"DEDA" ZNA KAKO DO ZLATA: Pešić govorio o ciljevima Srbije u svom drugom mandatu

Vladimir PRERADOVIĆ

16. 10. 2021. u 10:12

ČIM je odjeknula detonacija da bi Svetislav Pešić mogao da se vrati na klupu nacionalnog tima, podignut je zid tišine koji je nešto kasnije srušio predsednik KSS Predrag Danilović izjavom da su u toku pregovori sa našim poslednjim zlatnim selektorom.

ДЕДА ЗНА КАКО ДО ЗЛАТА: Пешић говорио о циљевима Србије у свом другом мандату

Foto: I. Marinković

Ubrzo je usledila zvanična promocija, na kojoj je iskusni vuk natuknuo je da je pričekao da oslušne reakcije javnosti na tu mogućnost. Eho je bio jednozvučan - legendarni Kari najbolja je solucija za poziciju selektora reprezentacije poljuljane debaklom u olimpijskim kvalifikacijama.

- Kaže mi jedan moj veliki prijatelj iz Pirota: "Ti si mnogo hrabar čovek". Pitam ga zašto sam hrabar, on odgovara: "Toliko toga si postigao sa reprezentacijom, sada sve možeš da pokvariš". Kažem mu: "Slušaj, da sam tako razmišljao nikad ne bih stigao dovde" - anegdotom iz svog grada načinje Pešić razgovor za rođendansko izdanje "Novosti". - Ovo je za mene, pre svega, sportski izazov. Košarka je moj život, imam veliku sreću da tu ogromnu strast podržava moja porodica. Fali mi više vremena sa njima, to je bila moja dilema kada me je pozvao Saša Danilović.

UMALO ZAPEVAO UZ "TOMU"

KAO selektor, Pešić će provoditi u Srbiji mnogo više vremena nego do sada. Pitali smo ga i o interesovanjima van košarke.

- Ovi koji "brinu" o meni kažu: "Šta će ti to umesto da pecaš, šetaš po planini". Kako mogu da radim ono što nisam nikad radio i što mi ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo? Košarka mi je najveće zadovoljstvo, volim i pozorište, film. Gledao sam "Tomu" i sve nas je uhvatila nostalgija, samo što nismo zapevali zajedno sa njim. Meni je Srbija uvek nedostajala, sada sam ovde i imam mnogo mogućnosti. Mogu da odem na Zlatibor, da posetim Teodosićev hotel na Divčibarama, da doživim ono što ranije nisam.

Evropski prvak iz 2001. i svetski iz 2002. krajem avgusta načeo je 73. godinu života, vršnjak je čuvenog Grega Popoviča koji i dalje drži noge u mamuzama San Antonio Sparsa.

- Greg je bio pomoćni trener u reprezentaciji Amerike u Indijanapolisu - podseća nas Pešić. - Sigurno ima onih koji se pitaju: "Zašto ste nam doveli dedu, zar nemamo mlađeg?". I ja kažem isto. Prvo što sam pitao Sašu bilo je imamo li nekog mlađeg, pa ću ja da mu pomažem. Saša je rekao: "Dosta mi je tih mladih, ja hoću tebe, a ti onda pravi mlade." Kad sam završio sa juniorskom generacijom iz Bormija 1987, logično je bilo da postanem savezni selektor. Time bi se nastavio kontinuitet: od Nikolića na Žeravicu, pa onda Novosel. Kod mene je to prekinuto. Tada se govorilo da sam suviše mlad, sada da sam suviše star. Meni to apsolutno ne smeta, rezultati su uvek merilo.

Rezultatsko merilo jeste ono što najviše brine Pešićevog drugara iz Pirota, verovatno zna da umerenost ne spada u naše vrline. Ljudi prosto rezonuju - sa Karijem se vraća i zlatno doba srpske košarke.

- Siguran sam da ljudi misle da ćemo ponovo da osvajamo zlatne medalje. Ciljevi su jasni, ne bežim od toga. Ako imaš visoke ciljeve, povećava ti se motivacija, posvećenost. Sve klupske zastave ujedinjuju se u jednu. Više se ne priča "ja" ili "oni", postajemo "mi". Znam šta ljudi očekuju i meni to ne smeta, naprotiv. Moj zadatak je dosta izazovan. Prvi je da pravim sistem, a iz toga će proisteći rezultati.

Teže je izgraditi sistem nego napraviti instant uspeh.

- Nažalost, moram da kažem da se kod nas sistem izgubio. Bilo je sportskih rezultata, medalja, ali sada nam je cilj da uspostavimo sistem reprezentativnog sektora. Igrači svakako vole Srbiju, ali moramo da im vratimo poverenje u sistem, da ne budu samo u prolazu. Iz tog razloga želimo da po završetku drugog "prozora" kvalifikacija za Svetsko prvenstvo, odredimo potencijalne kandidate za Olimpijske igre u Parizu 2024. To je poruka da na njih računamo, da ih pratimo. Od toga kako mi budemo radili zavisiće koliko će oni na nas da računaju.

Srbija letos nije mogla da računa na Nikolu Jokića, što je momka sa MVP zvanjem najbolje lige sveta naprečac uvelo u sistem kao "personu non grata".

- Mislim da igrači 99 odsto žele da igraju za reprezentaciju, tu nema nikakve dileme. Pošto imamo kratko pamćenje, zaboravljamo da su i u prošlosti naši asovi otkazivali jer su bili povređeni, umorni, ili su imali obaveze prema klubovima. Sada je drastičnije zato što je sistem takmičenja u Evropi katastrofalan. Više se ne zna ko s kim igra. U takvoj situaciji igrači postavljaju svoje prioritete, što ne znači da neće da igraju za reprezentaciju. Kada kažu da moraju da se odmore, ili da rešavaju neke privatne probleme, ljudi pominju primer Luke Dončića. Verovatno i on ima svoje probleme, videćemo kako će to da bude u kasnijem toku njegove karijere.

UTICAJ DRUŠTVENIH MREŽA

IGRAČI su u današnje vreme izloženi "toplom zecu" na društvenim mrežama, što možda nekad može da ih odvrati od nastupa za nacionalni tim.

- Igrači kao što su Jokić, Micić, Teodosić, Bogdanović, Bjelica, Marjanović, Kalinić ili Lučić, koji je za mene prošle sezone bio MVP Evrolige, nisu dostigli taj nivo samo zato što su dobri košarkaši. Znaju da selektuju poruke trenera i one koje primaju van terena. Toliko su iznad toga da ih zanimaju samo komentari ljudi čije mišljenje vrednuju, pa njihove kritike nekad i prihvataju.

Pešić iz sopstvenog iskustva zna da je svesrpski zbor pod nacionalnim barjakom teško ostvariv ideal.

- Uvek ima onih pritajenih, koji u ovom trenutku nisu direktori, predsednici ili treneri u Savezu, pa na to gledaju malo drugačije. Nisu važni oni, najvažniji su ljudi koji žive za reprezentaciju. Doček kakav smo imali kada smo postali prvaci sveta je nezaboravan, ne samo zbog 100.000 ljudi kod balkona, već i zato što ih je toliko bilo na putu od aerodroma do gradske skupštine. Nije prošlo sedam dana, nismo stigli ni da proslavimo, pojavi se anketa da li je Divac napravio faul na Skonoćiniju, pa da li je Pešić doneo dobru odluku kad je sklonio Radmanovića iz ekipe. To su ti pritajeni kojima smeta nečiji uspeh, iako se i oni u njega ugrađuju.

Uprkos letošnjem olimpijskom podbačaju, Srbija nesporno poseduje argumente za zlatni pohod na Evropskom prvenstvu naredne godine.

- Mislim da imamo argumente. Ne smeta mi to što navijači i mediji prave reprezentaciju, može samo da pomogne. Možda ja nešto propustim, niko nije savršen, ali se oslanjam na sebe. Gledam igrače Zvezde, Partizana i Mege, pratim i Petruševa. Svi su oni dobri, imamo sreću da sa njima rade tri vrhunska trenera, Radonjić, Obradović i Jovanović kod kojih će sigurno napredovati. Stopostotno sam posvećen praćenju kandidata za sledeća takmičenja. Kao trener, nikad nisam birao 12 najboljih, već 12 onih koji čine najbolji tim.

Foto: I. Marinković

Pešićevom prethodniku Igoru Kokoškovu zameralo se na manjku autoriteta i višku demokratije u timu.

- Kokoškov je izvanredan trener. To što se pričalo da je trebalo da galami, da baca tablu, više je plod emocija, trenutnog razočaranja. Mislim da je trebalo da se posveti samo reprezentaciji umesto da istovremeno trenira Fenerbahče. Možda Skariolo može da bude trener u Torontu i selektor, ali je Španija već imala ekipu. Kokoškov je trebalo da pravi ekipu, a dešavalo se da dođe pred samu utakmicu, da njegov pomoćnik Milojević vodi meč. Radio je u Istanbulu, gde su pritisci svakodnevni, pogotovo kada dođeš posle Željka Obradovića, a nemaš tim da ispratiš njegove rezultate. Put do pobede je dobra priprema, Igor nije imao ni mogućnosti ni vremena za pripremu.

Ako stvari posmatramo iz ugla da zlatnu medalju čekamo 20 godina, da smo propustili tri od poslednje četiri olimpijske smotre, postavlja se pitanje možemo li i dalje da se nazivamo zemljom košarke.

- Možemo da posmatramo stvari i iz drugog ugla. Osvojili smo četiri srebrne medalje, naši najbolji igrači ne igraju epizodne uloge u evropskim i NBA timovima. Bilo bi i boljih rezultata da Srbija od 1999. do danas nije prolazila kroz teške periode. Rat, ekonomske blokade, sve to uticalo je na razvoj mladih ljudi, na njihove motive, ciljeve. Kod nas i dalje postoji ogroman interes za košarku, koji ne možemo da potcenimo i moramo da ga iskoristimo. U svakom sportu, posle godina uspeha dolaze godine neuspeha. Sada smo se mi ovde okupili da ponovo dođe red na uspehe.

BONUS VIDEO: Oproštaj Novice Veličkovića pred punom Arenom

 

ZAPRATITE NPORTAL NA FEJSBUKU

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri