Sve je utihnulo, manastirsku tišinu sada samo prekidaju crkvena zvona: Malu Remetu čuva jedna monahinja

S. KOSTIĆ

18. 05. 2020. u 19:00

Posle smrti igumanije Rafaile, Efrosinija samuje u ženskom manastiru sa najmanjim sestrinstvom na Fruškoj gori

Све је утихнуло, манастирску тишину сада само прекидају црквена звона: Малу Ремету чува једна монахиња

Monahinja Efrosinija (levo) sa igumanijom Rafailom Foto S. Kostić

HODOČASNICI ovog proleća, opravdano, nisu nagrnuli u posete fruškogorskim manastirima. Virus korona sprečio je vernike da prisustvuju i svečanim liturgijama. Odložena su čak i krštenja, venčanja, dok se situacija potpuno ne normalizuje i u Srbiji proglasi kraj pandemije.

U manastiru Mala Remeta, na zapadnim obroncima Fruške gore, samuje jedina monahinja Efrosinija (51), posle nedavne smrti igumanije Rafaile (84), koja je bila starešina manastira od 1969. godine. Kaže da ne gubi nadu i veru u Boga da će joj se neko brzo pridružiti.

Manastirsku tišinu sada samo prekidaju crkvena zvona. Sve je utihnulo, a na Lazarevu subotu, 11. aprila, sasvim iznenada upokojila se igumanija Rafaila koja je pre pet decenija došla u ovaj manastir, koji je, po predanju, osnovao kralj Stefan Dragutin Nemanjić u 17. veku. Manastirska crkva posvećena Pokrovu Bogorodice podignuta je u prvoj polovini 18. veka.

Često se igumanija Rafaila prisećala kako je kad je došla zatekla samo ruševine manastira.

- Bilo je to teško vreme gladi, siromaštva, ali i velike odbojnosti vlasti prema crkvi i manastirima - govorila je, pre nekoliko godina, za "Novosti", igumanija Rafaila koja se zamonašila sa 19 godina.

- Zatekla sam zapaljen konak, spavala sam gotovo pod vedrim nebom. Da bi se prehranile nas dve monahinje išle smo u nadnicu kod seljaka i u radnu zadrugu da zaradimo malo za hranu, ali i da nešto para uložimo u opravku konaka. Brale smo lipov cvet, sušile ga i prodavale. Od šljivika manastirskog je bila bolja zarada, pekli smo rakiju i prodavali, a onda taj novac ulagali u opravku i sređivanje ove svetinje.

Dugo godina je igumanija u manastiru bila sama, a onda joj se 2009. godine pridružila sestra Efrosinija. Njih dve su održavale manastirski kompleks koji se prostire na četiri jutra zemljišta.

- Ovo je bio moj prvi manastir. Dolazile su iskušenice ali se od njih niko dugo nije zadržao. Monaški život nije lak - kaže monahinja Efrosinija, koja je preuzela brigu o voćnjaku koji ima 500 stabala šljiva.

ISPUNjENA ŽELjA

RAFAILA je imala jednu želju, a to je da se manastir spoji asfaltnim putem preko Širokih ledina, kako bi se povezao sa ostalim manastirima Fruške gore, i tako konačno povećao svoju posetu. To je i uspela pre četiri godine, kada je u ovom manastiru prvi put posle njegove obnove paljen badnjak.





Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Рашо

18.05.2020. 20:11

Каква дивна прича о људској љубави и преданости!

Сеновић

19.05.2020. 08:36

Стари и историјски манастири нам стоје празни, а нове цркве се зидају