JOVANA JE NAŠE ZLATO I PONOS: "Novosti" u domu Prekovića u selu Misača kod Aranđelovca

B. Caranović

08. 08. 2021. u 10:32

DVA metra od zemlje sam skakao, leteo do plafona. Od sreće, od ponosa, od emocija koje se ne mogu opisati.

ЈОВАНА ЈЕ НАШЕ ЗЛАТО И ПОНОС: Новости у дому Прековића у селу Мисача код Аранђеловца

FOTO: B. Caranović

Ovako Miroslav Preković, trenutno najradosniji otac na planeti, opisuje trenutak kad je njegova devojčica Jovana, prekjuče, donela Srbiji zlatnu medalju u karateu na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Osim ovog domaćina prelepe kuće u okolini Aranđelovca, u selu Misača, gde je odrasla naša zlatna devojka, dočekala su nas i majka Snežana, sestre Jelena (26) i Ivana (21) i brat Ilija (18).

- Grli me narod svuda niz grad, pozdravlja, čestita... Slavi sa nama ceo Aranđelovac. Stižu pozdravi iz čitave Srbije, rođaci, prijatelji, znani i neznani - govori veselo, poletno, Snežana.

- Pitaju me kako je to biti majka šampiona - svetskog, evropskog, sad i olimpijskog. Ćutim. Teško nalazim reči. Neizrecivo je. To su i suze i sreća i nešto što samo srce koje ludo lupa i pritisak koji gura krv kroz vene, mogu da dočaraju. Trenutak kada je sudijin znak, sa one čuvene tri zastavice, bio jasna potvrda da je Jovana prva - samo pisak u ušima, lom svuda okolo, neka vrelina koja preplavljuje grudi... Ne mogu to reči da opišu. Verovatno još nismo ni svesni, još nam sve bridi od radosti i slavlja prethodnog dana...

A Prekovići su uz svoju Jovanu ušli u istoriju. Prva i jedina pobeda u karateu na Olimpijadi, od kada se Igre održavaju. Skladna, ali nežnog izgleda i blagog osmeha, devojčica koja nas gleda sa porodičnih fotografija ni nalik onoj "zveri" koja je u Tokiju savladala najjaču trojku na rang-listi.

- Ne mogu da preopoznam te izraze i grimase kada je u borbi. To je ta snaga i sila koje su u njoj oduvek i teraju da u svemu bude najbolja, da ostvari sve što odluči - nastavlja majka pokazujući prema televizoru sa kog su prethodne večeri pratili borbu za zlato u Tokiju - Uporna je, šta naumi, to mora da bude.

A iza nje, kroz smeh dodaje Miroslav.

- Ista ja!

BAKA GORDANA NAJVEĆI OSLONAC

DO Jovanine osme godine, roditelji Snežana i Miroslav su radili u Švajcarskoj, a o deci su brinuli baka Gordana i deka Slobodan.

FOTO: B. Caranović


- Jovana je bila naročito vezana za baku, koja je umrla pre dve godine - priča tata Miroslav. - Dok smo mi radili u inostranstvu, baka ju je vodila na treninge. Znam da je i sada u Japanu Jovana mislila na nju i da bi volela da je doživela ovaj uspeh.

Svi ga uglas pozdravljaju grohotom, ostaljajući bez dileme utisak da smo u domu skladne, i porodice pune ljubavi.

- Mnogo sam se nervirao od početka prvenstva, grizao sam se za svaki pokret, svaki meč u znoju i grču otpratio - govori Miroslav i sad sjajnih očiju od uzbuđenja, umora, suza radosnica.

- Znaju svi da sam najveći živac, ali je bilo na granici ključanja. Imali smo poverenja u Jovanu i trenera Roksandu, koja je u svakom trenutku znala šta je najbolje za naše dete, a mi joj verovali.

Priča nam Miroslav kako je počela da trenira karate kada je imala četiri godine. Donosi medalje i pehare, šta je od njih ostalo u kući, jer se Jovana nedavno preselila u stan u Aranđelovcu, i odnela mnogo toga. Kaže nam da čuva svaki časopis i novine koji su objavili tekst o Jovani. Juče su takvih bile pune trafike.

- Kada se setim, kimono malecki kao za lutke - smeje se.

-Podržavao sam i finansijski i od srca, jer sam uvek imao u glavi da je dobro za decu da se bave sportom i sklone sa ulice. Snežana je vodila na takmičenja, putovala, čekala. Poslednje dve godine, pred Olimpijadu, treninzi su bili naporni do granice izdržljivosti. Veliki su rad, upornost i borba iza ovog uspeha.

FOTO: Privatna arhiva

Karate je trenirala i najstarija Jelena, ali je ona pred fakultet prestala. Završila je studije Saobraćajnog fakulteta,a Jovana je nastavila sa sportom, uz izuzetno naporne treninge poslednje dve godine, zaposlena je u sportskoj jedinici Vojske Srbije. Ivana je na višoj turističkoj, a Ilija u srednjoj školi.

- Dok smo bile male, obe smo išle na takmičenja i tada smo još brojale pehare i medalje, bilo nam je važno koja je čija - priča Jelena.

- Sada kada su pune kutije od cipela, plakari, fioke, odavno više ne broji. Sve one najvažnije Joka je već osvojila. Jedino joj je još ostalo da u jednoj godini objedini tri medalje, olimpijsku, evropsku i svetsku, što namerava sada u novembru da zaokruži. Mnogo smo vezani, svo četvoro. Kuća je velika, ima mesta koliko hoćeš, ali mi volimo da se svi zajedno okupimo. Jedva čekamo da dođe, da je zagrlimo, jer joj rečima nismo mogli opisati šta nam sve ovo znači. Kao i to što će baš ona da nosi srpsku zastavu na zatvaranju Olimpijade. Dočekaćemo je 10. avgusta uz veliku feštu koju organizuje Opština.

Roksanda

ZA uspeh naše Jovane zaslužna je Roksanda Atanasov, njen trener, ali i mnogo više od toga - priča Snežana.

- Ja je jesam rodila, ali je Roksanda Jovanina druga majka. Zna je kako diše, poznaje bolje od svih nas i sa njom najviše vremena provodi. Pokazalo se da su njih dve apsolutno dobitna kombinacija. Roksanda i njen suprug su mnogo doprineli da Jovana bude danas tu gde jeste.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!