Zlikovci su u svim vremenima isti: Gordan Kičić o ulozi Kaluđera, antijunacima i porodici
29. 12. 2019. u 15:46
Stvarnost ne treba doživljavati suviše dramatično, neophodno je da ljudi pronađu radost jedni u drugima, rekao nam je glumac
Foto Predrag Mitić
RADNjA serije "Senke nad Balkanom" dešava se u prošlom veku, ali je savremena po mnogo čemu, po konstrukciji likova, priči, problemima kroz koje junaci prolaze u onom vremenu, ali i u ovom današnjem. I negativci su slični, zapravo isti, a meni je to bila inspiracija. Zahvalnost dugujem piscima i Draganu Bjelogrliću. Alimpije Mirić, odnosno Kaluđer, sjajno je napisan lik, ja sam samo mogao da ga nadogradim. A takvi likovi postoje u svakom vremenu, naročito u današnjem, tako da su senke nad Balkanom nadvijene sve vreme - kaže za "TV novosti" Gordan Kičić, koga gledamo u jednoj od najboljih domaćih serija, svakog ponedeljka, u 20.00, na Novoj S.
* Glumci obično kažu da mogu da pronađu načine da odbrane i negativne likove, gde vi nalazite "materijal" da odbranite Kaluđera? Da li je on uopšte odbranjiv?
- Mislim da je svaki dramski junak odbranjiv, pa je u tom smislu moj zadatak kao glumca lepši i zanimljiviji, nego kada imate priliku da igrate neku pozitivnu ličnost. Mislim da je lik Kaluđera poseban, publika je zavolela negativnog junaka, što smatram i svojom zaslugom. Prihvatila je zlikovca, doživela ga i duhovito, što je i opasno i problematično.
PROČITAJTE JOŠ: Napustio "Legende", ali neumorno radi na svojoj solo karijeri: Nova pesma Ivana Milinkovića, u duhu srpske tradicije (VIDEO)
* Svi sa neizvesnošću očekuju šta će biti sa Kaluđerom, može li biti gori no što je?
- Pa naravno, bliži se peta odnosno šesta epizoda, i publika će se uveriti da može.
* Koliko vam je bilo uzbudljivo da učestvujete u projektu u kome se dešava "istorija koju nas nisu učili", pomešana sa fikcijom?
- To je period o kojem se malo zna, između dva rata, a koji je bio vrlo zanimljiv. Mi kao narod vrlo brzo zaboravljamo svoju prošlost, i kao da uvek krećemo od početka. Interesantan je taj spoj fikcije i istorijskih činjenica, sve je smešteno u vreme o kome javnost nema dovoljno informacija. I sam sam mnogo saznao i naučio. I Tarantino radi takve stvari. Meni se to veoma sviđa.
* Kako vam se kao umetniku dopada nova estetika u domaćim, ali i stranim serijama, koju mnogi stvaraoci nazivaju postmoderna, a koju karakteriše mešanje žanrova?
- Mislim da je to jedan logičan sled događaja, naročito kad je reč o televizijskom programu, koji je trenutno daleko inspirativniji od filmskog dela. Nalazimo se u jednoj vrsti revolucije i tranzicije - internet platforme preuzimaju primat filmskih i igranih programa. Definitivno se nalazimo u vremenu u kome su internet i televizijski sadržaj zanimljiviji i inspirativniji za autore. Sav talenat je trenutno na televiziji, i u različitim žanrovima. Najviše volim kada su žanrovi pomešani, što sam uradio i svojim filmom "Realna priča". Uvek se obradujem kada radim u projektima koji su mešavina žanrova, jer vam daju umetničku slobodu.
"Realna priča" / Foto Promo
.jpg)
* Vaš film, "Realna priča", u kojem ste producent, reditelj i glumac mešavina je drame i komedije. Da li taj žanr najbolje opisuje naš "mentalitetski kod"?
- Siže moje priče je prilično dramski, tu nema ničeg smešnog, ali perspektiva iz koje sam je ispričao dala mi je mogućnost da se igram sa junacima. Oni su i duhoviti i tužni istovremeno, a, opet, nemaju zrelost da se preispituju. Nisam želeo da kao autor imam ironijsku distancu, već da se iskreno i bez komentara postavim u odnosu na likove.
* Kažete da je vaš Veljko u "Realnoj priči" - antijunak. Imate li jasnu definiciju junaka i antijunaka u našoj svakodnevici?
- U nekoj meri smo svi antijunaci u našim životima, kao i Veljko, jer uvek postoji nešto što bismo želeli, a to ne možemo da dohvatimo. Nismo zadovoljni onim što imamo, niti znamo šta imamo jer se nismo ni zapitali šta nam je dato. Moramo da pravimo neki plan, gajimo odnose, vodimo računa o sebi, porodici. Čovek ne sme da zaboravi stvarnu vitalnost i vedrinu koja je neophodna za svakodnevni život. Možda stvarnost ne treba doživljavati suviše dramatično i tragično. Neophodno je da ljudi pronađu radost jedni u drugima.
* Zašto sebi dajete najteže zadatke - producent, reditelj (pored glumačkog)? Morate li?
- "Realna priča" mi je bila izazov, osećao sam da to moram da napravim. Nije to nikakva filozofija. Ovo je mejnstrim film i tačno sam znao kako će on da izgleda. Reakcije na film su stvarno fantastične, prešli smo broj od 50.000 gledalaca u Srbiji, što je veliki uspeh. Film ima emociju koja je čista, nije zaprljana sarkazmom. Za mene je ovo putovanje bilo i terapeutsko - želeo sam da ispričam priču koja nije velika, ali je vrlo precizna, tačna i čista.
* Postoje li za vas u profesiji "crvene linije"?
- Svakako da postoje. Na primer, nešto što umem ili ne umem, u smislu da li mene nešto raduje ili me nešto ne raduje, i to je to. Kada sam, pre 25 godina, počeo da se bavim glumom, za mene je ona bila radost koja mi je neophodna - radost igre, stvaranja, kolektivnog čina... Za sada se to nije izgubilo, iako su okolnosti komplikovane. I kada toga ne bude bilo, onda se verovatno neću ni baviti ovim poslom.
* Kako čuvate porodicu od loših vesti, nervoze, nezdravih modela ponašanja?
- To je permanentna bitka, bavljenje i sobom i porodicom. Deci treba pružiti drugačiju vrstu energije od one koju mogu da dobiju u okruženju i iz medija. U naše vreme postojale su neophodne stvari koje ste morali u svom kulturološkom odrastanju da obavite. Od literature koja se čitala, preko muzike koja se slušala i filmova koje ste morali da pogledate. Moj zadatak kao roditelja jeste da ponudim nešto u šta verujem.
* Da li ćerkama uspevate da objasnite magiju stripa i rokenrola, čuli smo "iz pouzdanih izvora" da ste redovni na roditeljskim sastancima, da sa ćerkama radite domaće zadatke?
- Uživam u roditeljstvu. Moji roditelji su bili liberalni, oni su ta rokenrol generacija. Dosta ploča sam nasledio od njih, vinili su se slušali stalno u našoj kući, gledali su se dobri filmovi, biblioteka je bila fantastična. Kada je o magiji stripa reč, ne znam da li sam uspeo da je prenesem na decu, ali moja ćerka često se izoluje kada crta Manga likove, kao da je u nekom svom svetu - i u tome je podržavam. Trudim se da im kao roditelj ponudim prave modele ponašanja i vrednosti, nadam se da smo na dobrom putu.
"Senke nad Balkanom" / Foto Promo
.jpg)
PRIORITETI SE GUBE
* ŠTA je poruka filma "Realna priča"?
- Prioriteti se gube, moja, i poruka filma "Realna priča" je da ne smemo biti sebični kao moj junak, treba odrasti, savladavati prepreke iznova i iznova. Svi su prezasićeni sadržajima i informacijama. To utiče na ljude, zabrinuti su, ne samo nad svojom sudbinom već nad sudbinom sugrađana, naroda, zemalja.
LAŽNI SJAJ NA DRUŠTVENIM MREŽAMA
* ČITAVI životi su se preselili na internet i društvene mreže. Šta je realno u tom "univerzumu"?
- Količina lažnih vrednosti i modela uspeha predstavljena je u skoro svakom segmentu svakodnevice. Bolest današnjeg vremena je da permanentno gledamo neke imaginarne ljude na društvenim mrežama. Oni imaju izmišljene živote, a nisu srećni jer je to sve jeftina laž i mimikrija.