INTERVJU Miloš Krivokapić: Nadam se da će Novak da „zakuca” sva četiri gren slema

MARINA JUNGIĆ MILOŠEVIĆ

10. 07. 2021. u 10:38

VOLIM svoj posao i uživam u njemu jer mi pruža toliko toga zanimljivog. Imam privilegiju da prisustvujem sportskim događajima, koje većina može da prati samo na televiziji, poput finala Vimbldona 2019. Biti na stadionu u tom trenutku, kao jedan od malobrojnih na Đokovićevoj strani, bilo je fantastično zadovoljstvo. To je nešto što mi daje podstrek da budem što bolji - kaže za TV novosti Miloš Krivokapić, sportski komentator RTS i nekadašnji golman FK Javor, koji je novinarsku karijeru započeo još kao srednjoškolac, 1993. godine, na radiju u rodnoj Ivanjici.

ИНТЕРВЈУ Милош Кривокапић: Надам се да ће Новак да „закуца” сва четири грен слема

Foto Vojislav Danilov

- Radio je moja prva ljubav, gde sam proveo skoro osam godina i gde sam se upoznao sa medijima, koliko god to bilo na amaterskom nivou. On mi je lepši i intimniji medij, a opet, televizija pruža drugačije mogućnosti.

* Da li odatle potiče vaša ležernost i neusiljen osmeh, dok razgovarate sa gostima u studiju?

- To je zasluga radija. Ležernosti me je naučio radio. I ko god da je gost, trudim se da s njim razgovaram kao što bih pričao da sedimo negde napolju i pijemo kafu. Postavljam se u ulogu gledaoca i pitam ono što bi publiku moglo da interesuje.

* Izgleda da niste mogli bez radija, ni kada ste došli u Beograd i upisali DIF, pa ste ubrzo počeli da radite na Radiju S. Šta vas je kasnije privuklo televiziji?

- Kolege sa Trećeg kanala pozvale su me 2000. godine da im se priključim, a posle "gašenja" 3K, prešao sam na RTS. Treći kanal bio je fantastična škola, mada je meni prvo radio bio velika škola. Jer, na radiju izgubiš osećaj razmišljanja o tome da li te neko sluša i ko te sluša, što god da izgovoriš, izgovoriš uživo. Jednog dana su me pitali da li mogu uživo da vodim emisiju o sportu na 3K. Rekao sam, to je najmanji problem, samo kažite kako da sedim i u koju kameru da gledam.

* Kako na vaše izveštavanje utiču situacije u kojima vaš omiljeni igrač ili klub ne postiže dobar rezultat?

- Trudim da sagledam stvari na najprofesionalniji mogući način. Nikada nisam nekoga branio. Tražim razloge zašto neko ne igra dobro. Jer, ako ne igra dobro, gubi, bilo da se radi o klubu ili pojedincu. Gledaoci vide i razumeju sport i ne mogu ja njima da pričam da je nešto belo, ako je crno. Možemo mi da navijamo za naše igrače kada igraju protiv bilo koje zemlje, što je normalno. Sa druge strane, ako se na terenu nađu dvojica srpskih igrača ili dva naša tima u bilo kom sportu, onda sam maksimalno objektivan. Tu nema naklonosti ni prema jednima, ni prema drugima.

* U direktnim prenosima komentarišete teniske mečeve u Vimbldonu, koji traje do 11. jula. Da li iko može da zaustavi Novaka Đokovića u pohodu na 20. grend slem titulu?

- Nadam se da ne može. Novak je osvajao Vimbldon pet puta i logično je da je u najužem krugu favorita. Ako je osvojio Rolan Garos, znači da ima samopouzdanje. Pojavila se i nova opcija pisanja istorije, a to su sva četiri gren slema u jednoj godini, nešto što niko do sada nije postigao. Jedino što Novak nikada nije osvojio je zlato na OI, a bronzu jeste na OI u Pekingu. Koliko god bilo tesno, on je i te kako sposoban za tako nešto, ako bi uzeo sva četiri gren slema, "zakucao" bi priču svih vremena.

* Koje sve sportove pratite, odnosno, komentarišete?

- Tenis i fudbal su mi prvi sportovi, mada sam se kroz karijeru gradio kao univerzalac. Volim i da gledam i da pratim sve sportove. Trudim se da ih upoznam i snalazim se u svemu, plivanje, vaterpolo, rukomet, sve sam radio. Ipak, skijanje mi pričinjava najveće zadovoljstvo, mada volim da radim i američki fudbal i hokej na ledu. Žao mi je što su Zimske olimpijske igre na svake četiri godine, pa retko dobijam priliku da komentarišem skijanje, jer nemamo Svetski kup na RTS. Kada je bilo svetsko prvenstvo u košarci, radio sam mnogo utamica. I to mi je jedan od omiljenih sportova i ispostavilo se da se tu vrlo lepo snalazim.

* Naše košarkašice su osvojile zlato na ovogodišnjem Evropskom prvenstvu u košarci, i pokazale po ko zna koji put da smo velika sportska nacija...

- To me nije iznenadilo, očekivao sam dobru igru. Zlato je ogroman uspeh, ali one već godinama uspešno igraju i znaju kako se osvajaju medalje. Bile su šampionke Evrope 2015, osvojile su bronzu u Riju 2016. i bronzu na Evrobasketu u Srbiji 2019.

* Pamtite li neke posebne mečeve i sportiste koje ste upoznali?

- Ima tih blistavih trenutaka koje ću pamtiti celog života... Mečevi poput onog u polufinalu Rolan Garosa ili polufinale Vimbldona protiv Nadala, pre tri godine, titula posle Noletove povrede, kada je iznenadio sve, malo ko je očekivao da će uspeti da osvoji titulu, to je bila prekretnica koja mu je vratila samopouzdanje kada je shvatio "opet sam tu, a povreda je iza mene". Zatim, peti meč Dejvis kupa 2010, Troicki-Ljodra, ostaće mi u sećanju za ceo život. Tada je Srbija uzela Dejvis kup u Areni, a ja sam imao to zadovoljstvo da radim peti, odlučujući, meč. Novak Đoković je jednostavan i sjajan momak. Imao sam priliku da razgovaram i sa Federerom, Nadalom, Simonom Halep, i za sve njih mogu da kažem da su izuzetni profesionalci.

* Izveštavali ste sa Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru, a ove godine ćete komentarisati OI u Tokiju, od 23. jula do 8. avgusta. Koje ćete sportove pratiti?

- Posle Vimbldona, imamo nekoliko dana da se spremimo za Tokio, gde krećemo 19. jula. Mene čeka tenis, fudbal, basket tri na tri i stoni tenis, a nema sumnje da ću uskočiti i za štošta drugo. OI su specifične, kao pokretna traka. Sećam se kada su mi govorili "blago tebi, ideš u Rio", a ja sam Rio video tek 23. dana boravka. Probudiš se ujutru u šest, i do ponoći, ako uspeš da dohvatiš jastuk, super si, jer se ceo dan nešto događa. Mnogo je sportova i ceo dan se provede u poslu. Ili trčim da uzmem izjavu ili radim prenos, spremam prilog ili imam uključenje u emisiju. To je kao pokretna traka, radno vreme non-stop, a događaji se smenjuju i poklapaju.

* Kakve ste utiske poneli iz Rija?

- Grad je smešten na neverovatnom, magičnom mestu, vrlo impresivnom, teško to može da se opiše, mora da se doživi. Uspeli smo da se prošetamo Kopakabanom i da se popnemo na Korkoladu, spomenik gde se nalazi Isus. Nisam se osećao lagodno u tom gradu, zbog priča o kriminalu koje nisu preuveličane. Ne prija mi mesto na kome moram da razmišljam o tome da li nosim torbu, šta držim u džepu i gde moram da bacam pogled preko ramena. Mi treba da budemo srećni što živimo u Beogradu. Slično je bilo i u Johanesburgu, na svetskom prvenstvu 2010. godine. Srećan sam što sam imao priliku da vidim te gradove, ali to nisu mesta na koja bih se vratio. Ali bih zato voleo da "čekiram" Njujork, Maldive, Kubu, i Alpe, uvek, gde inače volim da skijam. Tamo bih obišao svaki ski-centar. Želeo bih da vidim Rim, Jeloustoun i Veliki kanjon u SAD.

* Naš reprezentativac Nikola Jokić izabran je za MVP, najkorisnijeg igrača NBA, najjače lige sveta i postao tek treći Evropljanin sa tim priznanjem....

- Mi nismo svesni koliko je to veliki uspeh. To je više nego zasluženo, jer je Jokić igrač koji neverovatno brzo razmišlja na terenu i olakšava posao drugima, kako kaže njegov trener, čini boljim druge igrače oko sebe. To je zato što igra atipičnu košarku u odnosu na Amerikance. Sve vidi na terenu, on sam dobije loptu na sredini, a na drugim igračima je samo da trče oko njega i on će već nekoga da nađe. To su stvari koje se ne uče, jednostavno talenat, ali da bi taj dar došao do izražaja mora da se radi na sebi, da se uči. Eto, ja nisam znao, dok nisam slučajno otišao na radio, da imam talenta za ovaj posao.

"PRES KLIPING" KOD MAME LjILjANE

- MOJA mama Ljiljana skuplja sve što je objavljeno o meni, zato u šali kažem da je ona moj "pres kliping", ali i moj najverniji gledalac i najveći kritičar. Primećuje i kada mi se kravata iskrivi - kroz osmeh kaže Miloš Krivokapić.

PUK - PLANINARSKO UDRUŽENjE KRIVOKAPIĆA

* TRENIRALI ste skijanje i fudbal deset godina, stigli do prvog tima, ali niste nastavili dalje. Jesu li vaši sinovi nasledili vaš talenat za sport?

- Bilo mi je zadovoljstvo da treniram fudbal, ali nisam želeo da budem fudbaler. Upisao sam DIF, koji nisam završio, zbog posla, ali sam zato kasnije završio menadžment u sportu. Sinovi uče skijanje, a volimo i da planinarimo. Često nas trojica, zajedno sa mojim bratom Bojanom i njegovim sinom, odemo na neku lokaciju u Srbiji, planinu, kanjon, reku... Šalimo se da smo osnovali planinarsko udruženje Krivokapića, PUK. Učim klince kako da se ponašaju u prirodi. Bio im je hit kada su jeli listove aloje, jer su puni vode, mesnati i mali, a rastu u steni - priča Miloš Krivokapić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NAGRADA STEVAN TOTOROVIĆ ZA MIRJANA MILOVANOVIĆ: Na Pogledima 2024 pohvaljeni Veroljub Naumović, Danilo Paunović i Marija Aranđelović