„PUTUJ, OČE“ Poslednji razgovor oca i sina

PRED hiljadama ljudi koji su došli da isprate generala Ratka Mladića, njegov sin Darko stao je kraj očevog kovčega i rekao da neće održati govor.

„ПУТУЈ, ОЧЕ“ Последњи разговор оца и сина

Foto: D. Milovanović

Nije želeo da govori okupljenima. Želeo je poslednji put da razgovara sa svojim ocem.

A svi ostali bili su samo svedoci.

U tom trenutku Ratko Mladić više nije bio samo general, komandant, niti čovek o kome se decenijama govori i piše. Pred sinom je ponovo bio samo otac. Čovek sa kojim je delio život, razgovore, rastanke i uspomene koje ne postoje ni u jednoj istorijskoj knjizi.

Darko se vratio decenijama unazad, do jednog od rastanaka koji mu je ostao urezan u sećanje. Prisetio se dana kada je oca vozio na helikopter kojim je trebalo da ode u Knin. Ratko Mladić tada mu je govorio o reči koju je dao, da će braniti svoj narod i svoju državu. Govorio mu je i o odgovornosti koju nosi vojnička uniforma i uverenju sa kojim odlazi na zadatak.

Sin je tada ispratio oca.

Mnogo godina kasnije, došao je trenutak za još jedan rastanak. Samo ovoga puta bez povratka.

Između ta dva rastanka stao je gotovo čitav jedan život.

Godine u kojima je general pripadao vojsci, istoriji i događajima koji su obeležili jednu epohu. Ali za porodicu je, iza svega toga, ostajao čovek koji je imao suprugu, sina i ćerku.

Upravo je ćerka Ana bila deo možda najbolnijeg trenutka Darkovog poslednjeg obraćanja ocu. General je sahranjen pored nje. Dok se opraštao, Darko je ocu govorio o ponovnom susretu sa ćerkom koju je izgubio mnogo godina ranije. Posle tolikih godina razdvojenosti, otac i ćerka sada počivaju jedno pored drugog.

Darko je pred okupljenima govorio i o onome što je od oca slušao tokom života, o njegovim uverenjima, odlukama i teretu koji je nosio. Ali možda su upravo najjednostavnije reči bile one koje su tog dana govorile najviše.
Jer bez obzira na to koliko je ljudi došlo da isprati generala, za jednog čoveka tog dana nije odlazio general. Otišao je otac.

Zato Darkovo obraćanje nije zvučalo kao oproštajni govor. Bio je to razgovor koji je započeo kao da će odgovor ipak stići. Povratak zajedničkim uspomenama, starim razgovorima i rastancima koje su otac i sin već prošli.

Samo je poslednji morao da ostane bez odgovora.

Na kraju više nisu bile potrebne ni velike reči. Ostala je kratka poruka sina upućena ocu:

„Putuj, oče. Putuj, komandante.“

I možda se upravo u tih nekoliko reči najbolje videlo ono što nijedna uniforma, čin ni stranica istorije ne mogu da ispričaju. Da iza generala koga je ispratila reka ljudi,  ostaje porodica. I sin koji je dobio priliku da pred svima završi njihov poslednji razgovor.

Ne kao sin generala Ratka Mladića. Nego jednostavno kao sin koji se oprostio od svog oca.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

Ovo će obići ceo svet! Najkomičniji gol u istoriji Superlige Srbije? (VIDEO)