KLJUČ JE BIO U RUKAMA ZAPADA: Poslednju deceniju dvadesetog veka srpski narod je dočekao rasparčan i neorganizovan
SLOVENIJA i Hrvatska su imale jasan interes i cilj da se odvoje od Jugoslavije. Ostalim republikama, Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, više je odgovaralo da se bez sukoba sa velikim silama Zapada dočepaju samostalnosti, nego da ostanu u Jugoslaviji. Odluka Evropske unije da ignoriše ustavna prava srpskog naroda koji živi u republikama van Srbije, stavio ga je u poziciju da sam, uz pomoć Srbije, traži rešenje za zaštitu svojih prava i interesa.
Arhiva
Srpski narod u Hrvatskoj je na svojoj etničkoj teritoriji osnovao Republiku Srpsku Krajinu, u koju je Savet bezbednosti OUN poslao svoje mirovne snage, kako bi srpski narod bio zaštićen od hrvatskih paravojnih jedinica do iznalaženja političkog rešenja prihvatljivog za obe strane.
Uprkos tome, a uz pomoć i podršku svojih saveznika i savetodavaca, hrvatska vojska je, i pored prisustva mirovnih snaga OUN, grubo i munjevito zauzela teritoriju na kojoj vekovima živi srpski narod i izvršila progon više stotina hiljada Srba, naočigled čitavog sveta, koji nije reagovao.
A zašto nije reagovao veoma je jasno - evropske zemlje i SAD, koje su za to bile prve pozvane, u stvari su saučestvovale u zločinu. Pomogle su Hrvatskoj i vojno i savetodavno da problem sa Srbima reši progonom.
SRPSKI narod u Bosni i Hercegovini odlučio je da na svojim etničkim prostorima organizuje otpor samoproglašenoj državi BiH sa većinskom muslimanskom vlašću i da stvori svoju Republiku Srpsku, koju je, posle trogodišnjeg rata, međunarodna zajednica priznala Dejtonskim sporazumom, kao ravnopravni entitet sa muslimansko-hrvatskom federacijom u BiH.
CRNI OBLACI NAD SRBIJOM
BEZ obzira na sve srpske nesloge, u navedenim istorijskim okolnostima bilo ko da se našao na čelu Srbije i srpskog naroda u poslednjoj deceniji prošlog veka imao bi ogromne teškoće da spase naciju i državu od "crnih oblaka" koji su se nad njima nadneli. Ključ za izbegavanje ratnih sukoba nije bio u rukama srpskog naroda, nego u rukama velikih sila Zapada, a o pravima srpskog naroda nije se moglo ni razgovarati. Kao da ta prava nisu ni postojala, skoro kao da taj narod nije postojao, izuzev da bude optuživan i satanizovan.
U takvu istorijsku situaciju raspada Jugoslavije srpski narod je ušao, defakto, rasparčan i neorganizovan. Stigla su ga politička rešenja donošena od Drugog zasedanja Avnoja do Ustava SFRJ iz 1974. godine. Nije imao jedinstveno rukovodstvo nijedan legalni centar gde se odlučivalo o srpskim interesima. Srbi u Republici Srpskoj Krajini, Srbi u Republici Srpskoj i Srbi u Srbiji, imali su zasebna rukovodstva, a bili su u situaciji da donose krupne i sinhronizovane odluke. Tradicionalna srpska nesloga i ovoga puta je često dolazila do izražaja. Bilo je i žestokih međusobnih optuživanja i političkih razlaza. Još gora situacija bila je u odnosima između srpskog i crnogorskog rukovodstva, kao i između srpskog i federalnog jugoslovenskog rukovodstva, za vreme Savezne Republike Jugoslavije, države Srbije i Crne Gore.
Ni u samoj Srbiji nije bilo dovoljno sloge, iako bi u takvim teškim istorijskim okolnostima svaki narod objektivno bio dužan da političke razmirice ostavi po strani i da se okrene zaštiti interesa države i naroda u celini.
VLAST je maksimalno pomagala, pre svega politički i ekonomski, srpski narod van Srbije da opstane i izbori se za svoja legitimna prava, ali je bila u stalnim sukobima sa opozicijom, koja je pokušavala i silom da preotme vlast. Opozicija je, kako bi lakše srušila aktuelnu vlast, sarađivala sa dokazanim neprijateljima srpskog naroda, čak i sa onima koji su bombardovali našu zemlju i u to vreme. Još otvorenije je u istom smeru postupalo rukovodstvo Crne Gore, koja je u to vreme bila u sastavu zajedničke države.
Pored tradicionalne srpske nesloge, na koju su srpski neprijatelji računali, drugi bitan unutrašnji problem proisticao je iz dugogodišnje i višedecenijske prakse okrivljavanja Srba za sve i svašta u Titovoj Jugoslaviji, što je preraslo u naviku pa i prećutnu saglasnost u jednom delu srpske elite. Iz toga je nastala praksa samooptuživanja i solidarnosti sa dijagnozama Zapada koji je konstantno i apriori podržavao sve druge jugoslovenske narode i njihove interese i zahteve na račun Srba i srpskih interesa. Taj model je preuzela srpska opozicija koja je i nastala na tom talasu i u tim okolnostima i koja je nastojala da se domogne vlasti i sruši tzv. srpski režim po svaku cenu, pa i po cenu objektivnog nanošenja štete srpskim interesima i srpskoj vlasti u tim dramatičnim okolnostima.
Preporučujemo
KATASTROFA U VAŠINGTONU: Tramp odobrio vanredno stanje
AMERIČKI predsednik Donald Tramp odobrio je deklaraciju vanrednog stanja za Vašington kako bi savezne vlasti pomogle pri sanaciji kanalizacione katastrofe koja je počela prošlog meseca.
22. 02. 2026. u 13:41
VAŠINGTONU STIGLO UPOZORENjE: Ne pokušavajte da narušite naše odnose sa Moskvom
BELORUSKI predsednik Aleksandar Lukašenko izjavio je danas da je na početku pregovora između Belorusije i SAD upozorio Vašington da ne pokušava da naruši odnose između Minska i Moskve.
16. 02. 2026. u 15:09
POREKLO VASILIJA KOSTOVA: Rođen u Beogradu, ali njegovi roditelji NISU odatle - slave Svetog Luku
VASILIJE Kostov odavno više nije samo mlada nada Crvene zvezde. Nikako! On je jedan od motora i pokretača crveno-bele čete, a to pokazuju i golovi koje daje na velikim mečevima.
22. 02. 2026. u 18:50
Komentari (1)