NEĆE MOĆI: Liturgijska provokacija

Filip Rodić

13. 06. 2021. u 07:26

Kakvi ljudi služenje liturgije u jednoj crkvi mogu smatrati "provokacijom", a kamoli činom za koji bi odgovor trebalo da bude novi pogrom?

НЕЋЕ МОЋИ: Литургијска провокација

Privatna arhiva

MOŽDA bivši premijer i šef diplomatije Švedske zaista nije izgovorio da je pravoslavlje najveća opasnost za Zapad, što mu je svojevremeno pripisala jedna ruska agencija, ali jasno je da on i njegove kolege iz raznih organizacija i institucija slično razmišljaju.

Upravo tako isto, nema sumnje, razmišljaju i lideri nekih Srbima susednih država i naroda, kao i njihovi građani. Zašto bi, ako nije tako, problem bilo to što je jedna crkva čitava tri metra zašla na tuđe imanje? Zašto bi se, ako nije tako, odbijale velikodušne ponude za otkup "uzurpirane" zemlje? Zašto bi problem bio da se potpiše Temeljni ugovor o odnosima SPC s državom Crnom Gorom, kakav je još odavno potpisan s drugim verskim zajednicama?

Zašto bi, na kraju, održavanje liturgije na Spasovdan u Crkvi Hrista Spasa u Prištini posle pune 23 godine predstavljalo opasnost po javnu bezbednost na Kosovu, kako je rekao ministar omladine, sporta i kulture u Prištini (obratite pažnju na raspored prioriteta u nazivu ovog "ministarstva") Hajrula Čeku?

"Obavešteni smo o događaju SPC na Kosovu, održanom u nedovršenoj zgradi koja je izgrađena na imanju u vlasništvu Univerziteta u Prištini, u vreme srpskog represivnog režima na Kosovu. Kosovska policija nije unapred obaveštena o ovoj aktivnosti i to predstavlja kršenje pravila javne bezbednosti na Kosovu", poručio je on. Krenimo redom. Kaže Čeku da je crkva izgrađena na imanju u vlasništvu Univerziteta i time pokazuje da ni on, niti ostatak vlasti u Prištini ne priznaju ni sopstveni zakon i institucije ako su oni na strani SPC.

Apelacioni sud u Prištini potvrdio je, naime, 27. septembra 2017. godine raniju presudu Osnovnog suda u tom gradu po kojoj zemljište na kojem se nalazi crkva ne pripada Univerzitetu nego SPC (SPC ostaje zemljište u Prištini, Amra Zejneli, RSE, 14. novembar 2017). Ovo ništa ne čudi jer istovetni primer imamo i sa zemljištem manastira Visoki Dečani. Sporno je po ministru Čekuu i što je crkva izgrađena "u vreme srpskog represivnog režima na Kosovu". Pa i Univerzitet, kao i najveći deo Prištine i Kosova i Metohije izgrađeni su baš u to vreme.

NAJVEĆI "hit" u njegovoj izjavi ipak je ideja da bi kosovsku policiju trebalo obaveštavati kada se u jednoj crkvi obavlja verski obred, te da to predstavlja ugrožavanje javne bezbednosti. Da li se policija obaveštava i o svakoj molitvi u bilo kojoj džamiji? Ili je treba obaveštavati kada se neko moli u svom domu? Je li to na KiM potrebna dozvola za molitvu? To bi ovu "državu" učinilo jedinim mestom na svetu gde je to potrebno, što nedvosmisleno govori o demokratskom potencijalu njenih institucija i njenog naroda. Da nije Čeku pomislio da je bezbednost ugrožena jer bi vladika Teodosije i onih desetak vernika koji su se okupili na liturgiji mogli posle molitve da krenu u neku nasilnu akciju? Ili sama činjenica da se u centru Prištine neki Srbi i dalje mole Bogu predstavlja remećenje bezbednosti?

TUŽNA je istina da - da. Sama molitva srpska u Prištini predstavlja ugrožavanje javne bezbednosti, jer je kosovski Albanci percipiraju kao "provokaciju". Da je tako, potvrđuju sva reagovanja albanskih političkih faktora na ovaj događaj. Najdalje je otišao "aktivista za ljudska prava" i bivši savetnik "premijera" Aljbina Kurtija, Škeljzen Gaši koji je svoje sunarodnike upozorio da ne nasedaju na tu "provokaciju" da se ne bi ponovio 17. mart. Da li Gaši svoje sunarodnike smatra tolikim divljacima da bi moglo da im se desi da zbog liturgije u jednoj crkvi ponovo spale pola KiM? Ili preti SPC i Srbima? O tome kakav je duh kosovskih Albanaca svedoči i činjenica da je Salji Soši, izvršni direktor fondacije koja se naziva "Kulturno nasleđe bez granica", sasvim u duhu imena svoje "firme" ocenio da je održavanje liturgije u jednoj crkvi "politički događaj" i "provokacija". O kakvoj se kulturnoj otvorenosti (bezgraničnosti) tu radi?

MOŽDA se ne zna koji je albanski intelektualac na vratima Crkve Hrista Spasa posle liturgije ispisao krajnje nadahnutu parolu "Isus mrzi Srbe", ali se zna čiji su aktivisti napisali onu podjednako nadahnutu "Simbol šovinizma postaje svetinja, blagoslovom Aljbina Kurtija". To su uradili aktivisti nečega što se naziva "socijaldemokratskom partijom". Ako su im takve socijaldemokrate, kakvi li su tek desničari? I oni takvi hoće u UNESKO?

Nisu, nažalost, "socijaldemokrate" i "borci za ljudska prava" takvi samo na Kosovu i Metohiji. Takvih ima i na Zapadu, pa čak i kod nas. Tako je, na primer, luksemburška "Nova Es(Es)" o rušenju crkve u Konjević Polju i "herojskoj borbi" Fate Orlić izveštavala pod naslovom "Pobili joj najmilije, sagradili crkvu u avliji", iz čega ne proizlazi samo da i oni crkvu smatraju nekakvim simbolom "šovinizma" nego čak tvrde da su isti ljudi i ubijali i gradili crkvu.

BILT možda nije izgovorio rečenicu s početka ovog teksta, ali je to u intervjuu za "Glas Amerike" rekao general-potpukovnik Frenklin Ben Hodžis, bivši glavnokomandujući američkih kopnenih snaga u Evropi. I jasno je zbog čega oni svi to misle - i kad Srbi nisu imali ništa, ni državu, ni vojsku, niti bilo kakva prava, osim da budu nabijeni na kolac i da im deca budu oteta, imali su Crkvu i zahvaljujući njoj su opstali i ostali i opet ustali. A ostali su svojeglavi, kočoperni i slobodarski, što zaista jeste opasnost za Zapad.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna