Novosti u poseti manastiru u Dalmaciji: Ni sa kim zapevati, ni zaplakati

J. MATIJEVIĆ

25. 08. 2018. u 21:01

Reporter "Novosti" u poseti bratstvu u manastiru Dragović nadomak Vrlike, u Dalmaciji. Najmanje prognanika vratilo se u Dalmaciju, a još manje u Cetinsku krajinu

Новости у посети манастиру у Далмацији: Ни са ким запевати, ни заплакати

Manastir Dragović

NAŠ Dragović je manastir starostavni. Sa svetinjama Krupom i Krkom već sedam vekova triptih je pravoslavlja u Dalmaciji. Sva tri pamte i slavne dane i mnoga stradanja. Ali, istoričari kažu da je Dragović sreće najhuđe. Od osnivanja 1395. godine, pa do naših dana. No, ipak bih pre rekao da nam je manastir Dragović ovde u Dalmaciji, u Hrvatskoj, baš svojim upornim postojanjem, seleći se sa mesta na mesto, rušen i opet podizan, potapan i ponovo vaskrsao, zapravo uteha, putokaz, nadahnuće i podsetnik. Ne samo srpskom narodu Cetinske krajine, već i Srbima širom sveta.

Ovim rečima dočekao nas je jeromonah Jovan u manastiru Dragović. On i iguman Varsonufije sadašnje su bratstvo ovog dalmatinskog dragulja pravoslavlja. U svetinju na sredokraći puta od Vrlike do Sinja, vratili su se 2004, devet godina nakon njenog poslednjeg teškog stradanja u zloglasnoj "Oluji".

- Moramo se sabirati u duhu, u temelju koji je čvrst, koji je jak - nastavlja jeromonah Jovan. - Ako se budemo sabirali oko bilo kakve prolazne ideje, i mi ćemo biti prolazni i sve kratkotrajniji. Važno je da se okupljamo u onome što je naš stradalni narod čuvalo na ovim prostorima, a to su upravo bile srpske svetinje, među kojima je i manastir Dragović.

IZNEDRIO "SINjSKU ALKU" PRVE alkarske igre, sadašnja "Sinjska alka", održavane su na imanju Dragovića - priča otac Jovan. - Alkari iz Sinja su i danas zadržali srpsku nošnju, samo su kapu malo promenili. Izvornu srpsku alkarsku nošnju i danas nose naši pravoslavni Čuvari Hristovog groba. To je običaj zabeležen samo u Jerusalimu i Vrliki. Srbi su ga još u srednjem veku preneli iz Svete Zemlje, a očuvan je i posle Drugog svetskog rata. Sada ga upražnjavaju i katolici u Vrliki.

Pročitajte još - U KNINU SA SRBIMA: Ovde smo da ne umre nada

Da je i zaista tako, da im je Dragović na srcu, Srbi iz Cetinske krajine, Dalmacije, kao i njihovi potomci rasuti širom sveta, potvrdili su i tokom poslednje obnove ove Božje kuće.

- Obnova je počela 2002. godine - priča naš sagovornik. - Zatekli smo svetinju u očajnom stanju. Opustošenu tokom "Oluje", i još više od neljudi uniženu. Sedam godina i crkva i kapela bile su štala za nekoliko stotina goveda. Bilo je sablasno i mnogo nas je bolelo, ali nije bilo vreme za plakanje već za rad. I ma koliko bio daleko od ove svetinje, narod je prilozima ponovo pokazao koliko mu je ona važna i koliko je jaka duhovna podloga Srba. Dragović se opet uzdigao, zahvaljujući svojim vernicima i Eparhiji dalmatinskoj. Hrvatska država obnovu je pomogla sa nekoliko hiljada evra.

U godinama koje su usledile, urađeni su novi podovi, bratstvo se vratilo 2004, a manastirska crkva i kapele su freskoslikane četiri godine kasnije. Uređena je mala manastirska ekonomija, vrt, pčelinjak... I sam manastir koji je bio uknjižen na "Hrvatske šume" uspeli su da vrate pod okrilje SPC. Potražuju još oko 500 hektara zemlje...

- Najviše nam, ipak, nedostaje narod - zamišljen, sa opipljivim bolom u glasu, priča jeromonah Jovan. - Ni sa kim zapevati, ni zaplakati. Najmanje prognanog naroda vratilo se u Dalmaciju, a još manje u Cetinsku krajinu. Leti se organizuju, dođu, duše nam razgale. A, zimi niko ne svrati ni po 10-15 dana. U Otišiću, nekad najvećem selu oko Cetine, sad jedva ima dvadesetak duša. I to su uglavnom stariji ljudi, kao i svuda, pa je red da mi pomažemo njima, a ne oni nama. Mnogo je primera biblijske sirotinje. Muka je to. Struja, voda i asfalt u nekim selima i dalje su misaona imenica.

Reporter "Novosti" u manastiru Dragović

Asfalt je misaona imenica i za bratstvo manastira. Iako je svetinja podignuta uz put koji spaja Vrliku i Sinj, asfalta nema dva kilometra pre i pet kilometara posle porte. Usput nigde nema ni putokaza za Dragović, hrišćansku bogomolju koja je ravno 623 godine svedok istorije u Cetinskoj krajini. Prva tabla sa imenom manastira tek je desetak metara ispred. Naći će ga samo namernik.

- Od izgradnje prvobitnog manastira 1395. do danas, ni ratovi ni razne druge pošasti ne mogu se meriti sa najvećim stradanjem 1954. godine, kada je svetinja potopljena zbog izgradnje hidroelektrane Peruča - kaže naš sagovornik. - Tada je potopljeno i desetak srpskih sela, a više od 8.000 Srba, gotovo sav naš narod iz Cetinske krajine, odselio se mahom u Srbiju. Izgradnjom brane na reci Cetini, tada je potopljena najplodnija zemlja koju su Srbi vekovima obrađivali i iz milošte je nazivali "mala Šumadija". A, isplativost brane je od samog početka bila vrlo upitna. I proračuni pre izgradnje pokazivali su da elektrana ne može dati struje koliko se moglo prihodovati od poljoprivrede iz doline Cetine. Ali, bojim se da je i tada posredi bilo nešto drugo...

Jeromonah Jovan i belgijski ovčar Cezar

No, uprkos svemu, na komadu dalmatinskog krša, ispod moćne Dinare, čini se tik nadohvat nebu, ogledajući se u plavim vodama Perućkog jezera - Dragović živi. A, jeromonah Jovan kaže:

- Čuvamo pravoslavlje i srpstvo u Dalmaciji, našu nacionalnu svest, pismo i kulturu. Život ovozemaljski satkan je od sreće i stradanja. Sada je ovo drugo vreme, ali uz veru doći će i bolji dani.

UZNEMIRUJUĆA SLIKA

MANASTIR Dragović podignut je 1395. uz reku Cetinu, nedaleko od Vrlike - priča jeromonah Jovan. - Godine 1480. Turci su ga opustošili, pa je svetinja obnovljena, a bratstvo se vratilo posle dve decenije. Vek kasnije, gonjeni gladnom godinom, monasi ga ponovo napuštaju i Dragović je bio pust do 1694. kada ga je obnovio episkop Nikodim Busović. Nestabilno tlo, na kojem je bio sagrađen, i velika vlaga primorali su monahe da izmeste manastir. Dozvolom mletačke vlade, 1777, osnovan je novi manastir koji je osveštan 20. avgusta 1867. Obe svetinje potopljene su 1954. godine. Kad u jezeru nema vode "izrone" ostaci novog manastira. Videli smo ga 1995, 2007. i 2012. Uznemirujuća je to slika...


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (31)

Анти Антифа

25.08.2018. 21:16

Далмација је вазда србска била.Православна ил католичка,али србска

Proveri

26.08.2018. 06:31

@Hal - I vaša je, samo što ste vi kasnije prešli u katoličanstvo i postali Rvati. U svakom slučaju srpska...

Милош

25.08.2018. 21:35

Хвала госпођо на дивној репортажи. Даће Бог да васкрсне наш народ, као много пута у историји, а са њим и све светиње.

šta reći

25.08.2018. 21:37

Potopili dinarske Srbe, odselili se posle a srpski komunisti sve aminovali...

Сава Шовљански

25.08.2018. 21:39

Тако је стање у Хрватској. Туга голема

Jovan M

25.08.2018. 21:45

Hvala vam na ovome Novosti, dusu ste mi razgalili. Svaka cast za ovaj clanak. Samo nastavite da izvestate o Srbima iz Dalmacije.

Бивши колега...

25.08.2018. 21:48

Браво, Јелена, израсли сте у сјајног репортера, достојног традиције "Новости". За тему, да и не говорим. Држите се, браћо, ма колико мало вас било...

Шатор

25.08.2018. 22:00

Тачно сам знао да оне ношње на Алци су српске. Сви детаљи као код нас, а код нас нема католика на 150 км пречника. Сваки детаљ, културолошки, етнографски, демографски, језички, генолошки, топографски... свједочи да је 2/3 садашњих хрвата српског поријекла. А о муслиманима да не говорим. Боже, помози нам да се сав српски род сабере, живјели би као људи у једној красној држави.

Драган КНН

26.08.2018. 07:11

@Шатор - Знаш ли да је комадант сињских алкара по чину ВОЈВОДА ?

Vlada Legenda

25.08.2018. 22:03

Kad su Turci 1389 nagrnuli u Srbiju,tadašnji Srbi su izbegli na prostor današnje "njihove" lijepe i naselili se,a posle par godina i podigli ovaj manastir!Čisto da podsetim kroacijance od koga vode poreklo,i da su ništa drugo do jedna grana Srba razbacanih po Balkanu i šire!Crna ovca genetskog stabla Srba...

Stevan

26.08.2018. 02:37

@Vlada Legenda - Varas je Priatelju manastir Krupa u Dalmaciji je nedavno proslavio 800 godina od i njegove izgradnje Krka je mozda i jos starija Pravoslavni Srbi su tu bili davno pre dolaska osmanlija

Драган КНН

26.08.2018. 07:07

@Vlada Legenda - Владо легендо слабо стојиш са историјом. Срби су од памтивјека домицилно становништво у Далмацији , али су их најприје покатоличили па су постојали Срби католици који су послуије 2. свјетског рата похрваћени. Најтврђи су ѕадржали и вјеру и националност ,али нас је изддаја 1995. коштала расејањем. Владо манастири су подизани тамо гдје је постојао народ а изградња је трајала и десетине година. Твоја теза пада у воду јер је прошле године Манастир Крупа славио 700-ту годишњицу постојања ,Крка 2о45.

Vlada Legenda je delimično u pravu

26.08.2018. 19:02

@Vlada Legenda - Najstarija porodica koja se doselila u Knin je porodica Biserko, 1522. godine. Kako kažu letopisci, doselili su ih Turci iz Glamoča, na još živa ognjišta onih koji su pred Turcima izbegli. Izbegli su starosedeoci, takođe Srbi, ali su kasnije pokatoličeni i pretvoreni u Rvate...

Goran

25.08.2018. 22:27

1918 ajd u ime slovenstva, 1945, ajd u ime bratstva i jedinstva, sada ajd u ime evropejstva, oprostiti krvatima sve zarad tih lazi, nemoj neko da me je mirio.

Direkt gde treba

25.08.2018. 22:35

Lepo i svaka cast svima. Onima koji su sacuvali Srbstvo i koji su uspeli da ga obidju u ovim smutnim vremenima i ovaj lepi tekst sastave. Hvala vam puno...

Миро Марковић

25.08.2018. 22:54

Мало је Срба који знају историју овог древног манастира. Народ је тај у којем црква и вера живе и трају са колена на колено. Дивим се овом садашњем братству, које је свој живот посветило Богу и србској православној вери. Да није њих ту, све би отишло у заборав. Турци су од србских манастира правили штале. Донекле смо разумели њихово зло, јер су они муслимани. Али када католички Крвати праве штале од србског манастира, онда се ужасавамо јер тиме показују да су лажни хришћани.

Павле М. Дивнић

26.08.2018. 07:52

@Миро Марковић - Огромна је рзлика, М. Марковићу између Православља и католицизма, као изм. неба и земље. И то су чињенице јер Православље није убијало научнике, жене спаљивло као вештице, опраштало грехе за новац, веровало у Папу као божијег посланика на земљи итд.Православнима није дозвољена женидба и удаја у блиском сродству-већ у другом коленену, напр. брат и сестра од стрица итд. Иначе наши средњевековни манастири су доказ да су Срби бар једнако стари на томе тлу као и Хрвати па је погром Срба огр. ЗЛОЧИН

Mr Radomir Scepanovic

26.08.2018. 09:09

@Миро Марковић - Hrvati su jedini u svetu imali logore za srpsku decu!Sta ces vise?

Миро Марковић

26.08.2018. 19:00

@Миро Марковић - Павле, ја се са Тобом у подпуности слажем слажем. У мојем коментару нисам ни једном речју написао да су католици исто што и православци.

Vlada

26.08.2018. 02:34

Bože, kako je lep manastir. Dok čovek čita doživljava spokoj i mir. Znam dosta ljudi izbeglih iz Krajine, dobri ljudi, svi su doneli tugu u Srbiju i mnogi leti odlaze u stari zavičaj. Hrvatska nije pokazala svoju veličinu prilikom akcije "Oluja", kada je vojno osvojila ovo područje, trebala je omogućiti život ljudima koji ovde vekovima žive. To je danas pust deo Hrvatske i to ukazuje na ekstremizam. Kao što je to Tuđman pred "Oluju" i poželeo: "...oterati Srbe da se više nikada ne vrate..."

Andrija O

26.08.2018. 07:25

Letos sam sa sinovima bio u manastiru Dragovic,jer su tu Koljane,rodno mesto moje pok. majke.Ko moze ,treba otici,jedino tako mozemo pruziti podrsku.Nedaleko od manastira je i crkva Svetog Spasa kao i carobno vrelo reke Cetine.Kao sto rece iguman manastira Ocestovo kod Knina,teske su zime i dugi dani samoce.Nazalost malo je pravih resenja osim odlazaka kod tih ljudi koji cuvaju nasu veru usamljeni i od svog naroda daleko.....

MarkoBgd

26.08.2018. 15:50

@Mr Radomir Scepanovic - Mislim da je dovoljno da izdejstvuju i povrat imovine. Neka bude u srpskim rukama pa makar i ne živeli tu ( trenutno). Tako ja to vidim

frane

27.08.2018. 17:56

@Mr Radomir Scepanovic - A onda cete jednog dana na ruskim tenkovima na celu sa Savom Strbcem i Lintom slavodobitno umarsirati u Knin. Mislim da ti to jako dobro vidis!

frane

26.08.2018. 19:44

Reporterka Matijevic kaze da je 8.000 Srba napustilo Vrliku i okolicu kada se gradila Peruca, a u isto vrijeme u linku do ove reportaze ( svi ga mozete s lijeve strane vaseg ekrana pronaci ) i kada se klikne, dodje se do reportaze o istoimenom Manastiru iz 2008' godine u kojem pise da je Vrliku i okoliku napustilo oko 3.000 Srba kada se gradila Peruca. Pa tko tu ne govori istinu ? Bar se to mogli provjeriti. I ovo s Alkom vam nikako ne treba, na ovaj nacin provocirati vecinsko stanovnistvo. Hm.

Pa ti Vrane proveri

27.08.2018. 11:49

@frane - ko su bili Alkari i čija je to nošnja... bar to nije teško.

frane

27.08.2018. 17:54

@frane - Ne potjecem s tog podrucja, ali jako tesko da je Alka dio srpskog nasljedja, jer bi to ona bila oduvijek, a nije nikada bila. Alka se slavi u cast pobjede nad Turcima 1715' godine. Mozda je medju vojnicima bilo i Srba iz tog kraja, ali je to od glave do pete hrvatska viteska igra. Ovakvim ponasanjem nije ni cudno da Srba vise nema u Cetinskom kraju. Politika ' kud i jedan srpski grob, tu je Srbija ' vas je kostala prakticki nestanka s podrucja Hrvatske. Kazat cete vi da je i Moreška srpska igra.

Nije baš tako

28.08.2018. 07:33

@frane - Alka se slavi u čast pobede nad Turcima, ali učestvovali su samo Srbi pravoslavne i katoličke vere. Tada tu nije bilo nikakvih Rvata...