća atrakcija zbog koje nas posećuju, a turisti uglavnom dolaze bar još zbog dve stvari, a to su čuvene orgulje iz 1781. godine i tri slike, od kojih jedna na plafonu i dve na zidu, velikog majstora Ežena Delakroa koje se nalaze u prvoj kapelici sa desne strane čim se uđe u crkvu - ističe za "Novosti" Mark Berte, crkveni vodič u Sen Silpisu.

Planetarnom pohođenju crkve naročito je kumovalo njeno pominjanje u čuvenoj knjizi "Da Vinčijev kod" Dena Brauna. Već gotovo dvadeset godina, otkako se u knjižarama pojavilo ovo štivo, kolona znatiželjnika, ateisti i bogovernici bez razlike, hrle na levu parisku obalu ne bi li pronašla neki od tajnih znakova provučenih kroz guste stranice ovog romana. A na njima, bar što se Crkve Sen Silpis tiče, greška do greške.

- To je, u neku ruku i normalno, jer se radi o književnom delu, a ne o naučnom štivu.

Nazovimo to autorskom slobodom - naglašava pomirljivo naš sagovornik i dozvoljava autoru da ima svoje umetničko viđenje.

U svakom slučaju, Den Braunova knjiga je privukla u crkvu ogroman broj posetilaca, a to nije mala stvar. Samim tim, zaslužna je i za dodatno interesovanje koje se u svetu razvilo za ovaj hram. Ni dve decenije kasnije ništa se u tom smislu nije promenilo. A sve je počelo od gnomona.

- Kada je reč o ovom satu, onda govorimo o celoj instalaciji, dakle meridijalnoj liniji, obelisku i otvorima na prozoru kroz koje prolaze svetlosni zraci što stvara sunčanu tačku na podu. Danas je, baš, slabije vidimo, jer je ovog trenutka oblačno. Sunčana tačka se, kada meteorološki uslovi to dozvoljavaju, pomera od istoka ka zapadu, kako svetlost ide ka horizontu. Kada u jednom trenutku preseče liniju, znamo da je tačno podne po sunčevom vremenu - objašnjava naš sagovornik.

Svakoga dana, postoji, istovremeno, i napredak tačke od juga ka severu, i obrnuto, zavisno od godišnjeg doba, zbog čega se meridijan prostire čitavom širinom crkve, a na kraju se penje i na obelisk.

- Najdužeg dana u godini, otprilike 21. juna, nalazi se na samom početku, pod prozorom, i svakoga dana raste, sve do najkraćeg u godini, kada, krajem decembra, stigne na oko metar i po ispod vrha obeliska - kaže ovaj stručnjak za umetnine u crkvi Sen Silpis.

Ostali sati se ne vide. Crkvu je interesovalo samo tačno vreme da bi znala kada da služi podnevnu službu, odnosno "angelus". Zanimljivo je da na gnomonskom meridijanu nedostaje jedan deo, koji zahvata prezviterijum.

- Graditelji gnomona nisu hteli da ruše stepenike i balustradu prezviterijuma koji je već postojao kada je postavljan sunčani sat, tako da u jednom delu godine ne znamo tačno vreme - otkriva Berte.

Izgradnju gnomona naredio je župnik crkve Sen Silpis Žan Žozef Lange de Žerži 1728. godine, da se više ne bi vodile rasprave oko toga kada tačno počinje Uskrs. Delikatan posao je poverio tada poznatom engleskom izrađivaču satova Henriju de Saliju, ali je ovaj ubrzo preminuo. Tamo gde je on stao, nastavio je 1743. član Akademije nauka i naučnik Pariske opservatorije Pjer Šarl Lemonije. Glavni nacrt uradio je konstruktor astronomskih instrumenata Klod Langola.

Den Braun je, međutim, liniju gnomona, koja se provlači širinom crkve, poistovetio sa Pariskim meridijanom, koji s njom nema nikakve veze. Pariski meridijan, koji je prethodio Grinviču i prostire se kroz ceo grad, obuhvatajući države i kontinente, udaljen je stotinak metara dalje, dok je gnomon interni merni instrument. Nikada se nije zvao ni "ružina linija", kako ga je krstio američki spisatelj.

Crkva je građena od 1646. do 1870. godine, i nije, kao što je Braun pisao, nastala na temeljima crkve iz 12. veka. Da dosoli intrigu, pisac je svojevoljno smestio i "sveti Gral" u podnožje obeliska.

Ali, ono što je stvarno, to su nedavno restaurirana platna Delakroa, orgulje i gnomon koji, sam po sebi, predstavlja veliku zanimljivost, bez obzira na to što se ne uklapa u Den Braunov scenario.

Obilazeći crkvu, preko njega neki koraknu i da ne slute da su, tako, prekoračili iz stalnog jutra u večno popodne.

Slika Ežena Delakroa, Foto G. Čvorović

NAPOLEONOVA FONTANA

MEĐU atrakcijama je, ispred crkve, i velika fontana. Prva je, po nalogu Napoleona, izgrađena 1803. i ponela je ime Fontana mira. Delovala je malo, pa je arhitekta Luj Viskonti 1847. izgradio novu, veću, koja i danas krasi trg između crkve i opštine pariskog Šestog arondismana.

STARINE, PROSJACI, KNjIGE

VELIKI broj turista svakoga dana obilazi crkvu. Slikaju se ispred spoljašnje fasade za uspomenu na posetu Gradu svetlosti. Na crkenim stepenicama, kao i drugde u svetu, prosjak iščekuje milost vernika. Nešto dalje, prodavac izneo na prodaju knjige. Oko fontane, traje efemerna godišnja prodaja starina na otvorenom.

BONUS VIDEO - VAŠINGTONSKE TAJNE: Ko je u Beloj kući bio gej, a koga su volele žene?

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TOTALNI HAOS U CRNOJ GORI: Mandić ne može da vodi sednicu zbog teške situacije, Spajić i Milatović pobegli u Beč