Milorad Telebak: Jezik i narod dele istu sudbinu

SRPSKI jezik je danas u opasnosti. Napadnut je sa svih strana. Spolja - invazijom tuđih reči, najviše iz agresivnog engleskog jezika, a iznutra rđavim prevodima, providnim perfidno smišljenim nametanjem, ali i našom nebrigom o svome jeziku.

Budućnost srpskog jezika će biti identična kao i budućnost naroda, jer su jezik i narod uvek delili sudbinu. Ovo u razgovoru za „Novosti“ kaže Milorad Telebak, lingvista koji još od 1992. vodi borbu za srpski jezik, koja se već pretvorila u misiju.

* Gde je u BiH zatajila briga o srpskom jeziku i koja nam opasnost preti?

- Svedoci smo porazne činjenice da se već skoro četiri decenije gramatika i pravopis, koji su osnova pismenosti, vrlo malo uče u osnovnim školama, a u srednjim gotovo nikako,pa čak ni u gimnazijama. Imamo psihološki defekt, da nam je sve što je tuđe, značajnije i važnije od našeg, pa tako i reči i pismo. Draža su nam druga pisma, iako je ćirilica najsavršenija. Javne ličnosti i veliki broj visokobrazovanih ljudi u BiH ne znaju norme srpskog jezika, a mediji, među kojima prednjači televizija, preuzimaju jezik birokratije i pogubno utiču na jezik naroda.

* Ko to danas u BiH izbegava ime srpskog jezika?

- Mi prvi grešimo, jer se sve češće čuje „maternji jezik“, „naš jezik“, samo da bi se izbegao atribut „srpski“. Čak ni u Ustavu ne piše da je u RS u upotrebi srpski jezik, već je amandmanom visokog predstavnika utvrđeno da je u upotrebi jezik srpskog naroda, jezik hrvatskog naroda i jezik bošnjačkog naroda, što nema nigde u svetu. Srpski je nakon raspada Jugoslavije raščerečen na više jezika, koji su samo imenom jezici, ali to nisu lingvistici, a to je posebno izraženo na prostorima BiH. Muslimani i Hrvati u BiH danas pričaju kako nikad pre nisu pričali i trude se da što više zastupaju „novokomponovanih“ reči, samo kako bi izbegli nazive i reči iz srpskog jezika.

* Kako odbraniti srpski jezik i pismo?

- Jezik služi i pojedincu i narodu, on nije privatno blago, nego je opšte dobro. Zato i briga o njemu treba da bude i pojedinačna i zajednička. Svoj jezik treba voleti i učiti, jer ćemo ga samo tako i sačuvati. To treba da imamo stalno na umu, pre nego što bude kasno, jer smo svakodnevno svedoci izumiranja mnogih jezika, pred najezdom opšte amerikanizacije i invazije engleskih reči. Škole su dužne da učenike prvo nauče standardnom srpskom jeziku, ministarstvo prosvete i kulture treba da tome prilagodi plan i program, a javni servisi bi mogli uz više brige i razumevanja biti uzor lepoga govora i pravilnog jezika.

* Razvijenost srpskog u poređenju sa drugim jezicima?

- Naša pismenost seže u vreme pre hiljadu godina, a poznato je da su veliki umovi, kao što su Gete i drugi, učili srpski jezik da bi upoznali srpsku narodnu umetnost. Srpski jezik spada među srednje razvijene jezike. Rečnik književnog i narodnog jezika Instituta za jezik Srpske akademije nauka imaće od 400.000 do 500.000, a to je ogroman leksički fond, pa se može reći da je po broju reči srpski veoma razvijen.

* Položaj srpskog jezika u svetu i predviđanja za budućnost?

- Srpski jezik je u dijaspori još ugroženiji, zato što su naši ljudi manjina, nemaju međusobnih kontakata i deca emigranata gotovo da ne znaju srpski jezik. Sve katedre srbokroatistike koje su postojale po stranim državama, od početka rata su uglavnom prestale da budu katedre srbistike i postale katedre bošnjakistike i kroatistike. Nije bilo mogućnosti ni pameti da ih sačuvamo, a posledice se već osećaju. Ipak, verujem da će novija srpska inteligencija, koju pretežno čine intelektualci, više pažnje posvetiti očuvanju svoga jezika i nacionalnog identiteta.