PREPREKE SU POKRETAČKA SNAGA I MOTIV: Sandra Perović o časti da bude član žirija "Zlatnog globusa", slavnim glumcima koji su je oduševili

Jelena BANjANIN

30. 04. 2023. u 10:40

FILMSKOJ kritičarki, televizijskoj autorki i urednici Radio-televizije Srbije, Sandri Perović, nedavno je ukazana velika čast.

ПРЕПРЕКЕ СУ ПОКРЕТАЧКА СНАГА И МОТИВ: Сандра Перовић о части да буде члан жирија Златног глобуса, славним глумцима који су је одушевили

Foto RTS

Iz Holivuda joj je stigao poziv da bude novi član žirija prestižne nagrade "Zlatni globus". Perovićeva decenijama posvećeno prati filmsku umetnost i poznata je po autentičnim intervjuima sa oskarovcima, glumačkim zvezdama i eminentnim rediteljima, izveštajima iz prvih redova festivala u Kanu, Veneciji, Berlinu i Beogradu, kao i po emisiji "Velika iluzija".

Kako ste doživeli poziv da ove godine glasate za "Zlatni globus" koji vrednuje TV i filmsko stvaralaštvo i koji je uobičajeno "preporuka" za Oskara?

- To je dobra vest za mene lično i za našu zemlju. Stigao mi je mejl dobrodošlice od predsednice Udruženja stranih novinara akreditovanih u Holivudu, Helen Honi, koja je potvrdila da je prihvaćeno moje članstvo u ove godine raznovrsnom glasačkom telu za dodelu prestižne nagrade. Podvukla je u tom pismu da smo svi mi, kao međunarodni glasači, označili prekretnicu u istoriji Udruženja stranih novinara akreditovanih u Holivudu koja je započeta 1943. godine. Podsetila bih da je Udruženje pretrpelo kritike 2021. godine, na 78. dodeli "Zlatnih globusa", zbog odsustva multietničnosti, mnoge zvezde su se te godine odrekle nagrada, nije bilo televizijskog prenosa, pa su promene stigle u pravi čas. Zbog toga su odlučili da aktiviraju i međunarodne glasače. Svakako, lepo je biti deo te "istorije" i trenutka kada su se "Zlatni globusi" otvorili premadrugim delovima sveta.

U našem prethodnom intervjuu rekli ste "tamo gde postoji volja, postoji i način". Otud pitanje da li ste posle učešća u žirijima Kanskog, Venecijanskog i Berlinskog festivala očekivali poziv koji je stigao iz Holivuda?

- Doživljavam ga kao odgovornost i nadgradnju na minuli rad sa dugom kilometražom. Vožnja nije bila lagana tokom svih ovih decenija, a prepreke su poslužile kao pokretačka snaga i motiv. Sasvim izvesno, biće mnogo posla u smislu količine filmske i televizijske produkcije koju treba savladati i konačno ocenjivati.

U biografiji imate upisanih više od 500 ekskluzivnih intervjua. Koji su najupečatljiviji koje ste uradili i zašto?

- Mnogi susreti su doneli uzbuđenje, profesionalnu satisfakciju, čast, zadovoljstvo jer sam ostvarila komunikaciju sa ljudima koji su stvarali i koji kroje istoriju filma. Neodoljivo je bilo razgovarati sa lucidno šarmantnim Kolinom Farelom, raspevano brižnim Hjuom Džekmenom, britanskim džentlmenima sa tituom "ser" Majklom Kejnom (rođeni smo istog dana), čovekom izvrsne memorije Entonijem Hopkinsom i Džeremijem Ajronsom, elokventnim sagovornikom koji se udubljuje u suštinu pitanja. Sa Harvijem Kajtelom, dobrim proceniteljem predstavnika "sedme sile" - koji mi je rekao "Vi ste mi danas postavili nabolja pitanja", sa Nikolasom Kejdžom, jednim od najviše otvorenih i najzahvalnijih glumaca za intervjue za koga ne postoje neprijatna pitanja, sa Metom Dejmonom, velikim glumcem, skromnim i jednostavnim čovekom koji je tokom intervjua priskočio da pomogne kolegi snimatelju u nameštanju stativa. Prijao mi je razgovor sa Ejmi Adams koja mi je rekla "Dopada mi se vaša energičnost". Najsvežiji utisci su intervjui sa oskarovcima Džud Denč i Raselom Krouom, koji su još jedna potvrda da su najveća imena i najzahvalniji sagovornici.

Sa Itanom Houkom i Amandom Sejfrid, Foto Privatna arhiva

Sa kojim od poznatih filmskih lica vam je posebno bilo prijatno da radite?

- Zajednički imenitelj svih ekskluzivnih intervjua koje sam do sada uradila sa rediteljima i glumcima izvan granica Srbije je film. Pitanja koja im postavljam su na temu novih, starih i budućih ostvarenja, kao i njihovih karijera. Ukoliko sagovornik sam nametne temu koja izlazi iz pomenutih okvira i da mi šlagvort, onda se manevarski prostor otvara. Tako sam sa Ričardom Girom razgovarala o filozofiji, budizmu i meditaciji, sa Entonijem Hopkinsom o Beloj crkvi, gde je davno snimao "Rat i mir", Itan Houk je imao zanimljive opservacije o životu, u kojima se često osvrtao na razvod od bivše supruge Ume Turman. Ostavio je utisak osobe razočarane u ljubav. A Vensan Kasel mi je tokom intervjua priznao da Evropljani imaju kompleks zato što filmsku industriju u svetu uglavnom drže Amerikanci, da se ljudi osećaju manjim, ali da kada odu u Ameriku shvate da je i za njih podjednako teško da snimaju filmove. Izabel Iper, koja je prošle godine bila nominovana za Oskara i nažalost ga nije dobila, rekla mi je da je svesna da ga i najveći ljudi nikada nisu dobili.

Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili iz novinarskog posla?

- Novinarstvo je više od posla. Profesija koja vas podstiče da konstantno unapređujete sebe, samim tim i proizvod svog rada, da radite velike stvari i stalno postavljate nove granice. Tu su i neizostavna odricanja, kao deo posla, često i manjak vremena.

Posvećenost novinarstvu donosi slavu, ali i troši. Umeće u svemu tome je - da naučite da se sačuvate.

Da li mislite da je vaš posao istovremeno i izazov i vaša lična privilegija?

- To je posao koji kada vas jednom uvede u dinamičan i uzbudljiv svet, teško ga napuštate. Čini vam svaki dan drugačijim i ispunjava vas, pod uslovom da ga volite i da ste spremni da vodite život koji nije baš konvencionalan.

Kada ste shvatili da je film vaša strast, a potom i vaš posao?

- Pripadam generaciji koja je sticala iskustvo prateći rad najboljih novinara i urednika u Televiziji Beograd i koja je zagovarala kvalitet pri građenju karijere do koje se nije tako lako dolazilo. Kao čovek televizije koji je poznavao svaku poru tog medija, Slobodan Novaković je prepoznao da je film nešto što me suštinski interesuje, otvorio mi je širom vrata i ukazao poverenje. To je bila dobra polazna osnova i kada bih se uz pomoć vremeplova vratila u to vreme, isto bih izabrala - jer film je sublimacija svih drugih umetnosti koje su mi kroz obrazovanje bile bliske.

Kako se živi od filma?

- Kada se reflektori ugase, svi se vraćamo svojim običnim, malim životima, koji ponekad liče na film koji može da bude raznolikih žanrovskih odrednica.

Koji filmovi su promenili vaš pogled na svet?

- Važno je da vas film ubedi, da mu verujete, da vas dotakne, da često ukaže na stvari koje ne vidimo oko nas i dalje od nas. Da se saživite sa njim i sa pričama i sudbinama filmskih junaka. Da o filmu razmišljate, polemišete i kada napustite bioskopsku dvoranu, da ga i drugima preporučite. Naravno, treba da postoji i ona druga vrsta filmova čija je misija da vas zabave i razonode.

Koliko vam je teško da ostanete objektivni dok govorite o filmovima koje stvarno volite?

- Uvek je važno biti objektivan - bilo da je reč o filmovima koje volite ili ne, o delima reditelja čiji vam je senzibilitet blizak ili o naslovima koje potpisuju autori čiji niste poklonik.

Ričard Gir, Foto Privatna arhiva

Kako se nosite sa slavom i popularnošću koja dolazi sa vašim poslom?

- Ljudi sa kojima imam prilike da vodim intervjue jesu slavni i popularni i nije im ni malo jednostavno da nose teret te popularnosti, jer su lišeni slobodnog života. Sebe svakako ne doživljavam na taj način.

 

DUGE ŠETNjE STARIM STAZAMA

OSIM filma, šta vam još donosi inspiraciju i radost?

- Odlazak na Palilulsku pijacu, do Crkve Svetog Marka i, pre svega, Tašmajdan. To je mesto gde sam prohodala i za koje je vezan moj život. Raduju me i duge šetnje po gradu starim stazama, sviranje klavira, kvalitetno vreme koje provodim sa ljudima koji čine moje okruženje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri