PRE ŠKOLE NE MORAJU DA PIŠU I ČITAJU: Koliko dete treba da se pripremi za nastavu

NEKADA je polazak u prvi razred značio i prvi susret sa slovima, brojevima, čitanjem i pisanjem. Deca su u školu stizala sa različitim znanjima, ali su uglavnom svi kretali od iste polazne tačke. Danas, međutim, roditeljima se često čini da će njihovo dete "zaostajati" ako pred polazak u školu ne zna sva slova, ne ume da čita ili da sabira. Ali da li zaista treba da budu zabrinuti?

ПРЕ ШКОЛЕ НЕ МОРАЈУ ДА ПИШУ И ЧИТАЈУ: Колико дете треба да се припреми за наставу

opština obrenovac

Prema rečima Mire Stamenković, psihologa u OŠ "Nikola Tesla" u Vinči, deca koja polaze u prvi razred ne treba da znaju da čitaju i pišu. Ona upozorava da u želji da pripreme dete za školu, ambiciozni roditelji ponekad odu i korak predaleko.

- Ima roditelja koji sa mališanima vežbaju pisanje i čitanje, ćirilicu, latinicu, čak i pisana slova. To je pogrešno, jer su to stvari koje deca treba da nauče u školi - objašnjava naša sagovornica. - Naravno, ako je dete radoznalo i samo želi da nauči slovo, pročita reč ili prebroji nešto što ga zanima, nema razloga da ga u tome sputavamo. Problem nastaje kada učenje postane obaveza i pritisak.

Jer, kako ističe psiholog, to što dete sve zna pre polaska u školu nije garancija da će biti uspešan đak.

- Mnogo je važnije da ume da drži olovku, da ispriča šta mu se dogodilo, da objasni gde je bilo i šta je radilo, da se izrazi kroz crtež, kaže šta misli i prepozna i pokaže svoja osećanja - kaže Stamenković. - Upravo se te veštine razvijaju još od treće godine, najpre u porodici, zatim u vrtiću, a kasnije i u školi. Roditelji, ponekad nesvesno mogu da naprave i problem kada dete uče da piše na način koji nije pravilan.Desi se da dete nauči pogrešno da drži olovku, pa kasnije učitelj ima problem da ga odvikne od toga. Pravilno držanje olovke važno je i zbog pravilnog držanja tela.

A kada prvačić konačno sedne u školsku klupu, pred njim je sasvim nov svet. Prvih dana može biti zbunjen, posmatraće učitelja, nove drugare, tražiti poznato lice iz vrtića i pokušavati da se snađe u novoj sredini. Zato je uloga roditelja da mu školu predstave kao nešto lepo i zanimljivo, a ne kao još jedan razlog za strah i pritisak.

- Ne treba insistirati na svakodnevnom detaljnom ispitivanju: "Šta je bilo? Šta si radio? Šta je učitelj rekao? S kim si se igrao?" - savetuje Stamenkopvić. - Neka deca će jedva čekati da ispričaju sve što im se dogodilo, dok će drugima biti potrebno vreme. Ne treba navaljivati. Oni će, kada budu želeli i ako budu želeli, sami ispričati.

Isto važi i za sve ono što roditelji već u prvim školskim godinama planiraju za budućnost deteta. Jezici, sportovi, muzika, kursevi, razne škole i aktivnosti mogu biti korisni, ali dete ne bi trebalo da ima raspored ispunjen do poslednjeg minuta.

- Treba da ih puste da budu deca - poručuje psiholog.

Jer prvi razred nije trka. Nije važno ko je prvi naučio sva slova, ko već čita knjige i ko ume da izračuna zadatak. Važno je da dete u školu uđe radoznalo, sigurno i spremno da uči. Slova, brojeve i računanje naučiće. Za to škola i postoji. Roditeljski zadatak nije da od deteta naprave prvaka pre nego što ono postane prvak, već da mu pomognu da u školu stigne kao dete.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

KROZ PROJEKAT „I JEDAN JE MNOGO, TOKOM ŠEST MESECI, EDUKOVANO 660 MLADIH  SPORTISTA: Mladi izloženi rizicima – neophodna je edukacija