Problemi baletskih igrača: Labudice ranije u penziju
03. 02. 2020. u 17:04
Rešenje dugogodišnjih problema u vezi sa statusom baletskih igrača najzad na pomolu. Kostjukov: Repertoar održavaju honorarci. Prosek godina apsurdno visok
"Labudovo jezero"
NI posle više od pola veka delovanja Udruženja baletskih umetnika Srbije, status igrača u nas se nije mnogo promenio, a osim zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, najveći problem već decenijama predstavlja starosna granica za odlazak u penziju. U svojim četrdesetim, profesionalne balerine već su na zalasku karijere - a niti mogu u penziju, niti za njih postoji kakvo drugo sistemsko rešenje.
Godinama se naši baletski igrači i balerine, koji imaju dovoljno sreće i dara da se pred njima otvore vrata ovdašnjih baletskih kuća, sapliću već na prvim svojim koracima ka Velikoj sceni nacionalnog teatra - ali i scenama SNP pa i Pozorišta na Terazijama. Umesto da im se, odmah po završetku školovanja, pruži prilika da se razmahnu punom snagom, uče, rade, igraju ali i redovno nastupaju - oni u tome bivaju onemogućeni i to zahvaljujući sistemskim greškama i zakonskim propustima. Jer, zbog loših zakonskih rešenja naši igrači decenijama ostaju honorarni saradnici Baleta, iako nose praktično ceo repertoar kuće, dok istovremeno mesta u ansamblu zauzimaju oni igrači(ce) koji su odavno morali postati ili pedagozi ili penzioneri.
Premijerka Brnabić početkom prošle godine je, u poseti Narodnom pozorištu, rešavanje problema statusa baletskih umetnika istakla kao jedan od prioriteta u radu svog kabineta, iz koga su "Novosti" dobile saopštenje u kome nas uveravaju da će uskoro istupiti sa dugoročnim, konkretnim rešenjem. U međuvremenu Vlada Srbije, kako ističe direktor Baleta Narodnog pozorišta Konstantin Kostjukov, jeste dodelila Baletu "jednokratnu pomoć", zahvaljujući kojoj su uspeli da reše problem dugogodišnjih honoraraca - ali je i dalje neophodna kontinuirana pomoć, odnosno nalaženje sistemskih rešenja.
- I pored zabrane zapošljavanja uspeli smo da prošle godine zaposlimo više od 20 igrača u Narodnom pozorištu, što je bio gorući problem, zahvaljujući apelima esnafskog udruženja i sindikata i razumevanju nadležnih organa - potvrđuje i Dejan Kolarov, igrač Baleta ali i član UO Narodnog pozorišta. - Nažalost, u SNP u Novom Sadu i u Pozorištu na Terazijama potreba za zapošljavanjem igrača je i dalje urgentna. Skupština Srbije je donela izmene i dopune Zakona o kulturi koje daju osnov uspostavljanju novog modela funkcionisanja baletske delatnosti u okviru pozorišta. Nadamo se daljem razumevanju potreba profesije i zaštiti pojedinaca u implementaciji novih rešenja.
Ana Brnabić i Ivana Vujić u obilasku pozorišta - Foto I. Marinković

Kostjukov, koji takođe velike nade polaže u izmene i dopune pomenutog zakona, kaže da je duboko uveren da nadležni rade na iznalaženju sistemskih rešenja za probleme sa kojima se Balet već dugo suočava i koji su dostigli kulminaciju.
- Zaista verujem da dalje i dublje od ovoga nije moguće, osim ako bismo zatvorili Balet - ne krije Kostjukov i dodaje da je "u ovakvim uslovima nemoguće sačuvati profesiju ali i baletsku umetnost onakvu kakva bi trebalo da bude".
Pročitajte još: Muke baletskih igrača: Labud uzalud sanja penziju
- Umesto da mladi ulaze u profesiju i stupaju na scenu u trenutku kada su u punoj snazi, odmah po završetku školovanja, mi jedva nekako uspemo da ih primimo jedno ili dvoje godišnje, i to opet honorarno angažovanih, što je na njihovu veliku štetu, i problem se samo produbljuje - objašnjava Kostjukov. - Dospevamo u situaciju da u Baletu praktično nema ko da igra, da repertoar održavaju honorarci dok je istovremeno prosek godina stalno zaposlenih igrača apsurdno visok - kod muškaraca 42 godine. To su godine u kojima bi igrač trebalo da odlazi u penziju, a ne da moramo da "prekoreografišemo" predstave ne bismo li ih prilagodili fizičkim mogućnostima prestarelih igrača. Tu starosnu granicu bi hitno valjalo promeniti, nezamislivo je da balerina sama odlučuje da li će se penzionisati sa 65 godina, čak i sa 50 (55 za muškarce) kako jeste regulisano zakonom. U Jugoslaviji je granica bila 41 godina za žene i 43 za muškarce, i 42 se čini kao realna, prihvatljiva starosna granica.
Konstantin Kostjukov, foto N.Skenderija

KOREKTNIJI ODNOS
NOVA zakonska rešenja svakako će rešiti i mnoge prateće probleme - poput činjenice da uprava Baleta praktično ne zna šta će da radi sa igračima na kraju aktivne karijere. Njima će, naime, biti ponuđene opcije za prekvalifikaciju, te će zainteresovani moći da se oprobaju npr. u pedagoškom radu, kao najprirodnijem "nastavku" karijere igrača. Time bi trebalo da se spreči i nekorektan i potcenjivački odnos uprave prema, pre svega, balerinama u četrdesetim godinama. Sa druge strane, ni umetnici koji više nisu u godinama niti u formi za igranje na sceni, neće moći da zloupotrebljavaju status "sedeći" u pozorištu te primajući platu - ni za šta.
Dejan Kolarov

USKORO REŠENjE?
USKORO ćemo izaći u javnost sa konkretnim i dugoročnim sistemskim rešenjem statusa profesionalnih igrača u Srbiji, na kojem se u Kabinetu predsednice Vlade Srbije Ane Brnabić ozbiljno radi proteklih godinu dana - rečeno je "Novostima" iz Kabineta premijerke. - Do ovog sistemskog rešenja došli smo zajedničkim radom Kabineta predsednice Vlade RS, Ministarstva kulture i informisanja, Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Nacionalne službe za zapošljavanje, i u saradnji sa ustanovama kulture i sindikatima i udruženjima profesionalnih igrača.