NEĆE MOĆI: Apostoli pod lažnom zastavom

"Jer su takvi lažni apostoli, lukavi poslenici, koji se pretvaraju da su apostoli Hristovi. I nije čudo, jer se sam Satana pretvara u anđela svetlosti" (Druga poslanica Korinćanima Svetog apostola Pavla)

НЕЋЕ МОЋИ: Апостоли под лажном заставом

Foto: Z. Jovanović

"NAROD može da preživi svoje budale, pa čak i ambiciozne. Ali ne može preživeti izdaju iznutra. Neprijatelj pred kapijama grada je manje zastrašujući, jer je on poznat i nosi svoju zastavu otvoreno. Ali izdajnik se kreće slobodno među onima unutar kapija, njegov lukavi šapat širi se svim ulicama i čuje se u samim hodnicima vlasti. Jer izdajnik se ne pojavljuje kao izdajnik - on govori jezikom bliskim svojim žrtvama, nosi njihovo lice i njihove argumente, i obraća se niskosti koja leži duboko u srcu svakog čoveka. On razgrađuje dušu naroda, radi tajno i nepoznato u noći kako bi potkopao temelje grada, i inficira političko telo tako da ono više ne može da se brani. Ubice se treba manje bojati. Izdajnik je kuga."

Ovaj Ciceronov citat, koliko god bio apokrifan (radi se zapravo o odlomku iz romansirane Ciceronove biografije "Gvozdeni stub" američke spisateljice Tejlor Koldvel), toliko je i tačan. Uostalom, i jeste napisan na osnovu nekoliko istinitih upozorenja ovog velikog mislioca zabeleženih u njegovim Besedama protiv Katiline. Zaista, prava opasnost po Crkvu nisu oni koji je napadaju spolja. Slobodan Georgiev, na primer. "Svi se pitaju zašto u poslednje vreme nigde nema srpskog patrijarha Porfirija, jer se očekivalo da se pojavi u javnosti posle poslednjih političkih događaja i promena", piše on u "Vremenu". Netačno skroz-naskroz. Prvo, ne pitaju se svi. Ja se, na primer, ne pitam to uopšte, a verujem da se ni mnogi među vama koji ovo čitate to nisu upitali. Pitanje je zašto se on pita. Drugo, zašto bi se očekivalo da se patrijarh oglašava o političkim događajima i promenama? Kako sami kažu, on "nije nadležan" za tako nešto. "Možda je razlog tome što sa svojim saradnicima radi na izveštaju o tome na koji način je potrošio skoro dva miliona evra dobijenih od Vlade Srbije", iznedrio je analitički um Georgieva. Stari i odveć izanđali, ali iznova i iznova rabljeni šablon za blaćenje Crkve po principu "popovilopovi". Ovo ne može ozbiljnije ugroziti Crkvu, jer plodno tle se može naći samo među onima kojima je Crkva već mrska. Isto kao i njegove ranije optužbe o Patrijaršiji kao leglu KGB agenture. On je "poznat i nosi svoju zastavu otvoreno".

Isto je i sa novosadskim profesorom iz Banjaluke koji bi crkve pretvarao u pabove. Taj lavež se daleko čuje, ali nikoga ne plaši, jer je jasno o kakvom se psu radi.

Slično je i sa raznim optužbama ekskomuniciranog Blagoja Pantelića poput onih da je Hram Svetog Save izgrađen bez dozvole i da je "nebezbedan", te da je patrijarh u svoj džep stavio novac prikupljen od priloga ljudi koji su došli da celivaju pojas Presvete Bogorodice. Ni Pantelić, čija je mržnja odavno ogoljena, ne može ovakvim bljuvotinama posejati seme sumnje u crkvenom narodu. I on je prepoznat i "nosi svoju zastavu otvoreno". Prava opasnost su oni koji su i dalje ogrnuti jagnjećom kožom, oni koji pod plaštom ljubavi za Cr- kvu i veru Hristovu seju sumnju među vernim narodom i odvraćaju ga od Crkve. Poput penzionisanog (nekanonski rukopoloženog) sveštenika Nenada Ilića, koji pozivajući se na sabornost seje razdor, glumeći ljubav širi mržnju, ograđujući se od politike isijava politikantstvo.

Ili Feđa Dimović, vernik SPC, koji telo Hristovo, što Crkva jeste, i Sinod naziva "crkvenom administracijom", a njegove članove deli ne po nekoj teološkoj nego po političkoj liniji. Štaviše, optužuje ih da su stali na stranu mafije, što ih čini zločincima. Po toj logici, on je izabrao da stane na stranu Jova Bakića, koji Svetog Nikolaja Žičkog stavlja u isti rang sa biskupom Alojzijem Stepincem.

Ili akademik Radomir Saičić, koji žali što slovenački sud nije strože kaznio srpskog patrijarha koji, takođe, srpske vladike na "dostojne" i "nedostojne" deli isključivo po poli- tičkoj liniji.

A onda se javi jedan aktivni đakon da to sve relativizuje: "Nije svaka kritika nekog sveštenoslužitelja napad na Crkvu. Čak ni fizički napad ili javno vređanje nekoga u mantiji, ma koji čin imao, ne mora biti napad na Crkvu. Kritika, uvreda ili napad na nekog u sveštenom činu može imati vrlo lični karakter". Da, ali ovde se ne radi o ličnoj mržnji. To je jasno onome ko hoće da vidi. Zar crkveno učenje opravdava mržnju, ako je ona "vrlo ličnog karaktera"? Lažni apostoli, to je prava opasnost.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

KAKO NASTAJE UKUS KOJI PREPOZNAJEMO - ZAVIRITE IZA KULISA MCDONALD’S RESTORANA