Komedija je pravi lek za tugu: Ivana Mladenović, dobitnica nagrade FESTA
11. 03. 2020. u 12:54
.jpg)
Ivana Mladenović
Rediteljka Ivana Mladenović, dobitnica nagrade FESTA za ostvarenje pod naslovom "Ivana Grozna": Uspeh filma je već sama činjenica što se gledaoci smeju, bez obzira na to u kojoj se zemlji prikazuje
Ova hrabra, autentična i drska komedija o ženi na rubu nervnog sloma, kako je saopštio žiri u obrazloženju za nagradu "Beogradski pobednik", snimljena je u rumunsko-srpskoj koprodukciji, a primajući nagradu ona se zahvalila svojim sugrađanima u rodnom Kladovu i Filmskom centru Srbije na podršci. Jer, osim što Ivana Mladenović u ovoj neobičnoj komediji glumi samu sebe, svoje sopstvene živote igraju i svi članovi njene porodice, prijatelji i meštani Kladova.
- Sa strahom sam ušla u ovu priču, jer ljudi kažu da kada radiš film o sebi, svojoj porodici i ljudima koje znaš, to malo koga može da zanima. Ne mogu da kažem koliko tu ima realnosti, ispovesti i autobiografskog, a koliko fikcije, jer mislim da ni za jedan film to ne može precizno da se tvrdi. Kada su pisca pitali koliko ima istine u njegovom autobiografskom romanu, odgovorio je da, ako mora da kaže u baš u procentima, to iznosi sedamdeset odsto. Eto, neka bude da i u mom filmu ima toliko realnog - kaže Ivana Mladenović, koja je u Rumuniji, gde radi, već odavno zvezda kao glumica i rediteljka, i čiji je trijumf na Festu bio gotovo očekivan.
"Ivana Grozna", priča o glumici na radu u Rumuniji koja se vraća na odmor u rodno Kladovo, gde mora da prihvati da bude zaštitno lice muzičkog festivala, ali i da se suoči sa skandalom zbog svoje veze sa znatno mlađim lokalnim momkom, osvojila je Specijalnu nagradu na festivalu u Lokarnu, nagradu za najbolje ostvarenje na Zagreb film festivalu, a s velikim uspehom prikazana je i na "Kustendorfu", u Trstu, Anžeu, Geteborgu.
- Kada je film bio gotov, ali i dok smo snimali, kroz komentare saradnika shvatila sam da su sa puno toga mogli da se poistovete. Bilo da se to odnosi na njihove lične strahove i napade panike, prepoznavanje života u malom mestu, ili na motiv života u drugoj zemlji i povratak kući. Ono što je, najvažnije u ovom filmu je to što su svi ljudi koji su akteri događaja, glumili svoje sopstvene živote.
“Ivana Grozna“

Povratak u roditeljski dom i staru sredinu, kako ističe, znači i povratak starim radostima, ljubavima, tugama, nesporazumima..., a ono što je ona želela i na čemu je insistirala, je da se publika ne smeje životu ljudi u malim sredinama, nego da se smeje zajedno s njima.
- Reč je o stvarnom događaju iz 2017, kada je meni zaista bilo loše posle snimanja prethodnog filma, i vratila sam se iz Rumunije u Kladovo. Tu sam počela da pišem scenario, a onda sam piscu Adrianu Čopu dala da se malo "igra" sa njim. Pošli smo od toga da je u osnovi jedna tužna priča, i da ponavljanje neke realne tragične situacije pred kamerama može da se napravi samo u žanru komedije. Ako je prvi put ono što se stvarno događalo u životu ljudima koji igraju u filmu bilo zaista teško, morali smo da nađemo komične momente da ne bismo skliznuli u tugu i patetiku. Zato je za mene veliki uspeh filma "Ivana Grozna" već sama činjenica što se gledaoci smeju, bez obzira na to u kojoj se zemlji prikazuje - navodi Ivana Mladenović.
U rumunskom filmu "Srca sa ožiljcima" (po bestseler romanu Maksa Blehera), u režiji Radua Žudea, koji je prikazan u glavnom takmičarskom programu Kanskog festivala, ulogom glavne junakinje osvojila je kritičare. Njen prvi igrani film "Vojnici: Priča iz Ferentarija" premijerno je prikazan u Torontu, u San Sebastijanu je osvojio Specijalnu nagradu, a nagrađen je i na našem Festivalu autorskog filma.
DOBRA KLIMA
"IVANA Grozna" je prvi film Mladenovićeve koji je prikazan na Festu.
- Veoma sam srećna zbog toga. U Beogradu sam tri godine studirala pravo i tri puta pokušala da upišem režiju na Fakultetu dramskih umetnosti. Kako se to nije desilo, odlučila sam da odem u Rumuniju, iako nikada nisam ni pomislila da tamo studiram. Diplomirala sam režiju u Bukureštu, na Nacionalnom univerzitetu za pozorište i film. Pokazalo se da je ta dobra filmska klima, koja u Rumuniji postoji poslednjih dvadesetak godina i rumunskoj kinematografiji donosi nagrade na najvećim svetskim festivalima, za mene bila vrlo podsticajna