PESNIČKA OAZA NA OBALAMA LIMA: U antologijskom izboru poezije "Drvo zavičaja" zastupljeno 40 najpoznatijih pesnika Priboja sa po više pesama

D. GAGRIČIĆ

29. 03. 2021. u 13:22

STARI FAP-ovi kamioni i Limske večeri poezije su prve asocijacije kad se pomene Priboj, sedište pogranične opštine, nedaleko od ušća Uvca u Lim i međe sa Bosnom. Zasluga je kamiondžija i pesnika što su grad doveli na privrednu i književnu mapu Srbije.

ПЕСНИЧКА ОАЗА НА ОБАЛАМА ЛИМА: У антологијском избору поезије Дрво завичаја заступљено 40 најпознатијих песника Прибоја са по више песама

Foto D. Gagričić

Ove veze potvrđuje nedavno objavljen zbornik poezije "Drvo zavičaja - pribojski pesnički krug". Antologijski izbor pesničkog stvaralaštva ovog kraja ugledao je svetlost iz pera Mirka Ikonića (70), profesora književnosti, pesnika, pripovedača i književnog kritičara, autora petnaestak knjiga. Zastupljeno je 40 pesnika sa po više pesama, među kojima i nekoliko srednjovekovnih stvaralaca. Jedan od ključnih kriterijuma izbora bio je objavljena knjiga, pa je zbornik svojevrstan vodič do zbirki autora.

Dugogodišnji istraživač istorije književnosti pribojskog kraja, kaže da je pesničko stvaranje oživelo u drugoj polovini 20. veka, zahvaljujući razvoju industrije (FAP, "Inkop" "Poliester") i otvaranju tri srednje škole. A kako je Priboj, imajući u vidu književni život, pre svega književne večeri i izdavačku delatnost, odavno dobio odrednicu - pesnički grad, Ikonić kazuje:

- Za književno stvaralaštvo, pored Limskih večeri poezije, pokrenutih 1969. godine, značajno je bilo osnivanje Kluba mladih pisaca i ljubitelja knjige 1966. i pokretanje podlistka "Vidici" (1967.) u "Informatoru" FAP-a. Značajnu ulogu odigrala je i Međurepublička kulturno-prosvetna zajednica u Pljevljima i časopis "Mostovi", štampajući knjige većine pribojskih pesnika tog doba.

U tako organizovanom književnom životu darom i umećem predstavili su se, kako navodi autor zbornika, stvaraoci rođeni između 1935. i 1958. godine: Nadežda Nada Vitorović, Ruždija Krupa, Puniša Papić, Vujica Bojović, Faruk Dizdarević, Rasim Ćelahmetović, Dragojle Drčelić, Vidoje Pijevčević, Tatjana Birišić, Milutin Romandić, Ismet Čivgin, Mirko Ikonić, Radmila Trišević, Ivan Komarica, Ervina Mila Omeragić Džanović, Svetlana Ratković Topalović i Dobrica Čolaković.

- Ovo je ujedno najplodniji i estetski najvredniji period, gde se još uvek uočava entuzijazam i zanos koji je bio karakterističan za deceniju-dve posle Drugog svetskog rata - kaže Ikonić. - U stilskom i estetskom pogledu još uvek je veoma izražen modernistički duh prvih decenija 20. veka, od impresionizma, simbolizma, ekspresionizma i nadrealizma, do nekih sasvim novih i eksperimentalnih pravaca i pokreta.

Stranice zbornika "Drvo zavičaja" podsećaju da je već negde sedamdesetih godina stasala jedna nova generacija obrazovana i samouverena: Slobodan Gazdić, Snežana Mrkonjić, Mira Pantović, Želimir Novaković, Dubravka Mlađenović, Nikola Amđić, Kenan Krupa, Miroslav Bjelović, Bojan Bjelić, Maja Dimitrov, Marija Ječmenica, Milana Stupić, Valentina S. Topalović, Ajša Ćelović i Aleksa Nikačević. I kod njih je izražena veza sa tradicijom i neki novi tonovi i poetike prispele i sa zapada i sa istoka.

Pesnički venac nastavljaju da pletu mlađi, a Ikonić uočava da su im prve knjige bez one neophodne vremenske i stvaralačke distance, pa su prisutne nezrelost i površnost. Ipak, kako kaže, generacijski jaz ne sputava mlade glasove da stilom i sopstvenim izrazom daju doprinos književnom životu.

VENAC POBEDNIKA

OSTAVLjAJUĆI trag u vremenu, petoro pribojskih pesnika je pobedilo tokom pola veka trajanja Limskih večeri poezije - Ruždija Krupa, Mirko Ikonić, Milutin Romandić, Svetlana Ratković i Nikola Anđić, a njihove portrete na koricama zbornika crtežom je ovekovečio Milan Tubić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

PREMA FROJDU: Pet stvari koje mentalno jake osobe nikada NE rade