NEĆE MOĆI: Tisoi iz našeg sokaka

Od Jozefa Tisa do Sare Valentik - kako se ućutkuje opozicija

НЕЋЕ МОЋИ: Тисои из нашег сокака

Foto: Z. Jovanović

Istorija se ponekad poigrava i sa zločincima. Tako je Vidkun Kvisling, norveški političar koji je sarađivao sa Hitlerom, postao gotovo univerzalni sinonim za izdajnika i kolaboracionistu. Toliko univerzalan da je njegovo prezime postalo opšta imenica. Danas je kvisling svako ko izda sopstvenu zemlju i stavi se u službu okupatora.

Ali ako već delimo istorijske etikete, onda bi bilo pravedno da se zapitamo zašto je baš Kvisling zaslužio tu neslavnu čast, a ne neki drugi koji su u saradnji sa nacistima otišli još dalje.

Jer ako je neko zaslužio da ponese titulu arhetipskog kolaboracioniste, onda je to slovački katolički sveštenik i predsednik Slovačke Republike Jozef Tiso.

Kvisling je bio na čelu marionetske vlade pod nemačkom okupacijom Norveške. Tiso je, međutim, bio predsednik države koja je imala nezavisnost, vladu, administraciju, policiju i vojsku, i koja je tu državnost stavila u službu Hitlerovog poretka.

Razlika je slična onoj između tadašnje Srbije i NDH. Nedić bi, naravno, bio Kvisling. Slovačka je bila prvi saveznik Trećeg rajha koji je pristao na deportaciju svojih Jevreja. Čak su Nemačkoj plaćali 500 rajhsmaraka po osobi.

Posebno odvratnom istorijskom figurom Tisa ne čini samo činjenica da je učestvovao u progonu i uništenju Jevreja. On je bio katolički sveštenik. Čovek koji je nosio svešteničku odoru, a politiku diskriminacije i progona opravdavao hrišćanskim, odnosno visokomoralnim argumentima. Nije, dakle, bio samo politički saradnik nacista nego je nastojao da svoje činjenje predstavi kao nešto što je u skladu sa najvišim moralnim uzusima.

Pod njegovim vođstvom Slovačka je pretvorena u jednopartijsku autoritarnu državu, u kojoj je politički pluralizam postao nepoželjna, a potom i zabranjena kategorija. Komunisti i socijaldemokrati su zabranjeni, a ostale političke organizacije naterane da se utope u Hlinkinu slovačku narodnu stranku. Izuzetak su predstavljale samo nemačka i mađarska stranka.

Izbori su pretvoreni u farsu - biračima je ponuđena jedna jedinstvena lista, koja je na izborima u decembru 1938. dobila gotovo neverovatnih 97,5 odsto glasova. Skupština je izgubila stvarnu ulogu zakonodavnog tela. Nije bilo potrebe za raspravom, opozicijom i demokratskim nadmetanjem. Vlast je već znala šta narod misli. Ili je barem znala šta narod treba da misli. A i šta je moralno.

Ukinuta je opoziciona štampa, uvedena i pojačana cenzura, a politički protivnici režima završavali su u zatvorima i logorima. Hlinkina garda, paravojna formacija vladajuće stranke, postala je instrument zastrašivanja i nasilja nad neistomišljenicima. Tako je Tiso, katolički sveštenik koji je državu proglasio hrišćanskom, uspostavio poredak u kojem su politička sloboda, sloboda govora i pravo na neslaganje postali gotovo jeretičke kategorije.

Tiso nije bio zadovoljan time da protivnike politički pobedi. Želeo je da ih ukloni iz javnog života, da im oduzme pravo na reč i da ih nauči da je ćutanje jedini prihvatljiv oblik političkog ponašanja. U tom duhu je, po preuzimanju vlasti, krajem 1938, za svoje prethodnike rekao: "Dvadeset godina su bili na koritu (državnim jaslama, prim F. R.). Moraju se pomiriti s tim da im narod sada kaže - vi ćete sada ostati lepo tihi, a tišina znači povući se i lepo držati jezik za zubima".

Skoro vek kasnije slične ideje se vraćaju, ali ne u bratskoj Slovačkoj, koju danas vodi jedan od najvećih evropskih lidera Robert Fico, nego u Srbiji. I opravdavanje nedopustivog moralom, i jedna politička lista, i progon koji neretko poprima obrise brutalnog fizičkog nasilja, i cenzura i ućutkivanje.

Novopečena potpredsednica Skupštine Srbije Sara Valentik rekla je: "SNS mafija nema pravo govora, nema pravo da ima poslanike, nema pravo da ima potpredsednike ni generalne sekretare." Da "drže jezik za zubima", drugim rečima.

Slično kao što je i predsednik Skupštine, moralni hrišćanin Aleksandar Čupić svoje neštedljivo kažnjavanje poslanika objasnio time da je prethodni saziv i izgledao tako kako je izgledao jer Ana Brnabić nije delila opomene. Tada je svako govorio, a sada će se znati neki red.  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

pogledaj sve

18+ Zabranjeno je učestvovanje maloletnih lica u igrama na sreću. Igre na sreću mogu izazvati zavisnost.

Komentari (0)

DVOCIFREN RAST PROMETA UZ VIŠE OD 190 MILIONA PRODATIH PROIZVODA: dm beleži još jednu rekordnu godinu