LICA ANĐELA POD PLAŠTOM I KAD KLANJANJE UTIHNE: "Novosti" u Aja Sofiji - sa vernicima na molitvi i turistima posle prenamene (VIDEO)

Milena Marković

17. 10. 2020. u 18:00

ISTANBUL je bio carski, vizantijski grad. Konstantinopolj. U šestom veku sazidana je Crkva Svete premudrosti pred kojom stojimo. Mesto krunisanja vizantijskih careva. Biser Konstantinopolisa, posle gotovo devet decenija muzejske namene, baština pod zaštitom Uneska, ponovo je postala džamija. Početkom jula ove godine, kada je Upravni sud u Ankari doneo odluku o njenom preimenovanju, zvonilo se na sva zvona da će freske i mozaici, pokrivene tokom molitve, biti na oku posetiocima posle namaza. A, da li je tako?

ЛИЦА АНЂЕЛА ПОД ПЛАШТОМ И КАД КЛАЊАЊЕ УТИХНЕ: Новости у Аја Софији - са верницима на молитви и туристима после пренамене (ВИДЕО)

Foto Igor Marinković

Nekoliko desetina minuta, pre podneva. Gužva je pred prvom kapijom. Vernici su strpljivi. U redu, šarenilo i tišina. Čitave porodice čekaju znak za ulazak. Opija i snaži miris Bosfora.

Mi smo iz centralne Bosne: Visoko, Zenica, Travnik. Pun autobus. Dolazimo godinama, a ovaj put neki od nas žele da budu i na molitvi - govori Travničanin. - Nismo ti mi baš neki vernici, ali nam je interesantno.

Minuti pre nego što će sat otkucati podne. Vreme je za džuma namaz, drugu molitvu. Obezbeđenje je učtivo. Poziva samo one koji žele da se pomole. Otvaraju kapiju. Sledi provera temperature. Upozoravaju da su maske obavezne. Na posetioce motre policija, žandarmerija i vojska. Naoružani i dugim cevima.

- Pojačano obezbeđenje je još od onog terorističkog napada u kome je stradalo desetoro stranaca, većina su bili Nemci - upućuje nas u tragičan događaj iz januara 2016. turistički vodič iz lokalne agencije.

BOŽANSKO PRISUSTVO

OD mnogih legendi koje se vezuju za Aja Sofiju i njenu posebnost, izdvaja se ona koja govori o božanskom prisustvu u samoj crkvi. Priča je da majstori dugo nisu mogli da nađu rešenje za izgradnju kupole. Dok su tragali, njihov alat je čuvao mladi šegrt. Njemu se ukazalo anđeo koji mu je dao plan izgradnje. "Ja ću da čuvam alat dok se ti ne vratiš, a ti potraži majstore i prenesi im plan." Majstori su, kad su čuli priču, kazali dečaku: "Ne vraćaj se, da sačuvamo božanstvo u crkvi".

Trenutak kada treba prekoračiti prag sasvim nepoznatog.

Ulazimo sa vernicima u predvorje hrama. Poštujemo sve što islamska vera nalaže. Obuću odlažemo na drvene police. Bezbroj polica. Bezbroj cipela. Razgažene. Nove. Brendirane. Prava prilika da se čovek obuje ko čovek.

Marama je slučajno skliznula. Pogled se zaustavio na veličanstvenom mozaiku. Prikaz Isusa Pantokratora je iznad Vrata pokajanja, Carskih vrata, samog ulaza u molitveni prostor. Isus je na tronu ukrašenom dragim kamenjem. Desnom rukom blagosilja sve koji ulaze u hram. U levoj ruci mu je sveta knjiga sa božanskom porukom iz Jevanđelja po Jovanu: "Mir neka je s tobom. Ja sam svetlost sveta".

Sa Isusove desne strane, savijen, za oprost moli vizantijski car Lav Šesti. Oprost moli, grešan jer se ženio četiri puta. U nivou ramena Svedržitelja, Bogorodica i jedan od arhangela. Ovaj mozaik, svedok istorije hrišćanstva, nije smetnja vernicima. On ostaje ispred, dok se oni mole. I, ne vide mu lice.

- Molim vas, stavite maramu - stigao je šapat iz mase. Primljen je kao dobra namera.

CRKVA, MUZEJ, DžAMIJA

SVETA Sofija, pod zaštitom Uneska od 1985, pet vekova je bila hrišćanski hram. Dva veka je bila Grčka pravoslavna crkva, da bi posle prvog pada Carigrada 1204. godine prešla u okrilje Rimske katoličke crkve. Heleni je ponovo preuzimaju 1261, a konačnom propašću Vizantijskog carstva i najezdom Osmanlija, postaje Carska džamija. Kemal Ataturk 1935. godine, uspostavljajući sekularnu državu, zatvara džamijske kapije i otvara muzej. U ovom statusu, Aja Sofija je bila sve do jula ove godine. Tada je Upravni sud u Ankari poništio Ataturkovu odluku i preimenovao je u džamiju.

Ispred nas, za svega nekoliko trenutaka popunjen je gotovo nepregledan molitveni prostor. Drvenom rešetkastom pregradom, odvojeni su muškarci i žene. Majke povele i decu. Mnogo je dece. Nestašni su, ali ne galame. Veru se po ogradi i valjaju po petrolej zelenom tepihu koji prekriva drevni mermerni pod.

Traje molitva. Talasi vernika, uz pojanje mujezina. Klanjaju Alahu. Ispod kupole koju, kao da samo nebo drži, plišani zastori. Pod njima, anđeli. Četvorica bezimenih heruvima, krilima zaogrnuti, pridržavaju svodove. Njih nije moguće sada videti, ali se čini da su upravo tako nevidljivi, još prisutniji. A, poznato je da islam ne prihvata prikaze božanskih i ljudskih lica. Ova vera u bogomoljama dopušta samo arabeske i kaligrafske ispise. Na galerijama, mozaici nisu pokriveni. Tamo, ipak, nismo mogli.

Zaklonjeni od pogleda su i mozaici Bogorodice i arhangela Gavrila, u polukupoli molitvenog naosa Svete Premudrosti. Zaklonjeni, jer su "u centru mihraba" - niši u zidu džamije kojoj su muslimani, tokom zajedničke molitve, okrenuti u pravcu islamskog svetilišta Meke.

- Pitala sam, ovde, zašto posle klanjanja, ne uklone zastore sa mozaika, odgovorili su mi da pripremaju rekonstrukciju kupola - kaže Larisa Gubanova.

Nekoliko dana smo dolazili. Zastori se nisu pomerili ni pre ni posle molitve... A, posle molitve, obezbeđenje je, možda, malčice strože prema vernicima nego prema znatiželjnim turistima. Komanda je pomalo i povišen glas: "Izlaz je tamo gde niste ušli". A, to je i prilika da se bolje upoznamo sa lepotom dostupnih vizantijskih mozaika: na južnom ulazu zlatom optočena Devica Marija, na tronu bez naslona, u krilu drži dete Isusa. Pijedestal na kome je ona, optočen je dragim kamenom. S njene desne strane je graditelj ovog hrama, Justinijan Prvi sa maketom Svete Sofije. S njene leve strane, car Konstantin Prvi, osnivač hrišćanskog Istanbula, sa modelom grada utvrđenog zidinama. I jedan i drugi ih prinose Mariji. Od slavne vizantijske antike Sveta Sofija je posvedočila preobražajima istorije naroda i vera. Zidovi ovog hrama, tokom proteklih petnaest vekova, upijali su molitve. Učinilo nam se, dok smo odlazili, da nas ispraćaju šapati iz kamena u kojima se mire vekovi suprotstavljenih civilizacija.

Kraj je dana. Nenadana kiša samo je raširila kišobrane.

AMALGAM KAMENA

DOK je od 532. do 537. godine građena sadašnja Aja Sofija, materijal je stizao iz svih krajeva sveta. Porfir, purpurni kamen dopreman je iz Egipta, zeleni mramor stigao je iz Tesalije, a žuti kamen, dekorativni granit iz Damaska. Gradilo ju je deset hiljada zidara. Neimar, Justinijan Prvi, imperator Istočnog rimskog carstva, koji je na temeljima stare crkve izgorele u požaru, podigao ovaj hram u slavu Mudrosti Božije i tako ga nazvao. Kazao je na završetku gradnje: "Solomone, nadmašio sam te".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (10)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna