NAJPRE nas zadesi serija eksplozija, puna četiri sata je praštalo. Pokupimo se, pa bežimo... Taman kada se sve smiri i vratimo se kućama, mada stalno jednim uhom osluškuješ razna pucketanja, čak i dok spavamo, posle 16 dana grune kao nikada. Opet bežimo... I ponovo se vratimo u svoj dom, na kome su popucali prozori, kad, eto ti vraga, počne da gori, dimi, širi se miris baruta. Ovde više nema života, ili, ako ga bude bilo, biće drugačiji od onog od pre dve nedelje. Protkan strahom, zebnjom, bez sna i uz stalno iščekivanje kada će opet da pukne...

Komentari (0)